U toku je nova agresija na BiH – jesmo li toga svjesni?!
Piše: Faruk Vele
Ima nešto, neki, kako bi to sufije kazale, išaret, u činjenici da su na isti dan kada je u 101. godini preminula Smilja Avramov, profesorica Pravnog fakulteta u Beogradu i članica Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU), tog zloglasnog proizvođača ekstremnog srpskog nacionalizma, predsjednik RS-a Milorad Dodik i srbijanski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić objavili postojanje planova za nacionalno integriranje ovog bh. entiteta i susjedne države.
Protestna nota
“Svi putevi vode u Beograd”, kazao je s govornice Ivica Dačić, uz poznati šanerski osmjeh, praćen podrškom Dodikovih pristaša.
Na otvaranju završne dionice puta Banja Luka – Doboj, zaprijetio je taj Miloševićev omiljeni đak da njegova zemlja “neće sjediti prekriženih ruku” ako Srbi budu ugroženi u BiH. A bezbeli Beograd će procijeniti jesu li ugroženi. Da stvar bude jasnija, poručio je i da Srbija u RS-u vodi “unutrašnje, a ne vanjske poslove”.
“Ovo nije put ekonomske i socijalne integracije nego, kada se završi na Drini, projekt nacionalne integracije i od toga ne trebamo bježati”, rekao je u predizbornom transu Milorad Dodik.
Zasigurno ne slučajno, u Ženevi je tog dana dana Ana Brnabić, Dačićeva formalana šefica, pustila je probni balon, namećući pitanje na svjetskom skupu šta bi bilo (kad bi bilo), ukoliko Srbija ukine granicu s RS-om.
Srbijanski tabloidi bliski Aleksandru Vučiću danas pišu da Dačić i Dodik spajaju Srbiju i Srpsku, hrvatski mediji, također, dramatično prenose kako su Dodik i Dačić najavili spajanje entiteta i matice. Nije li zato ovih dana hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarević obilazila svjetske adrese i povremeno pjevala “Herceg-Bosno, srce ponosno”. Samo u BiH muk.
Jedan twitteraš je s pravom zapitao šta bi bilo da je Ivica Dačić otišao i na rodnom Kosovu i rekao on što je jučer rekao u BiH. Samo zamislite…
Je li činjenica da, kako su i građani primijetili, “ovi naši nisu ni skontali da je nova agresija na BiH”.
Historija se, dakle, ponavlja. Politika koju su vodili Avramov i Milošević, Karadžić danas je u rukama Vučića, Brnabić i Dodika.
Avramov je, naime, bila stručni konsultant Slobodana Miloševića, tačnije, po svjedočenju Stipe Mesića, šef njegovog tima u dogovoru “razgraničenja” Srbije i Hrvatske u BiH.
“U toj komisiji bio je i profesor Duško Bilandžić. Kada mi je rekao da je izabran u tu komisiju, rekao samo mu: “Duško, jesi li ti normalan, pa to je komisija za podjelu Bosne”, nakon čega se on povukao”, govorio je Mesić.
Upravo prema Bilandžiću, Avramov je “glavnu opasnost za Srbiju i Hrvatsku vidjela u Muslimanima koji su se već povezali sa svjetskim islamom, i tako prijete i Srbima i Hrvatima”.
“Muslimani se prostiru na golemom teritoriju – u BiH, u Sandžaku, na Kosovu, Albaniji. Islamsku opasnost od balkanskih muslimana identificirala je i jedna studijska grupa NATO-a, koja u njima vidi mostobrane prodora Azije u Evropu. Zato bi Europa podržavila naš udar na Muslimane… BiH treba razoriti“, govorila je Avramov, zapisao je Bilandžić u svojim “Memoarima”…
A sve što se desilo kasnije nam je dobro poznato.
No, zanmo li, šta se dešava danas? U zvaničnom Sarajevu vole reagirati na sve i svašta. Često to bude frljoka, promašaja, svakojaki gluposti. Ali, zanimljivo na ovu notornu provokaciju srbijanske barabe Dačića (s izuzetkom pojedinih stranačkih saopćenja) nije bilo reakcija države BiH. Nigdje protesta, protestnih nota, press konferencija, poruka. Nigdje poruke Wasingtonu, Briselu, Berlinu… Tek pokoja ironična opaska o pustim snovima i “kako oni to ne mogu”.
Povijesna zemljica Bosna
Vučić bi napravio makar dva-tri zasjedanja Savjeta na nacioanlnu bezbjednost i pet-šest obraćanja novinarima.
Odjednom nestali i oni silni patriote, nigdje ni onih što sve s ljiljanima hodaju po Sarajevu, nema ni tekfirlija… Sve potaman, samo se Bosni, izgleda, sprema svilen gajtan.
Dok naš brod tone, po Sarajevu se na skupovima priča o tome ko klanja, a ko ne, ko peče rakiju, a ko je krišom pije, ko je nosio dimije, a sad više ne, ko je bošnjačka mafija, ko je prava ljevica, ko je za Željka, a ko potajno radi za Čovića i, ono najvažnije, ko će biti prvi u Kantonu Sarajevo koji sve više liči na onu “povijesnu zemljicu Bosnu” koju nam Franjo Tuđman i Sobodan Milošević još 1991. godine namijenili.
Je li Bosna šapatom pala?
(kliker.info)