Dodik i Nikolić otvoreno se kockaju sa sudbinom Srba u BiH, ali i sa stabilnošću u cijelom regionu.
Piše: Mladen Mirosavljević
Ledene zimske dane u regionu, a prije svega u BiH, topi proključala politička atmosfera koja je kulminirala proslavom 9. januara, Dana Republike Srpske. Ako se ostave po strani svi oni priredbaško, folklorno-bajkerski elementi na nivou veće lokalne priredbe, upakovani u oblandu ozbiljne parade organizovane u čast obilježavanja 25-godišnjice nastanka entiteta Republika Srpska, ostaje onaj ozbiljni dio. Onaj koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim i koji, umjesto topline, stvara hladnoću oko srca.
Kolikogod se mediji u Republici Srpskoj i Srbiji trudili da čitav događaj predstave kao državnički, on je kod većine građana, zbog svega onog što je tog dana poručeno, ipak izazvao zebnju i strah od nadolazeće budućnosti. Posebno kod onih koji pamte šta se sve događalo prije tih 25 godina. I kako se završilo.
Bivajući bombardovani informacijama o gomilanju trupa NATO-a na ruskoj granici “koje se pripremaju za rat protiv Rusije”, građani strahuju da postaju monete za potkusurivanje u jednoj globalnijoj igri u kojoj mogu završiti samo kao žrtve. Ono što im se poslije odluke Ustavnog suda BiH i proglašavanja neustavnim 9. januara kao Dana Republike Srpske učinilo kao dio predizborne kampanje vladajuće koalicije pred lokalne izbore, a potom kao kapric vlasti i suprotstavljanje opstanku Republike Srpske, pretvorilo se u nešto drugo. Odjednom su shvatili da se radi o sasvim drugoj priči, o konceptu za koji je odluka Ustavnog suda BiH samo izgovor, mada to vladajuća stranka SNSD i njen lider odavno već i ne kriju.
Ni Milorad Dodik, kao predsjednik entiteta Republika Srpska i najmoćniji bh. srpski političar, ni predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, nisu mogli biti otvoreniji nego što su bili na zvaničnoj, svečanoj akademiji u Banjaluci, dovodeći u pitanje i opstanak BiH kao države, i odnose između Srbije i BiH. Time se otvoreno kockaju i sa sudbinom srpskog naroda u BiH, ali i sa stabilnošću u čitavom regionu.
Povratak Dejtonu
“Republika Srpska je osnovana 1992. godine iz potrebe našeg naroda da živi slobodan, u slobodi da ima svoju državu. Sanjamo da tu državu pripojimo i da postanemo jedinstveni dio zajedno sa maticom Srbijom“, poručio je Dodik sa svečane akademije iz banjalučke sportske dvorane Borik, nastavljajući svoje dosadašnje zalaganje za njenu samostalnost.
Nekoliko dana prije toga Dodik je izjavio da je Republika Srpska primarno zainteresovana da joj se vrate izvorna ovlaštenja predviđena Dejtonskim mirovnim sporazumom, te poručio da je, ukoliko to ne bude moguće, niko neće zadržati u BiH.
“Pošto su ta ovlaštenja ukidana odlukama visokih predstavnika mimo Dejtonskog sporazuma, a koji je kršen i odlukama stranih sudija, Srpska je odlučna da afirmiše svoja izvorna dejtonska ovlaštenja”, rekao je Dodik novinarima ispred Sabornog hrama Hrista Spasitelja u Banjaluci i poslije vjerskog obreda, kojim je ponovo potcrtano da postoji simbioza između slave Svetog Stefana i Dana Republike Srpske, iako su se prije toga svi zaklinjali da to više nema nikakve međusobne veze i da je proslava poprimila sekularni karakter.
“Svi koji nešto o nečemu u Srbiji odlučuju danas, svi žele da samo produbimo, da samo pojačamo naše specijalne veze. I one naše najintimnije i najsakrivenije želje i ideje. O njima moj brat Mile govori otvoreno, a ja nekako razmišljam da možda može i kao zmija uz drvo da se čovjek popne”, kaže Nikolić.
A ‘Mile’, kao i ‘Tomo’, govori otvoreno da ne može otvorenije i zvaničnije. Uprkos tome što najmoćniji političar u Srbiji, i njen premijer, Aleksandar Vučić drugačije govori i piše u porukama Banjaluci, navodeći stabilnost BiH kao jedan od prioriteta vanjske politike i ističući da se Srbija zalaže za cjelovitost BiH. Ipak, Vučić je u Indiji, a Nikolić u Banjaluci, i ovo se teško može pripisati početku njegove predizborne kampanje za novi predsjednički mandat. Ili se radi o neuvijenoj srbijanskoj dvoličnoj politici, ili ipak o njihovim različitim viđenjima realnosti.
Uvlačenje vojske u priču
Sama “parada”, osim dovođenja naroda u zabludu o nekakvoj snazi Republike Srpske kao države, poslužila je ustvari samo za jednu, jedinu svrhu – da se u čitavu priču uvuku Oružane snage BiH i njihovim učešćem da legitimitet i Danu Republike Srpske i čitavoj manifestaciji. I po cijenu da se nakon priče o reformi Ustavnog suda BiH i reforme pravosuđa, otvori priča o nacionalnom sastavu Oružanih snaga i nadležnošću nad njima.
Stvorenim rašomonom oko nadležnosti nad pripadnicima Oružanih snaga i učešćem Trećeg pješadijskog puka na paradi ozbiljno je ugrožena cjelovitost vojske, ali je u čitavu priču uvučen i NATO štab u BiH i Ambasada SAD-a, stvaranjem kod Srba jedne izrazito negativne atmosfere oko njihovog očitovanja povodom angažmana pripadnika vojske i samog obilježavanja Dana Republike Srpske, a što će se samo nastaviti u narednom periodu.
U svemu je zanimljiva i uloga predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Mladena Ivanića, koji je cijelo vrijeme odavao utisak servilnosti i dodvoravanja Miloradu Dodiku, iako za to nije bilo nikakve potrebe, sem ako Ivanić svoju politiku i djelovanje nije potpuno poistovjetio sa Dodikovom, kalkulišući sa svojom budućom pozicijom u politici. Tako je Ivanić, od jednog od najkooperativnijih političara u BiH, stigao do toga da ga optužuju za mini državni udar.
Čovićeva podrška Dodiku
Dakle, ne radi se o tome da ne treba otvoriti dijalog u BiH, između ostalog, da li priča o evropskim integracijama BiH može biti suvisla dok se u njoj nalazi NATO štab, kao i kome trebaju Oružane snage BiH osim NATO-u, dok postoji OHR, dok u državnom Ustavnom sudu imamo sudije strance, pa sve do drugih otvorenih pitanja, koja se stavljaju na dnevni red i, nameću javnosti u Republici Srpskoj.
Ključna pitanja na koja se, poslije 9. januara i javno iznesenih Dodikovih i Nikolićevih stavova, pod hitno mora odgovoriti su suštinska. Da li je BiH država sa ustavnopravnim poretkom koji se poštuje samo po potrebi i parcijalno kada se kome prohtije, u zavisnosti od njegove političke snage, odnosno da li je sve ovo što se događa političko ili pravno pitanje? Zatim, da li entitet Republika Srpska želi da bude integralni dio BiH ili je sada definitivno ozvaničen separatistički proces koji neuvijeno podržava srbijanski predsjednik Nikolić, što će biti buduća entitetska politika?
Interesantna uloga i pitanje koje traži odgovor jeste zašto član državnog Predsjedništva i lider HDZ-a BiH Dragan Čović podržava Milorada Dodika, računajući na njega kao na bitnog saveznika poslije opštih izbora sljedeće godine.
Na tim izborima, ako se ništa ne promijeni do tada, Dodik će biti apsolutni pobjednik. Baš kao i na lokalnim izborima. Politika entitetske opozicije, koja čini vlast na državnom nivou, potpuno je usisana od strane politike koju vodi Milorad Dodik i ona je više neprepoznatljiva. Dakle, svima je jasno da Dodik ne može biti politički pobijeđen.
Šta će donijeti vrijeme i kakve će se još igre zaigrati u Republici Srpskoj, svi sa zebnjom iščekuju.
(http://balkans.aljazeera.net/)