Piše: Vildana Selimbegović

Ne smijemo imati nikakve dileme, zlikovci ne predstavljaju ničiju vjeru, a naročito ne pripadaju našoj zajednici dobra i mira, poručio je reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović, prošlog petka u hutbi na džuma-namazu. Ne, nije to bila samo jedna od poruka, niti u letu izdvojena rečenica, bio je to zapravo moto kompletne reisove hutbe posvećene odbrani islama od terora i terorista. Hutba je – važno je to napomenuti – imala izrazit odjek diljem Bosne i Hercegovine i bila – zašto i to ne reći – ubjedljivo najcitiraniji tekst toga dana u medijima, no čini mi se da je daleko važnije istaći njezin regionalni, ali i ukupni međunarodni značaj zbog činjenice da je glasom reisa ef. Kavazović jasno, glasno i javno pozvao muslimane da zaštite tekovine islama i gotovo 1.500 godina dugu tradiciju. Učinio je to bez suvišnih “ali” i bez ikakvih dilema: reisu je više no jasno da ISIL-ovi napadači jurišaju na muslimane i njihovo pravo da žive s drugima jednako onako kako od postanka islama i drugi žive sa i među muslimanima.

Citirajući ajet iz Kur’ana: “Kada im se kaže: ‘Ne remetite red na Zemlji!’ – odgovaraju: ‘Mi samo red uspostavljamo!’ Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opažaju”, reis ef. Kavazović je započeo ovu hutbu, a potom bez dvoumljenja i bilo kakve zadrške ustvrdio: “Islam je vjera mira. Naše muslimansko ime i određenje definirano je riječju ‘mir’ i njenim najdubljim značenjem”. Podsjećajući na zapanjenost prvih generacija muslimana brutalnošću zločinaca, reis je upozorio: “Danas se nasilje u svijetu širi. Stradaju mnogi nevini ljudi. Protiv toga dižemo naš glas! Osuđujemo bezumlje i zločine nad ljudima! Ne smijemo biti nijemi i zbunjeni kada se ubijaju nevini, kada se nameću teror i mržnja. Nemojmo dopustiti, da se povodimo za time, da cilj opravdava sredstva. Ubijanje nedužnih se ne može ničim opravdati!” Ovu je poruku i dodatno pojačao upozorenjem da je “grijeh saosjećati s njima”, pozivajući i vlasti da silom zaustave sve one koji šire mržnju i prizivaju teror, te animirajući učene ljude da se javno suprotstave zlu, da ga objasne i osude. “Sada je potrebno da svi ustanemo i da ne dozvolimo da nas zlo pobijedi. Ne dozvolimo da strah ovlada našim čulima. Učinimo sve što je u našoj moći da mu se suprotstavimo. Pozivam sve dobronamjerne ljude da svojim nesmotrenim reakcijama na nedjela zločinaca ne pomažu njihovim ciljevima. Ne dopustimo im da stigmatiziraju cijelu našu zajednicu. Oni na to i računaju. Pozivam mlade ljude da zaštite i sačuvaju svoju vjeru i zajednicu! Vi njoj pripadate, čak i više nego mi stariji. Pokažite ponos i dostojanstvo i, onako kako su naši preci znali braniti svoje vrijednosti, činite i vi: mudro, strpljivo i odlučno. Pozivam sve koji misle da se nasiljem i terorom može riješiti nepravda, njihove učitelje, inspiratore, organizatore i pokrovitelje da se dozovu pameti, pokaju i napuste stranputicu i vrate u okrilje džemata i srednjeg puta”, kazao je reis ef. Kavazović.

Vrhovni poglavar Islamske zajednice BiH bez sumnje je svjestan činjenice da i u ovoj zemlji ima muslimana koji bi voljeli da su njegovi stavovi drugačiji. Čuli su se i pokazali i kritikama kada je samo koji dan ranije – u ponedjeljak, dok se cijeli svijet Danom žalosti opraštao sa žrtvama terora u Parizu – Islamska zajednica BiH gestom pomjeranja ezana za podne-namaz iskazala solidarnost i žalost zbog ubijanja nevinih ljudi. Ako ćemo pravo, čuli su se i te iste večeri u Dublinu, kada su “nesmotrenim reakcijama” prekidali minutu šutnje na utakmici naše reprezentacije protiv Irske. Nije teško razumjeti da su i to bili reisovi motivi kada se posebno obratio mladim ljudima. Baš zbog njih valja napomenuti da je ova hutba zapravo logičan slijed ranijih također jasnih i nadasve principijelnih stavova reisa ef. Kavazovića, ali i ispunjenje njegovih obećanja datih kada je izabran. Još tad je reis obećao jasnu i dostojanstvenu borbu za očuvanje principa i tradicije islama s posebnim akcentom na brigu za ovdašnji, bosanski islam i muslimane kroz sve institucije Rijaseta. I angažirao učene ljude da mu pomognu. Da je tako, pokazuje i prije hutbe objavljeni tekst dr. hfz. Safveta Halilovića u Preporodu, “Šta i kuda nakon terora u Parizu”. Hfz. Halilović u tekstu strpljivo i potanko obrazlaže učenje ezana u namaskom vremenu, razbijajući sve dileme – vjerujem i kod najzagriženijih pristalica čistog islama – potaknute pomjeranjem ezana. On također nema dvojbi: beskrajno je važna, upravo za muslimane, spremnost reisa Kavazovića da potpuno i bez zadrške, angažirano i od srca među prvima osudi terorističke napade u Parizu i izrazi saučešće porodicama nastradalih, kao i francuskom narodu i vladi. Nada se, piše, da će “razum nadvladati mrak i sljepilo i da ovakvi postupci, koji nemaju veze sa islamom i njegovim učenjima, neće biti razlogom da se protiv muslimana u Francuskoj i drugim evropskim zemljama, pokrene novi val islamofobije i netrpeljivosti, što je inače veliki problem posljednjih godina i što teroristi upravo žele postići”. On također ističe reisovu principijelnost i podsjeća na ranije odaslate snažne poruke mađarskom premijeru Viktoru Orbanu. O tom događaju i sama mogu posvjedočiti: sjećamo se, danima je mađarski premijer zagovarao žice – najblaže rečeno – i slušao kritike nemalog broja evropskih dužnosnika (ne kažem, bilo je i onih koji su ga podržavali), no nakon javnog istupa reisa Kavazovića, Orban je skoro odmah reagirao. Njegovo pismo u kome nedvojbeno iskazuje dužno poštovanje reisu Kavazoviću, u Rijaset je odnio mađarski ambasador u našoj zemlji i to isto pismo – u cijelosti – dostavio redakcijama. Oslobođenje je cijelo pismo i objavilo, ne samo kao prilog međunarodnoj prepisci već ga doživljavajući i kao dokaz dubokog uvažavanja koje je reis Kavazović stekao svojim nadasve principijelnim držanjem.

Da, o principima je zapravo i riječ. Husein ef. Kavazović je rat proveo u Bosni i Hercegovini, bio je i zarobljen, nagledao se užasa, smrti i ranjavanja kao i svi mi. Dočekivao je izbjeglice, gladne, očajne, zlostavljane. Gledao ranjenike i hrabrio ih. Ne treba njemu niko govoriti o dvostrukim standardima, niti o pošastima kako u prošlosti, i ovoj nedavnoj, tako i u modernom svijetu današnjice. Baš je zato – duboko vjerujem – ef. Kavazović ostao vjeran principima, ostao dosljedan vrijednostima za koje se čitav život zalaže, vrijednostima dobra nasuprot zla. Jasno mu je da teroristi, baš kao ni zločinci, nemaju ni vjere ni nacije: njihov je cilj  pokazati i dokazati da ljudi ne mogu živjeti zajedno, da ne mogu živjeti u miru, jedni s drugima i međusobno se uvažavati. ISIL-ov teror jest jednako fašizam, to je teror ubica koje žele posijati strah od svakog drugog i drugačijeg jer im je to put kojim namjeravaju porobiti upravo muslimane. I nema tu mjesta nikakvim relativizacijama, nikakvom “ali”, koje se kod nas i prečesto čuje. Baš zato, ali i zbog Bosne i Hercegovine, Bošnjaka muslimana i još svježih sjećanja posljednjeg rata, zbog principa na kojima je istrajavala i Armija BiH, reisov način i put je važan i hvale vrijedan. A da je ispravan, pokazuju i nepodijeljene reakcije o njegovom značaju. Zbog one mladosti kojoj se u hutbi posebno obratio, važno je da istraje: to je uostalom i najbolji recept da po našu djecu više niko ne dolazi, niti ih iko vodi na sirijska i ina ratišta. To je i poruka da od ove zemlje grade mjesto mira i zajedničkog života, mjesto na kome će nam svima biti bolje.

Komentari