Hvala ti, Milorade, za sve!

Prošla su dva dana od izbora i nigdje ne primjetih da je iko uputio barem malu zvaničnu zahvalnicu Predsjedniku Republike Srpske, Miloradu Dodiku. Da mu ze zahvali za sve što je u svojoj eri uradio za Srbe, Srbima lojalne i sve one koji se osjećaju tako u našem entitetu. A to nije u redu. Nije kulturno, nije civilizacijski i nije ljudski.

Kurci-palci akademski

I zato, hvala ti Milorade za sve! Hvala ti za decenije života svih mladih ljudi koji su odrastali u tvojoj plodonosnoj sijenci. Hvala ti što je pod tvojom vlašću iznjedreno najviše diplomiranih glumaca, reditelja, ekonomista, pravnika, profesora. Hvala ti što si im obezbijedio poslove u kafićima, molerajima, na pijacama ili komercijalnoj nabavci džirlo kuraca-palaca. Takođe, veliko ti hvala što si sa svojim timom uspio omogućiti svoj toj silnoj djeci da dostojanstveno, bez bježanja, u miru i tišini sačekaju svoje radne vize za Sloveniju ili Njemačku čak.

Hvala ti u ime vječno nezahvalne Njemačke, Austrije, Slovenije i ostalih zapadnih propasti ekonomskih, što si ih snabdio najfinijom radnom snagom u Evropi. Mladim, potentnim, obrazovanim, dobrim ljudima, koji su spremni čistiti gerijatrijska govna po dampingovanim cijenama, namjesto Sirijaca ili Afganistanaca. To ti se ove zemlje nikada ne mogu dovoljno nazahvaljivati. A bogme niti narečeni bauštelci naši, koje je tvoj režim tako silno i kvalitetno motivisao, da kompjutere, labaratorije, sudnice i ekonomske institute zamijene pelenama za odrasle.

Prosvjetitelju naš

Hvala ti i u ime onih koji su ostali. Što si ih naučio kako se pravilno rezonuje i kako se valorizuju istinske vrijednosti. Hvala što si oba oka otvorio svakom studentu u kampanji – Partijska knjižica, prije indeksa. Hvala ti što si pomogao tim mladim, a neodlučnim ljudima da se uhvate u koštac sa banderama, ljepilom i plakatima, namjesto sa dosadnim knjižurinama i skriptama. Na koncu, akademskom koncu, hvala ti što si po genijalnom automatizmu omogućio da nepismeni mladi ljudi postaju direktori, savjetnici i sekretari, jer jebo diplomu, kupiće se od prvih desetak plata. Hvala ti što si tako osnažio obrazovni sektor. Akademski, nema šta!

Kad smo kod obrazovanja, hvala ti što si aminovao, doslovno aminovao ulazak vjeronauke i u srednje škole, što si segregirao ateiste i agnostike i njihovu djecu. Jer samo Bog nama uz tebe pomaže. Hvala ti što djeca prilikom upisa na medicinske fakultete u Republici Srpskoj kažu, ako Bog da i završim studije, ostajem ovdje. Jer Bog je najvažniji u medicini. I hvala ti što nisi omogućio onim svršenim mladim ljekarima da se na Boga kamenicama bacaju dok čekaju na birou posao i uče njemački jezik, ali to je sve pod zahvalnicom za mlade u pečalbi.

Zahvalnica imućnih

A kad smo kod mladih, opet hvala tebi i tvom timu, preciznije timovima što ste stvorili tako poželjnu situaciju, pa djeca svakog imućnijeg, a tvog čovjeka mogu studirati od Milana, Torina, Bolonje, do Beča. Hvala ti što daješ komociju svakom viđenijem ocu i majci da ne miješaju dijete sa stokom neopjevanom. Hvala ti, ne znam kako mi ovo pade baš sad na pamet, što je tvoj režim porodio najvećeg pisca među ekonomistima i najvećeg ekonomistu među piscima, Nikolu Špirića. Da nije tebe, Milorade, Špirić bi još i sad politički lutao i vjerovatno bi i dvadeset partija promijenio, možda i u Našoj stranci završio, koliko je sklon eksperimentima. Hvala ti, kad smo kod Špirića, na čitavoj galeriji likova koje si porodio, neke Bože me oprosti, umalo i bukvalno, od mladih snaga oko Radojičića, do stare garde koja se oko tebe mota eonima. Da nije tebe, Milorade, gdje bi bio, šta znam, dekan medicinskog fakulteta u Banjaluci Ranko Škrbić? Dobro, neću da prejudiciram, samo red bi bio da ti se barem u “Glasu srpske» oduže zahvalnicom.

Poslanica novinarima

Kad smo kod «Glasa», hvala ti Milorade na najboljem novinarskom pokoljenju koje si kreirao. Hvala ti na RTRS-u, ATV-u, Glasu, SRNI, hvala ti na ovim novim čudesima od portaloida, na 40 engleskih specijalaca, na onom Samuelu, hvala ti na svim državnim udarima koje si razotkrio. Hvala ti na Kesiću, Karganoviću, na Kecmanoviću, na Đakoviću, hvala ti na Mihailoviću i na još deset buljuka znanih i neznanih, međunarodno priznatih novinarskih veličina. Opet, da nije tebe, oni bi tavorili u prosječnosti sredine koja ih ne shvata.

Hvala ti, ne može se to zaboraviti, na svim školama, putevima, mostovima, pokojem tunelu zajedništva. Hvala ti na svim ambulantama, bolnicama, na svima kotlovnicama i spalionicama. Jer da nije tebe, njih ne bi bilo. I nepravda je kako se ništa po tebi od ovoga ne zove. Znam, znam, ima tu «Srbija», pa “9. januar», pa opet «Srbija», pa «Pobjeda»…ali suviše si skroman, preskroman Milorade.

I ne samo to, evo da nije tebe, recimo, i ovi novi autoput koji vodi u Srbiju, do Doboja, sad za sad, da nije tebe, on bi bio krcat. Ovako, tačno si iznivelisao standard, pa se pošten čovjek do mile volje može vozikati, provjeravati performanse svog audija ili mercedesa, može gledati vuče li mu volan na lijevo ili desno, može i driftati, tebi hvala…a ne kao u mrskoj Federaciji da se gura na autoputu sa po deset, petnaest automobila u minutu. Užas. Hvala ti što si vodio računa o geniju Radojičiću, gradonačelniku naše Banjaluke, koji je uspio izlobirati da se grijemo na drva, kao u kvalitetno i nepravdeno zapostavljenom 18.vijeku. Kao rođeni Petrovčanin tu ti se posebno zahvaljujem. Jer nema ništa ljepše nego kad se šuma siječe, cjepke spremaju i loži drvo. Hvala ti što će ove novootvorene škole u sklopu gore navedenih ekonomskih mjera biti nekako prostrane, bezdjecne, da se tako izrazim.

Duhovniče naš!

Ali najviše od svega, hvala ti na onoj duhovnosti koju si zaveo među narodom. Zli jezici će reći da je to strah. Nije strah, zli, plaćenički jezici! To je očinska kontrola. I kad dobroćudno kažeš u Gacku da ćeš otpustiti otpadnike iz termoelektrane ako ne glasaju za tebe, i kad kažeš milim tonom da ćeš tražiti da ti penzioneri vrate pomoć, ako ne glasaju za tebe, i kad milozvučno saopštiš da ćeš onog Davora Dragičevića pomesti sa Trga, za sve ti to hvala. I vidiš na ovim izborima kako su te svi poslušali. I penzioneri i zaposleni i svi, svi. Ovi sa trga da se preispitaju, nezahvalnici.

I poslije tebe, TI

Hvala ti na koncu, što poslije tebe ostaješ ti. Jer ti si oblikovao umove ovih ljudi, ti si im formirao navike, ti si odredio na koji način će razmišljati, na koji način će gledati na svijet oko sebe i kako će djelovati.

A to ti oni nikada neće zaboraviti! Sada još nisu svjesni sreće koju si im donio, ali za koju deceniju, sasvim sigurno će te pamtiti.

Hvala ti još jednom na svemu, putuj, dobrina te nosila u Sarajevo. Rekao bih, pokaži im se tamo u jednakom svjetlu kao ovdje u Banjaluci, ali ne mogu.

Toliko govno ipak nisam!