Piše: Jusuf Trbić
Za sve ove post-ratne godine razgovarao sam o zločinima u Bijeljini s brojnim novinarima, istražiteljima, ljudima iz raznih institucija, i od svih čuo isto pitanje: kako je moguće da niko nije izveden pred sud, kad se o Bijeljini sve zna? Nikad nisam mogao da im dam pravi odgovor, jer ja sam činio što mogu, ali da određujem tužilaštvima šta će raditi – to ne mogu. A naše pravosuđe, na svim nivoima, očigledno nije dovoljno zainteresovano za ovakve stvari.
Kako je, recimo, moguće da specijalna jedinica srbijanske Državne bezbjednosti, poznata kao arkanovci, ni toliko godina nakon rata nije završila pred sudom zbog brojnih i neskrivenih zločina koje je počinila? Ta jedinica, pod komandom predratnog poznatog kriminalca i likvidatora DB-a Srbije Željka Raznjatovića Arkana, bila je sastavljena od tada poznatih likova beogradskog podzemlja, ekstremnih navijača Crvene zvezde i notornih kriminalaca izvučenih iz zatvora, a njen ratni put obilježen je krvlju i u Hrvatskoj i u Bosni. Svi analitičari slažu se u jednom: Arkan i njegovi “saborci” obavljali su prljave poslove za Državnu bezbjednost, o čemu se i ovih dana ponovo govori na završnom suđenju Jovici Stanišiću i Frenkiju Simatoviću. U tom svom “patriotskom” radu bili su povezani sa samim političkim, vojnim i policijskim vrhom Srbije, pa bi otkrivanje njihovih tajni bilo pogubno za mnoge tada (a i sada) važne ljude, ali i za državu Srbiju.
Potvrđuje to i dokument koji je iz haške sudnice procurio u javnost, a koji govori da je Arkan bio direktno podređen Generalštabu JNA u Beogradu. Taj sam dokument jednom pokazao na konferenciji za štampu povodom aprilskih događaja u Bijeljini, ali reakcija nije bilo. Zbog toga nije naodmet da to ponovim.
Radi se o naredbi posljednjeg načelnika Generalštaba JNA general-pukovnika Blagoja Adžića, koju je on izdao uoči početka agresije na BiH. Inače, Blagoje Adžić nikada nije bio osuđen, a županijski sud u Osijeku izdao je još 1991. godine potjernicu za njim zbog genocida, ratnog zločina protiv civila, ratnih zarobljenika i bolesnika tokom rata u Hrvatskoj, ali mu nikad nije suđeno. Umro je 2012. godine u 80-toj godini života, kao general u penziji. Tako je čovjek koji je bio među najodgovornijima za rat u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni izbjegao ruku pravde. Ali, dokumenti koje je potpisao u svojstvu načelnika Generalšaba JNA, a pogotovo ovaj koji se odnosi na Arkana, potvrđuju ne samo njegovu krivicu, već i nesumnjivo rukovodeću ulogu Srbije u agresiji na tri bivše jugoslovenske republike. Prepisujem tu naredbu onako kako je napisana:
Savezni sekretarijat za narodnu odbranu
Pukovnik Ž. Ražnjatović Arkan, lično
Na osnovu zakona o oružanim snagama SFRJ i Uputstvima službi u OS SFRJ
NAREĐUJEM
- Izvršiti prodor na liniji Bijeljina-Loznica-Višegrad pri čemu
raseliti muslimansko stanovništvo bez obzira na žrtve
- Bez obzira na žrtve zauzeti sve strateške objekte.
Ukoliko zatreba, aktivisati jedinice Jovića, Vučurevića, Luića Nikole
te hercegovački i drinski korpus, kao i užički.
- Pre početka akcije povezati se sa Milisavom Gagovićem i general-majorom Ratkom Mladićem i zatim dejstvovati zajednički.
Komandanti korpusa i garnizona na području ratnih operacija I čišćenja
terena su pod komandom pukovnika Ražnjatovića i dužni su ispunjavati isključivo njegova naređenja.
U slučajju potrebe, gen. Mladić brinuće se za podršku Tigrovima, Vukovima s Vučjaka i Belim orlovima kao i podršku avijacije. Pri tome javiti direktno generalu Ninkoviću, odnosno Stevanoviću i Bajiću.
Načelnik Generalšaba JNA General-pukovnik
Blagoje Adžić
Obratite pažnju na ovaj dio naredbe :
“Bez obzira na žrtve zauzeti sve strateške objekte. Ukoliko zatreba aktivirati jedinice Jovića, Vućurevića, Nikole Luića, te Hercegovački i Drinski korpus, kao i Užički. Prije početaka akcije povezati se sa Milisavom Gagovićem i general majorom Ratkom Mladićem i zatim dejstvovati zajednički.”
General Adžić, dakako, nije mislio na srpske žrtve, jer njih u toj situaciji nije ni moglo biti. Ali, i ako se zalomi koja, nije važno. Drugim riječima: ubijajte redom, da biste u što kraćem roku ispunili zadatak. A u tome mogu pomoći i druge zločinačke formacije, tada nazivane paravojnim, koje su, kao što vidimo, praktično bile u sastavu JNA. Pomoć će dobiti i od JNA, između ostalih i od Užičkog korpusa. A Užice je u Srbiji, koliko ja znam. Uz to, prema Adžićevom naređenju, JNA će pružiti svu podršku arkanovcima, Vukovima s Vučjaka, Belim orlovima, kao dijelovima iste vojske, pa će biti upotrijebljena i avijacija, u slučaju potrebe. Sve će to koordinirati Ratko Mladić, koji je čitavu vojničku karijeru proveo u JNA, odnosno Vojsci Srbije, i tamo je i penzionisan. Kao i svi drugi oficiri vojske Karadžićevih Srba.
A Srbija nije bila u ratu, zar ne?
Pisao sam nedavno o tome da je u Beogradu konačno, nakon višegodišnjih napora Nataše Kandić, podignuta optužnica protiv Srđana Golubovića Maksa, arkanovca koji na čuvenoj fotografiji Rona Haviva šutira čizmom u glavu mrtvu Tifu Šabanović, koja leži na trotoaru. Sudeći po dosadašnjoj praksi, teško je očekivati da će se išta značajnije dogoditi. Još početkom decembra trebalo je da počne suđenje za veliki zločin nad članovima porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić, ali se sve već nekoliko puta odgađa i ne zna se kad će početi. A vrijeme protiče, preživjele žrtve umiru i sve je manje vremena za pravdu. Zbog toga se, koji to moženo, moramo sjećati i svoja sježanja bilježiti i uporno, uprkos svemu, podsjećati na njih. Da se ne zaboravi. Jer, to je jedina brana zlu koje nas je poklopilo prije tri decenije, i još nam ne dozvoljava da dišemo.
Nadajmo se da će neke buduće generacije učiti iz naših sjećanja i bolje od nas znati kako da čuvaju sebe, svoje živote i svoju domovinu.