ISTORIJA SREDNJOVJEKOVNE BOSNE
najstarije južnoslovenske države na Balkanu
Piše: Saud Grabčanović
DRŽAVA BOSNA U SREDNJEM VIJEKU
Obnova državnosti, stvaranje banovine i kraljevine Bosne
Nakon smrti bosanskog kralja Svetolika-Stjepana 934. Godine, koji nije imao muških potomaka, dolazi do unutarnjih previranja u Bosanskom kraljevstvu. Ovaj dinastički sukob iskoristili su naši zapadni susjedi, pa je polovinom 10. vijeka država Bosna prvi put u svojoj istoriji došla pod vlast jedne strane zemlje – Hrvatske. Bosnu, oslabljenu i podijeljenu unutarnjom borbom plemstva za vlast, osvojio je i okupirao hrvatsko – dalmatinski kralj Krešimir II. Treba napomenuti da se Svetolikova država Bosna nije poklapala sa današnjim granicama Bosne i Hercegovine, nego je bila teritorijalno skoro upola manja. Dijelove današnje Bosne su još od ranije pod svojom vlašću držali naši susjedi. O ovome nam najbolje govore hronike iz tog vremena. Hronike nam kazuju da je hrvatski kralj Tomislav, koji je vladao od 910. do 928. Godine, pobijedio Bugare i pred njihovom navalom zaštitio Srbe 926. u bici koja se odvijala negdje u planinama u današnjoj Bosni. U to vrijeme, jedan dio Bosne i današnje Hercegovine je bio pod njegovom vlašću. Za narednih, otprilike 120 godina nakon Krešimirovog osvajanja Bosne, prekinut je kontinuitet bosanske državnosti. Bosna je postala poprištem stalnih ratova, pustošenja i osvajanja od strane susjednih zemalja, koje su došle na red nakon Hrvatske : Bizanta, Ugarske, Bugara i Srba Rašana. Bosna je prelazila iz ruke u ruku. Da li je u tom periodu Bosna imala kakve svoje vazalno-marionetske vladare postavljene od strane okupatora, o tome imamo veoma malo pisanih podataka. Moćno Bizantsko carstvo, kojim je tada vladao car Bazilije II, zvani ubica Bugara, od 1019, a nakon sloma i uništenja Bugarskog carstva , prisililo je srpske i hrvatske vladare da priznaju bizantsku vrhovnu vlast. Tako i Bosna potpala pod novog gospodara. Godine 1025, poslije smrti bizantijskog cara Bazilija II, počinje kraj bizantske dominacije na ovom području. Tako je 1040. bizantski car morao potkupiti bosanskog bana, čije je ime do danas nepoznato, da mu se pridruži u ratu protiv dukljanskog kneza Vojislava, koji se nastojao osamostaliti. U 11. stoljeću Bosnom vladaju hrvatski namjesnici i plemići, a na krajnjem istoku neko vrijeme i srpski vladari, kao bizantski vazali. Hrvatska se u doba kralja Petra Krešimira IV prostirala od Neretve do Drave i od mora do Drine. Po Dukljaninu, krajem 11. vijeka zavladao je Bosnom na malo vremena nakon Zvonimirove smrti dukljanski kralj Bodin. U njoj je kralj Bodin postavio za kneza svog čovjeka Stjepana. Bodin je bio slavenski vladar, odnosno po Popu Dukljaninu crvenohrvatski, a ne srpski. U osamdesetim godinama proširila se Duklja pod kraljem Bodinom još i više, pa je obuhvatala veći dio Bosne, ali je nakon Bodinove smrti 1101. godine kraljevstvo uskoro propalo. Hrvatska kraljevina je, nakon smrti kralja Zvonimira, znatno oslabila zbog stalnih ratova sa Ugrima i velikih poraza u njima. Ugri postaju gospodarima velikih dijelova Hrvatskog kraljevstva . Ugri su na kraju osvojili cijelo Hrvatsko kraljevstvo. U odlučujućoj bici na planini Gvozd 1097. godine, Hrvati su doživjeli totalni poraz, a u toj bici je poginuo i posljednji hrvatski kralj Petar Svačić. Hrvatska je izgubila svoju nezavisnost i okupirali su je Ugri. Hrvatsko plemstvo na saboru 1102. godine priznaje ugarskoga kralja Kolomana za hrvatskog vladara. Slom Hrvatskog kraljevstva je bio znak Bošnjacima da je kucnuo čas da obnove svoju državu Bosnu. Bošnjaci su zaigrali na kartu savezništva sa moćnim ugarskim kraljevstvom. Prekid kontinuiteta bosanske državnosti potrajao je do vladavine bana Borića, kojeg su na bansko prijestolje u Bosni doveli i postavili Ugri. Borić je to prijestolje, kao i svoju marionetsko-vazalnu državu, ubrzo izgubio, nakon rata Ugarske sa Bizantom. Taj su rat Ugri izgubili, a sa njima i Borić kao njihov vazal. Bosna je nakon tog poraza opet kratkotrajno potpala pod vlast Bizanta. Tek je sin bana Borića, ban Kulin 1180. Godine, uspio ponovo uspostaviti punu nezavisnost države Bosne. Pretpostavljam da su u to vrijeme bili stvoreni povoljni vojno-politički preduslovi za obnovu bosanske države i nezavisnosti.
( Nastaviće se)