Piše : Jusuf Trbić

Došao jedan strani diplomata u BiH, pa kad je vidio kakva nam je politička i svaka druga atmosfera, izjavio je kratko i jasno : “Dođoh, vidjeh, poblijedih”. Bosna je, po ko zna koji put,  ponovo u centru pažnje, sve ključa zbog izbora, svi nas  posmatraju, jer mi i jesmo slučaj za posmatranje. I kod svih je dijagnoza ista : njih ( to jest nas)  i možeš utjerati u Evropu, ali Evropu u njih – nikako. A i u tu Evropu idemo polako, kako je zapisao neko na tviteru. Po 50 hiljada ljudi godišnje. Rastajemo se sa sobom, i Bosna će uskoro biti potpuno van sebe. Statistike kažu da najviše odlaze Srbi iz Republike Srpske i Hrvati sa prostora nekadašnje Herceg-Bosne, na kojima potpunu vlast ima HDZ. Ispada da su i jedni i drugi, zaluđeni velikodržavnim ideologijama,  neviđenim zločinima stvorili etnički raj samo za svoj narod, a narod nezahvalan, ode masovno tamo gdje nema ni Čovića ni Dodika, ni srpske ni hrvatske čiste državice, ni ćirilice ni hrvatskoga originalnog jezika, odoše u nekakvu Njemačku ili Švedsku da žive s onima koje su progonili, tvrdeći da s njima ne mogu više živjeti, ni pod kakvim uslovima. Ali, političari ni mukajet! Baja iz Laktaša i dalje iscrtava ratne mape, Srbija i Hrvatska se naoružavaju, sve u interesu mira, kažu, a jadnoj Bosni predlažu demilitarizaciju, kao, najbolje je da ona nema ni vojske, ni oružja, sigurnije je za nju. Naoružava se ubrzano i policija RS-a, ali, i to je,valjda, zbog čuvanja mira, a šta bi drugo moglo biti. Dodikovci slave svoje najgore ratne zločince, glavni Baja se ponosi time što nastavlja djelo prvog predsjednika RS-a, čak je lično  otvorio studentski dom na Palama koji nosi ime Radovana Karadžića, i, ako ćemo pravo, sve više liči na Radovana, pljunuti on. Al ne zaostaje ni  Vukota Govedarica, inače poznati guslar, pa javno poručuje : kad bude izabran za predsjednika RS-a, neće biti kao Dodik, već kao Rašo Dabić, to jeste Karadžić. Čovjeku dođe da se zbuni : da li će to i jedan i drugi, baš kao njihov uzor, završiti u zatvoru, pa to već sad najavljuju? Al ne plašim se ja toga, već onoga što mogu uraditi prije nego što upoznaju zatvor iznutra. Jer, to smo već vidjeli, i tu ljepotu mnogi od nas nisu preživjeli.

Dok svi idu u budućnost, mi idemo nazad, u prošlost, a kad baš moramo ići kud i ostali svijet, mi idemo guzicom naprijed. Da nam je stalno pred očima ono što je bilo. Pa Čović svesrdno podržava velikosrpsku politiku, kao Boban nekad, i čak traži da u spoljnoj politici BiH slijedi u stopu Srbiju. Uz to, hrvatski političari proglašavaju Herceg-Bosnu najvećim uspjehom svoje politike, a najveće krvnike, poput Darija Kordića, samo što nisu proizveli u svece. Tako ispada da su najveći Srbi i Hrvati oni koji su pobili i raselili najviše Bošnjaka, a te im zasluge priznaju i jedna i druga crkva. Dakle, agresija na Bosnu, masovni zločini, etničko čišćenje i genocid, masovne jame, rušenje džamija, masovna silovanja, spaljivanje živih ljudi, klanje i mučenje, sve su to bogougodna djela, a oni koji su to radili – to su mučenici za svoj narod. Valjda su se namučili dok su pobili tolike ljude. Na njihovu žalost, sljedbenici Karadžića i Bobana ne mogu ponoviti sve to, ali mogu svakodnevno govoriti da bi oni pocijepali Bosnu, odvojili RS i stvorili treći entitet, novu Herceg-Bosnu, ali, ako može mirnim putem, jer to ratom više ne mogu. Zato se trude održavati haos, koji im itekako odgovara, i stalno kreirati atmosferu koja je i dovela do zločina, u čemu je dehumanizacija Bošnjaka i isticanje da su oni opasnost za svijet, zapravo, ponavljanje starog gradiva. Dodik, koji Bošnjake i dalje naziva muslimanima, neće ni da čuje za bosanski jezik, a ezan s džamija naziva “arlaukanjem”, krojeći ludačke planove za stvaranje nove Velike Srbije. : “Vrijeme je da Srbi izađu sa jasnim političkim, nacionalnim programom i zahtjevima, koji bi mogli da budu njihov cilj u ovom vijeku, za razliku od prethodnog, koji je za nas bio katastrofalan”, izjavio je   nedavno, objašnjavajući da je srpski interes “Republika Srpska, Srbija, četiri opštine Kosova, reintegracija srpske politike i nacionalnih interesa u Crnoj Gori”.  A njegova vjerna Željka Cvijanović, obrušila se nedavno na neke ( zaista neukusne i primitivne) optužbe da je njen djeda bio ustaša, istakavši da njeni politički protivnici “ plasiraju razne gadosti, pa i to da joj je svekrva muslimanka”. Kud ćete veće gadosti od optužbe da imate čak i familirane veze s muslimanima?

Istovremeno je srpski vožd Aleksandar Vučić na Kosovu rekao kako je Milošević bio veliki lider, imao je dobre namjere, ali, eto, nije uspio da svoje planove ostvari. Sasvim u duhu srpske politike koja,  već više od dvije decenije, ponavlja da je velikosrpska politika stvaranja Velike Srbije na tuđi račun odlična zamisao, ali Sloba je kriv što nije uspio da to ostvari. To što su izvršeni nečuveni masovni zločini, što se ovaj dio Balkana okupao u krvi i suzama, to njih ne interesuje. Ali, račun te fašističke i zločinačke politike nisu platile samo žrtve, već i cio srpski narod. Tomislav Marković kaže o tome : “Sunovrat srpske ekonomije i cjelokupnog društva počinje upravo s Miloševićem. On je opljačkao sopstvene građane raspisivanjem zajma za preporod Srbije, krađom stare devizne štednje i orobljavanjem penzionog fonda, a potom i izazivanjem hiperinflacije zarad izvlačenja posljednjih ostataka konvertibilne valute iz slamarica. Za vrijeme Miloševićeve vladavine procvjetao je kriminal, mafijaške bande su se ubijale po ulicama i terorisale stanovništvo, švercovalo se sve što se švercovati može, benzin i cigare su se prodavali na ulici, izgladnjeli ljudi su kopali po kontejnerima, Miloševićevi dotrpeznici su se bogatili otimačinom društvene imovine, zaposleni su imali plate od dvije-tri njemačke marke, a penzioneri su umirali od gladi.

Milošević je otjerao desetine hiljada mladih, obrazovanih ljudi iz Srbije, koji nisu željeli da učestvuju u njegovim bestijalnim i besmislenim ratovima. Uništio je medije, zdravstvo, školstvo, privredu, finansije, kulturu, javni moral – na sve čega se dotakne Milošević je djelovao kao sona kiselina. Stvorio je atmosferu beznađa i bezizlaza, pretvarajući Srbiju u moralnu i materijalnu pustinju, a Srbe u naciju saučesnika ratnih zločinaca. I onda dođe Vučić i kaže da je balkanski kasapin sve to učinio iz najbolje namjere, jer je “želio dobro svom narodu”. Šta bi tek bilo da mu je želio zlo?”

Da li Dodik i Čović žele dobro svojim narodima, kad ih uporno uče da treba da mrze svoju sopstvenu domovinu i ljude s kojima žive vijekovima? Da li čine dobro kad ni ne pominju katastrofalnu ekonomsku situaciju, propast privrede, zaduživanje, moralno propadanje, bježanje mladih ljudi trbuhom za kruhom, kad negiraju demokratiju, evropska pravila i običaje i poštovanje zakona, kad odbacuju svaki poziv na odgovornost, borbu protiv korupcije, nepotizma i osionosti vlasti? Da li čine dobro i “svojima” i “tuđima” kad tako revnosno rade na stalnoj proizvodnji haosa, nereda, beznađa, nemorala, mržnje i podjela, nadajući se da će time uspjeti ono što ratom nije moglo – da pocijepaju Bosnu?

Ne bih rekao.

Ali bih pitao građane koji se godinama žale na lošu situaciju u društvu, a ne izlaze na izbore : znate li da svake izbore gube, u najvećoj mjeri, upravo oni koji ne glasaju? Znate li da vi lično, ako ne glasate, svoj glas dajete direktno onima koji uništavaju i državu i sve nas? Najzad, znate li da je glasanje i obaveza, a ne samo pravo, i da  ispunjavanje građanskih dužnosti (a glasanje je jedna od najvažnijih), potvrđuje čovjeka kao građanina. A poznati pravnik Branko Perić podsjetio nas je nedavno u jednom tekstu da su stari Grci nazivali idiotima one koji te svoje građanske dužnosti ne izvršavaju.

I mi se čudimo što traje toliko dugo ova bosanska idiotska politika, koja svima nama oduzima sve šanse za život dostojan čovjeka!

 

 

Komentari