Bosnu nema ko da brani: 12 uznemirujućih činjenica zbog kojih se (više) ne može spavati mirno
Piše: Esad Duraković
Od rata ‘92 naovamo, Bosnu i Hercegovinu nosi inercija ka njenom raspadu jer se glavni akteri (oni koji vole da se lažno predstavljaju kao garanti Daytonskog mirovnog sporazuma) nisu odrekli svojih teritorijalnih aspiracija prema BiH, ali ni Evropa u suštini nije promijenila onaj svoj nepošteni stav prema BiH iz devedesetih godina. Ta inercija dobiva na ubrzanju i postaje očigledno kako se upravo u posljednje vrijeme sinhronizirao čitav niz destruktivnih faktora, sudbinski negativnih namjera po BiH.
Ovdje ću ih samo nanizati, naglašavajući – ponovo – da oni djeluju sinhronizirano i koordinirano.• Pokretanjem istrage protiv odvažnog i po svemu sudeći etički uspravnog ministra Mektića, najviše instance pravosuđa u ovoj zemlji pokazuju još jednom, ovaj put najuvjerljivije i na najvišem nivou, da su odlučili djelovati i protiv takvih ljudi/pozicija na kojima se BiH brani od stranih obavještajno-diverzijskih nasrtaja. Poruka toga čina je jasna: definitivan gubitak povjerenja u pravosudni sistem kao kičmeni stup svakog društva i države: bez toga, nema ni društva ni države. Stoga je „slučaj Mektić“ zaista dramatičan, i uopće nije personalan.
• Istovremeno, HDZ-eova Hrvatska konstantno ispoljava neprijateljstvo prema BiH – u institucijama EU, u BiH i gdje god stigne, nastojeći da razvije mržnju među Bošnjacima i Hrvatima, iako oni, do ‘92, povijesno nisu bili neprijatelji.
• Ovih dana, slavi se – svečano, ali i radno, jer je riječ o kontinuiranju, kako reče Čović – tvorevina Herceg Bosna koju sada Čović zove Republikom, iako je ona, zajedno s Tuđmanovim državnim institucijama, pravosnažno osuđena za udruženi zločinački pothvat. Dakle, ne odustaje se od susjedske i unutrašnje agresije čiji krajnji cilj je disolucija BiH.
• Šta tek reći o porukama iz Niša od prije desetak dana?! Velikodržavni srbijanski pogledi nisu više upućeni ka Kosovu već ka RS u kojoj nastaju novi mitovi?!
• U Republici Srpskoj, policija se naoružala dugim cijevima, a sada se osniva rezervni sastav policije, i to u jednom dijelu „iste države“. Stvara se respektabilna oružana sila u entitetu čiji prvi čovjek već dugo najavljuje secesiju. Eto nesumnjiva konteksta! I cilja za koji se naoružavaju i rezervne snage!
• O prodaji bosanskoga grunta strancima već sam pisao više puta kao izrazito antidržavnom i antipatriotskom gestu, dakle s dugoročno vrlo negativnim posljedicama.
• BiH je izložena invaziji hiljadama migranata iz muslimanskih zemalja a nastanjivat će se isključivo – jer ih Evropa odlučno odbija – u BiH. I o tome sam pisao u više navrata jer sam uvjeren da naša javnost i ne sluti kako je riječ o opakom projektu protiv BiH, i naročito Bošnjaka, te da ljudi sada ne mogu ni zamisliti kakvu će glavobolju imati zbog toga. Između ostaloga, to će biti jedan od krunskih argumenata nekim ovim ili nekim novim Čovićima i Dodizima za secesiju jer – neće htjeti živjeti u „takvoj muslimaniji“.
• U svijetu, u Evropi naročito, jača islamofobija koja će legitimizirati istrebljenje Bošnjaka/muslimana. Ona je jaka i u drugim dijelovima svijeta koji će biti pasivan kada počne odlučujući atak na državu BiH.
Sve ovo zbiva se sinhronizirano, ali i sljedeće pojave prate ovo što sam pobrojao:
• Niko ni na šta ne reagira. Visoki Predstavnik uporno šuti na sve, SAUČESNIČKI. Ne oglašava se o proslavi i kontinuiranju „Republike Herceg Bosne“, o naoružavanju rezervnog sastava policije RS, o odbijanju da se poštuje odluke Ustavnog suda… Iako ima najviše ovlasti i obaveze u ovoj zemljici, on šuti na svaku ozbiljniju prijetnju koja joj se izriče i time postaje posmatrač njenoga kraja. SAUČESNIK. Visoki Predstavnik je gotovo metafizički previsoko iznad naše stvarnosti.
• Šuti akademska zajednica u BiH, s rijetkim i nedovoljnim izuzecima. Šuti kukavički i saučesnički.
• Patriotski ili BH blok, ili ono što zovemo ljevicom, pokazuju nakon izbora da su nedorasli situaciji: ništa njih ne može ujediniti niti osvijestiti, pa ni takva očigledna činjenica da je njihova nespretna i državnički neproduktivna borba za fotelje jalov posao u navedenim sinhroniziranim akcijama protiv BiH. Odbijaju da uđu u vlast s nacionalnim strankama, što je u datim okolnostima politički infantilno jer bi samo ulaskom u vlast, na poziciju, mogli ikoliko kontrolirati nacionalne stranke. U tom smislu i kontekstu, pozitivna je odluka Željka Komšića o ulasku u vlast.
• Bošnjačka tzv. politička elita na sve navedene korake koji vode ka dramatičnoj disoluciji BiH, KA PALESTINIZACIJI BOŠNJAKA NA OVOME PROSTORU, također ne reagira na adekvatan način, ili ne reagira uopće. Takvo njihovo ponašanje može se, zdravorazumski, protumačiti samo na jedan način: da i nisu baš protiv etničke podjele BiH jer će imati vlastitu Gazzu i Zapadnu Obalu kojoj će moći sisati ono malo preostale krvi. ONI SU TAKOĐER SAUČESNICI.
Sve što sam naveo, nije nikakva špekulacija, proizvoljnost – sve su to činjenice koje nam toliko bodu oči i ranjavaju srce da više ni spavati ne može mirno. Sve je odveć vidljivo.Na više mjesta sam u ovome tekstu spomenuo SAUČESNIŠTVO. Saučesnici su glavni problem, jer svaki subjekt koji šuti ili ne preduzima odgovarajuće mjere, ne artikulira adekvatan otpor u vrijeme kada je ugrožena njegova država pripada kategoriji saučesnika, a to je gore, u ovom slučaju, i od samih razbijača BiH.
Zaista, ima li danas uopće nekoga da je brani?!
(depo.ba)