Piše: Jusuf Trbić

salihovic tuzilac3    Nakon mog nedavnog otvorenog pisma Goranu Salihoviću, glavnom tužiocu u Tužilaštvu BiH, kojim sam tražio da se konačno počne s ozbiljnijim radom na procesuiranju ratnih zločina u Bijeljini, oglasilo se i bijeljinsko Okružno tužilaštvo. Evo njihovog saopštenja za javnost, objavljenog 16. januara 2015. godine u Nezavisnim novinama.

……………………..

 

U Okružnom tužilaštvu u Bijeljini tužioci trenutno rade na 10 predmeta protiv 23 lica prijavljena za zločine počinjene za vrijeme ratnih dešavanja 1992. i 1993. godine, saopšteno je danas iz Tužilaštva.

Svi predmeti su u mjesnoj nadležnosti ovog tužilaštva i u toku je istraga, navodi se u saopštenju.

Do sada su uzete izjave više od 200 lica, a veći broj izjava uzeli su tužioci zaduženi za predmete ratnih zločina.

Završen je 81 predmet kojim je obuhvaćeno više od 356 lica. Svi predmeti završeni su odlukom Tužilaštva da se podigne optužnica, kao i da se odbaci prijava ili obustavi istraga, s obzirom da u tim slučajevima nije bilo dakaza da su prijavljena lica počinila krivično djelo, te preuzimanjem predmeta od strane Tužilaštva BiH i ustupanjem predmeta mjesno nadležnim tužilaštvima.

Okružni sud u Bijeljini potvrdio je 13 optužnica protiv 20 lica, po kojima su suđenja u toku.

U četiri predmeta donesene su osuđujuće presude, na osnovu kojih je jedno lica osuđeno na devet godina zatvora, drugo lice na sedam godina zatvora, treće na četiri godine zatvora i četvrto lice na tri godine zatvora i sve su pravosnažne.

Protiv 10 lica donesene su oslobađajuće presude, dok je u dva predmeta suđenje u toku.

Okružno tužilaštvo u Bijeljini dostavilo je u Haški tribunal materijal do kojeg se došlo u toku istrage u vezi sa ratnim zločinima za dva lica koja su u Hagu optužena za ratni zločin.

U Tužilaštvu kao osnovni problem na koji nailaze u postupku procesuiranja ratnih zločina navode nedostatak dokaza, odnosno nedostupnost svjedoka ili njihovo odbijanje da svjedoče ako nešto znaju o počiniocima zločina ili ako pristanu da iznesu saznanja o nekom lice, to lice obično više nije živo.

Nerijetko se dešava, napominju u Tužilaštvu, da organi od kojih se traže podaci nemaju potrebnu dokumentaciju ili daju nepotpune podatke.

U Tužilaštvu kažu, kada je riječ o procesuiranju ratnih zločina i intenzitetu rada na ovim predmetima, da svakako treba imati na umu i u vidu politička klima koja vlada na ovim prostorima.

“Smatramo da je neophodna saradnja tužilaštava sa nevladinim organizacijama i udruženjima, u smislu pružanja pomoći na prikupljanju dokaza u vezi sa ratnim zločinima, prije svega na dostavljanju podataka kojima raspolažu, prevashodno o počiniocima tih zločina, čime bi i svjedoci bili ohrabreni da daju izjave sa konkretnijim podacima, a ne samo da je zločin počinjen, što nije sporno”, navode u bijeljinskom Tužilaštvu.

Okružno tužilaštvo u Bijeljini poziva sve pojedince, udruženja i nevladine organizacije da dostave podatke o licima koja bi mogla dati informacije o počiniocima ratnih zločina, imajući u vidu da su prijave podnesene poslije 2003. godine u nadležnosti Tužilaštva BiH.

 

………………………..

Kao što vidimo, ničega novog nema u radu Okružnog tužilaštva u Bijeljini.  Dvadeset godina od završetka rata nije bilo dovoljno da se pokrenu procesi i otkriju počinioci makar najtežih zločina u našem gradu. U Bijeljini nije bilo nikakvog rata, postojale su samo dvije strane – zločinci i žrtve. Pa ipak, Okružno tužilaštvo je istragama obuhvatilo mnogo više Bošnjaka nego Srba, ali to neće da kažu. Vjerujem da im je teško naći dokaze i svjedoke, ali moram opet da zapitam : ako sam ja, kao običan građanin, sam, na svoju odgovornost i bez ičije pomoći, pronašao desetine slučajeva o kojima sam pisao, kako je moguće da Okružno tužilaštvo ne može ništa da nađe? Pitao sam i ranije šta je sa slučajevima koja je Tužillaštvo moralo pokrenuti na osnovu sopstvenih saznanja, ali to nije učinilo. Recimo : pokolj civila koji su izvršili pripadnici specijalne policijske jedinice Srbije, pod komandom Željka Ražnjatovića Arkana, uz pomoć svih organa vlasti bijeljinske opštine. Tu postoje i TV snimci, i svjedoci, i spisak ubijenih, koji je sačinio Krizni štab SDS-a. Pisao sam i govorio o tome mnogo puta. Zašto mene ne pozovu za svjedoka, da me pitaju šta sam vidio i doživio tih dana? Siguran sam da bi rado svjedočili i članovi porodica žrtava, i Mićo Davidović, i Duško Tomić, i mnogi časni ljudi. Zašto ne pokrenu istragu protiv NN lica, kako se to kaže, pa ispitaju tadašnje čelnike opštine o tome. Cvijetin Simić, dr Milivoje Kićanović, Dragomir Ljubojević, Živan Filipović, Svetozar Mihajlović i neki drugi svjedočili su i u Hagu,. i govorili takve neistine, da čovjeku pamet stane. Ali, u Bijeljini bi se susreli sa očevicima zločina, pa je pitanje šta bi tada rekli.

Znaju li u Okružnom tužilaštvu da su ovdje porušene sve džamije, sve do jedne? Zašto to ne ispitaju? Zašto ne istraže ko je kriv za masovno protjerivanje Bošnjaka i šta je radio Vojkan Đurković? Ko je odveo skoro hiljadu civila iz Janje u logor? Ko je odvodio ljude na prisilni rad, šta je radila policija, ko je kriv za zločine nad čitavim porodicama (Hamzić, Bišanović, Sarajlić, Sejmenović,  Malagić i ostali), ko je pobio oca i braću Delić, a ko Komšiće, i tolike druge. Ko je pravio planove likvidacija i protjerivanja, šta su radili čelnici SDS-a i Ratno Predsjedništvo opštine?

Pitanja je mnogo, ali očito je da je zakon i dalje u ladici, i da se vadi odatle samo kad se mora. Ja ću se javiti Okružnom tužilaštvu i ponudi im svoje knjige i saznanja, i biti svjedok, ukoliko to žele. A pozivam sve Bijeljince i Janjarce da nađu u sebi hrabrosti i morala, i da se jave da svjedoče o onome što su doživjeli oni i njihovi bližnji. Dovoljno je da napišu o kojem se slučaju radi i daju svoje podatke, pa to pošalju na adresu : Okružno tužilaštvo Bijeljina, ili da se jave nama.

Svi smo dužni da to učinimo, a vremena je sve manje.

 

Komentari