Ne sudi se Srbima nego jednoj srbijanskoj politici: Zašto je nužna revizija tužbe za genocid?!
Piše: Esad Duraković
U javnosti je stvorena vještačka i neetična dilema da li je potrebna revizija tužbe protiv Srbije za genocid. Sama ta činjenica – ta dilema ili kolebanje – predstavlja kolosalnu pravničku, političku i etičku grešku dostojnu najstrožije osude i naše suvremenosti i povijesti.
Jer – kako je uopće moguće biti u dilemi o tome da li treba ići do kraja u rasvjetljavanju – s pozitivnim ili negativnim ishodom, svejedno je sa stanovišta principa i pravde – najvećeg mogućeg zločina protiv humanosti i protiv cijeloga jednog naroda?! Ovo utoliko prije što je Haški tribunal već donio presudu o tome da genocid jest učinjen i da Srbija već jest u nekoj vezi s tim, makar i tako što ga nije spriječila, što znači, u najmanju ruku, da ga jest mogla spriječiti.
Koja to politika, koja neformalna grupa iz akademske zajednice uopće ima pravo raspravljati (možda i odlučivati) o tome da li treba ili ne treba aktivirati reviziju?! Dilema je zaista zastrašujuća, jer kao takva – kao dilema – implicira vrlo ozbiljnu mogućnost uzmicanja i ističe nekorektnu, najblaže rečeno, poziciju promotora lažne dileme u vezi s najvećim zločinom – zločinom protiv cijeloga naroda.
Dileme o takvim stvarima su neprihvatljive sa svih mogućih aspekata. Takve stvari ne opraštaju ni Bog ni Povijest. Jedini krajnji rezultat eventualnog odustajanja bio bi povijesno kolektivno samoponižavanje i prezir. A zbog čega? Zato da se ne bi zamjerilo dosljednome vojvodi Nikoliću, „svilenome“ Mladenu Ivaniću i razbijaču Miloradu Dodiku, koji naprosto nisu u stanju napraviti ništa dramatičnije od onoga što su već učinili i što sada čine na razbijanju države Bosne i Hercegovine. Zar je to razlog da se odustane od konačne sudske riječi o genocidu?!
(depo.ba)