Piše: Sadik Salimović
U Memorijalnom centru obavljena je kolektivna dženaza za 71 Bošnjaka, ubijenog u genocidu jula 1995. godine. Najmlađa žrtva koja je danas ukopana je Munib Salkić, koji je imao samo 15 godina. Sa današnjom dženazom u Memorijalnom centru Potočari ukopano je 6.575 identifikovanih Bošnjaka iz Srebrenice i osam susjednih opština.
Pored jednog od 71 tabuta sa posmrtnim ostacima ubijenih Srebreničana, poredanih pred musalom, kleči Emina, sestra ubijenog Muniba Salkića.
Munib je najmlađa je žrtva kojoj je danas klanjana dženaza. Imao je samo 15 godina, kada je ubijen. Njegova sestra Emina starija je godinu dana.
“Čekam ga 22 godine. Svaki dan sam zamišljala kako mi dolazi, a nikako da dođe. Sad kad smo skupa, nikome ga ne dam”, iskreno će Emina.
Munib se od porodice rastao na današnji dan, prije 22 godine. Tada su se posljednji put vidjeli.
“Bio je visok i nije smio da ide sa nama. Majka je govorila da ga preobučemo u žensko i da ga sakrijemo. Imala sam i sestru, bila je policajka, ali je i ona ubijena. Ubijen mi je i otac. Brata sam tražila 22 godine, dosadila sam više ljudima koji istražuju grobnice. Uvijek su mi govorili da nema još ništa, a sad kad ima, ne dam brata nikome”, kroz suze priča Emina.
Najstarija žrtva koja je danas ukopana u Memorijalni centar je Alija Salihović. Volio je Srebrenicu i nije htio da je napusti do posljednjeg dana, kaže kćerka Fadila Redžematović koja sada živi u Plavu.
“Moj otac nije želio da izađe iz Srebrenice. Vojnici su ga prisilili da dođe u Potočare. Tu se susreo sa mojom majkom. Prilikom transporta žena iz Potočara, moj otac je odvojen i odveden u nepoznatom pravcu. Čekali smo 22 godine da dođemo do ovoga čina”, kaže Fadila.
Jedna kćerka Alije Salihovića sada živi u Švedskoj, a petoro unuka u nekoliko zemalja svijeta. Vahid je djedu na dženazu došao iz Amerike.
“Živim u Njujoruk, ali, evo danas sam ovdje da odam dužnu poštu svom djedu. Dugo smo živjeli u nadi, živjeli sa njom, ali napokon smo dočekali tužnu, ali i lijepu vijest – djed je pronađen. To je zaista tužno, ali je sada lijepo kad znamo da djed ima svoj mezar i da tu možemo doći, da budemo uz njega”, riječi su Vahida.
Alija Krdžić iz sela Osmače ukopao je danas oca. I sam je preživio strahote rata.
“Zarobljen sam 1993. godine. Bio sam u nekoliko logora i pred kraj rata sam razmijenjen. Moj otac je krenuo šumom ka Tuzli, ali se nije uspio spasiti. Nakon 22 godine neizvjesnosti, ukopao sam ga i sada znam gdje mi je otac”, kaže Alija Krdžić.
Na posljednji, vječni smiraj, brata je danas ispratio Mevludin Jahić iz okoline Bratunca.
“Od mog brata pronađene su samo tri kosti. To sam znao i prošle godine, kada je identifikovan, ali nisam pristao na dženazu – čekao sam da se pronađe bar još koja kost, ali nije uspjelo. Sada sam odlučio da mu klanjam dženazu i da znam gdje mu je mezar. Još tragam za jednim bratom, ali, nema nikakvih vijesti”, kaže Mevludin.
Saosjećanje prema žrtvama izrazila je danas američka ambasadorica u Bosni i Hercegovini Maureen Cormack.
“I danas sam ovdje u ime naroda i Vlade Sjedinjenih Američkih Država da bismo izrazili trajnu podršku i trajnu posvećenost žrtvama srebreničkog genocida. Ostajemo posvećeni da se zadovolji pravda za žrtve, a njihovoj djeci obezbijedi bolja budućnost”, istakla je Cormack.
I pored svega što se ovdje dogodilo, još ima negatora genocida.
“To je genocid i nema tog suda koji može suditi umesto nas. Nadam se da će se ovde u najskorije vreme pojaviti predstavnici Srbije i Republike Srpske koji treba da budu sposobni da urade ono što samo oni mogu i umeju”, poručio je Čedomir Jovanović iz Liberalno-demokratske partije Srbije.
Sa istorijom se moramo suočiti, ako želimo da imamo budućnost, ukazuje predsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak.
“Mi zbog toga godinama tražimo da srebrenička tragedija uđe u udžbenike u Srbiji i da se o njoj u školama otvoreno govori. Ali, govoriti o žrtvama, značilo bi govoriti i o onima koji su to proizveli. Znamo da takvih još uvek ima u političkom životu u Srbiji”, naveo je Čanak.
Direktor Memorijalnog centra Potočari Mersed Smajlović podsjeća da je sa današnjim danom u Memorijalnom centru Potočari ukopano 6.575 žrtava genocida.
“A još oko 200 žrtava je, na zahtjev članova porodica, ukopano na drugim lokacijama, odnosno u mjesnim i porodičnim mezarjima”, rekao je Smajlović.