Ova činjenica je po sebi očigledna i upozoravajuća, čak prijeteća: ona svjedoči, nažalost, o kontinuitetu neprijateljske politike ove stranke prema BiH.  (Cijeli ovaj moj tekst, kao i svi drugi, svjedoče upravo o tome da ne poistovjećujem narode s nekim političkim strukturama.) Ta politička partija, sa svoja dva krila u dvije države, internacionalizira navodni problem izbora Željka Komšića za člana Predsjedništva. To je prvi nivo jednog složenog problema.

Na drugome nivou – a sve to u konsekvencijama! – u ovo kontinuiranje neprijateljske politike HDZ prema susjednoj državi nastoji se uvesti čitava međunarodna zajednica, EU prije svih, te da se na taj način, devijantnom politikom HDZ, uvuče i sama EU u konflikt sa svojim temeljnim načelima: u flagrantno miješanje u strogo unutarnje stvari jedne suverene zemlje!

Na sljedećem nivou ovoga „problema“ – također konsekventno onome što sam već naveo – vrši se političko krivotvorenje najgore vrste, jer analiza izbornih rezultata pokazuje vrlo egzaktno, brojkama po izbornim jedinicama/mjestima, da za kandidata Dragana Čovića nisu glasale čak dvije trećine hrvatskog izbornog tijela u BiH. Ta činjenica se bezočno falsificira.

Nadalje, navedeni politički subjekti, kao i neki drugi iz tzv. reda Bošnjaka, često posežu, kao za argumentom, za jednom besmislicom o tome kako, navodno, narodi ne treba da biraju jedni drugima predstavnike. Na taj način se bitno i paradoksalno reducira PRAVO SLOBODNOG IZBORA KAO TAKVOG i istovremeno se time negira postojeći Ustav kao najviši pravni akt svake zemlje pa je naprosto nevjerovatno da politički subjekti smiju javno nastupati protiv Ustava, čak to  i internacionalizirati. Zatim, iz ove političko-diplomatske agresije na BiH proizlazi također činjenica koja bi morala šokirati Evropu: da jedna politička partija, HDZ, odlučuje o tome ko jest a ko nije Hrvat; to je paklenski, apsolutno perverzan savez političkog i nacionalnog – Hrvat je onaj koga takvim smatra HDZ (jer i Željko Komšić je Hrvat).

U cijeloj ovoj političko-nacionalističkoj ujdurmi, koja je izvrstan negativan primjer za povijest, bilo bi nužno da međunarodna zajednica izvuče sljedeće zaključke koji se nameću, koji se naprosto ne mogu previdjeti:

– Na prethodnim izborima, pobijedio je Čović, što znači da su Bošnjaci uvažavali pravo Hrvata da biraju „svoga“ predstavnika. Međutim, Čović je cijeli mandat iskoristio, najmarljivije što je mogao, da zajedno s Dodikom destruira državu BiH. Rezultat ovih izbora pokazao je, zatim, da su birači – pazite, i Bošnjaci i velik dio Hrvata, prema podacima koje sam spomenuo! – prepoznali tu destruktivnost i da su glasali PROTIV NJE.

– U krajnjim i najpozitivnijim konsekvencijama, morali bi međunarodni politički subjekti, ali i domaći tzv. analitičari iz svega ovoga izvući jednu pouku, tačnije – poruku koja je izvanredno važna i pozitivna u datim negativnim trendovima. Naime, odlukom biračkog tijela da podrži Komšića pokazalo se da u BiH još uvijek – uprkos svim destruktivnim nastojanjima – postoji relativno velika snaga patriotske i građanske opredijeljenosti, nasuprot nacionalističkoj koju predstavljaju oba HDZ a koja je u nekim važnim aspektima sklona i fašizaciji. Na taj način treba gledati izbor Komšića a ne Čovića: kao opredjeljenje, čak vjerovanje velikog dijela glasača u BiH u nužnost i mogućnost kosmopolitske, građanske, antinacionalističke politike u BiH, kakvu, u ovom slučaju, oličava orijentacija Željka Komšića.

– Sasvim suprotno tome, ostale su – barem u ovom aspektu – poražene one destruktivne snage HDZ koje predstavlja Čović i njegovi pokrovitelji iz HDZ Hrvatske, a koje sasvim zanemaruju ideju građanskoga, već favoriziraju koncept antagonog nacionalističkog (na „Čovićevoj teritoriji“ su institucionalno uspostavljene aparthejdske dvije škole pod jednim krovom, djeca tamo uče kako im je glavni grad Zagreb, ne priznaju ni konstitutivnost Srba na „svome“ teritoriju, ne priznaju bosanski jezik i td.).

Dakle, da povučem: Izbor Komšića indicira postojanje važne pozitivne snage u BiH, opredjeljenje većine glasača za jednu POZITIVNU IDEJU koja za BiH može biti spasonosna. Poraz hadezeovske politike u ovom slučaju je poraz krajnje retrogradne politike koja nastoji obmanuti i samu EU i uvesti je u konflikt s vlastitim načelima. Neka to imaju u vidu i domaći „analitičari“!

(U ovoj načelno pozitivnoj, progresivnoj poruci birača, upravo svjedočimo pravoj političkoj drami u opstrukciji rada Predsjedništva BiH, koju proizvodi Milorad Dodik svojim neopisivim političkim primitivizmom. Zamislite da mu je tamo partner Dragan Čović. Uz sve to, građani su, koliko se može vidjeti, naprosto šokirani činjenicom da SDA ulazi u bratski koalicijski zagrljaj s tim istim Dodikom i Čovićem, vlasnicima HDZ i SNSD, iako su provjereni razbijači BiH.)

Piše: Esad Duraković