Ako je najbolje čuvani čovjek u Banjaluci, biznismen i humanista, tek tako ubijen, šta ćemo sa tzv. običnim građanima?
Piše: Dragan Bursać
Biti čovjek u Banjaluci, koji iskreno voli svoju domovinu, Bosnu i Hercegovinu i danas, kao i prije 30 godina smrtna je presuda od uvijek istog, zločinačkog režima.
Iskusio je to na svojoj koži sada već pokojni Slaviša Krunić. Privrednik, filantrop, humanitarac, ma dobar otac, čovjek koji je pomagao svakom drugom ljudskom biću. Po onoj staroj, da ti ne zna lijeva, šta ti radi desna, vodio se kroz život. Skromno i bez pompe.
Svinjarije sudstva
I za razliku od silne kamarile “kontroverznih”, Krunić nije bio kontroverzan. Bio je biznismen, vlasnik najveće BiH zaštitarske agencije. Odmogao nikome, pomogao svakome. Pa ipak, u tamnom vilajetu Republike Srpske u njenoj prijestonici Banjaluci ovo nije dovoljno za normalan život, a ispostavilo se od sinoć, ovo nije dovoljno za bilo kakav život.
Kako to ljubitelji žutila pleonastički navode, riječ je o sačekuši klasičnoj. A kakva bi drugo i mogla biti. Mučka zasjeda u selu Jablan, nedaleko od Banjaluke, u kojoj je ubijen Krunić i njegov tjelohranitelj Žarko Pavlović.
Mnogo indikativnije je da je ubijen i napadač izvršilac tzv. grubih radova, Željko Kovačević. A okorjeli kriminalac Kovačević, pogađate, “od ranije je poznat organima gonjenja”.
I ne da je poznat organima gonjenja, nego je superpoznat. Toliko da je npr. zbog razbojništva iz devedesetih godina, pravosnažno osuđen na 11 godina zatvora, a u Kazneno-popravnom zavodu Foča je odležao devet i po godina.
I ležao bi ubica Kovačević još pet godina jer je prvostepenom presudom osuđen. Pa ipak je bio na slobodi jer mu Osnovni sud u Banjaluci nije otkucao rješenje presude, zbog čega je jedan sudija disciplinski kažnjen. Nije otkucao rješenje presude?! Dobro ste pročitali.
Ovo je još jedna u nizu svinjarija našeg sudstva, čijim neradom je direktno ubijen Krunić. Sudija je kako vidimo, elegantno uz nekakvu disciplinsku kaznu pustio okorjelog kriminalca na slobodu da ubija kako mu se ćefne, a ovaj mu se zauzvrat izgleda revanširao ubistvom banjalučkog privrednika.
Kako lupa Željka Cvijanović
Kad smo kod svinjarija sistema, u jednu od epskih svinjarija svakako spada i izjava predsjednice entiteta Republika Srpska, Željke Cvijanović koja je nakon sinoćnjeg monstruoznog ubistva Krunića izjavila, pazite sad, da “ne postoji potpuna sigurnost nigdje na planeti”. Ova gnusna relativizacija ide u agendu onih koje je urbi et orbiprosipao čovjek nekada zaposlen na istom radnom mjestu, ratni zločinac Radovan Karadžić. Tako je lakonski pričao, kako ne ubija baš svaka granata dok je sijao smrt po Sarajevu.
Kako god, nakon ubistva, Slaviša Krunić će se preseliti tamo gdje su Miodrag Šušnica, Risto Jugović, Milan Vukelić, David Dragičević… tamo gdje su jednom riječju pravednici koji su na ovaj ili onaj način postali trn u oku zločinačkom sistemu i čije smrti su ostale (barem za javnost) vječna enigma.
Ja sam Bosanac
A konkretno, Krunić nije dozvolio da mu od posla Dodik i njegovi tajkuni naprave prćiju i sebe je smatrao Bosancem i Hercegovcem:
“Ja sam Srbin, ali i Bosanac. Moj otac je rođen tu, moj djed, a i moje dijete. Ja danas živim u Bosni i Hercegovini i moja cijela familija. Ja ne planiram da idem odavde. Želim imati normalan život u ovoj državi. Kako se zvala republika u kojoj sam ja rođen? Bosna i Hercegovina. Ja sam rođen u Bosni i Hercegovini i ja sam Bosanac. Iznerviraju me kada mi kažu ‘Kako možeš tako govoriti?’ Pa, to je realnost. Ne smeta mi da mi komšija kaže da je Hrvat ili Bošnjak, kao ni kada mi neko kaže da sam Srbin. Kod mene su uvijek upaljena svjetla za sve. Onima kojima to smeta, treba upaliti svjetlo u tunelu.”
Eto, ovako je govorio Slaviša Krunić. Sinoć je ubijen! Srbin koji voli BiH u Banjaluci?! Malo li je za odstrela?! Srbin koji se drznuo uperiti prst na Dodikov režim. Na koncu, ne treba puno pametovati, ministar bezbjednosti Dragan Mektić je rekao kako je likvidacija Slaviše Krunića “ubistvo s potpisom vlasti”.
Ako prvi policajac tvrdi da je ubistvo sa potpisom vlasti, ako zdrav razum veli da se Krunić svojim ljudskim i kozmopolitskim stavom zamjerio Banjaluci oficijelnoj, ako sve navodi na to, šta je sa rajom nasušnom, šta ona da očekuje od ove vlasti?
Ko je idući na listama za odstrel?
Jer, zapitajte se ako je najbolje čuvani čovjek u Banjaluci, biznismen i humanista koji je za sebe uvijek govorio da je Bosanac i koji se borio protiv Dodikove potpune samovolje, tek tako ubijen, šta ćemo sa tzv. običnim građanima?
A tzv. obični građani u Banjaluci se više ne pitaju hoće li još neko biti ubijen, nego ko je idući na listama za odstrel.
Na koncu u sumornoj kotlini, u kojoj su i najnaivniji nakon sinoćnjeg ubistva zaćutali, ostaje nasušno pitanje, za koga radi silna policija, sve sa dugim cijevima, koja se junači nad običnim pukom? Za koga se kupuju duge cijevi? Za koga se formira rezervni sastav policije? Za koga se provode militarističke vojne vježbe MUP-a? Ko su ti mistični neprijatelji entiteta Republika Srpska?
Narod je neprijatelj broj jedan
I od sinoć je odgovor posve jasan. Narod je najveći i jedini neprijatelj Dodikovog režima. Narod koji već trideset godina šuti na sva zlodjela institucionalna, od ubijanja i protjerivanja nesrba do pljački na entitetskom nivou. E sad je narodu zaigrala mečka i pred vratima, a bogme je ušla i u stanove.
Sa ovakvom policijom koja se u istrazi sprdala sa ubistvom mladog Davida Dragičevića i koja ne zna šta bi od jutros, i sa ovakvim kriminalcima, koji tačno znaju, šta će, kad će i koga će, teško je povjerovati da ne postoji tajna veza, koja udara po glavi nesrećnog stanovnika.
A svima onima koji za sebe kažu da su ljudi, da im je jedina država Bosna i Hercegovina i da se ne boje ovog gnusnog režima, e režim je sinoć poručio šta i kako će sa njima.
Onima kojima smeta što je volio Bosnu i Hercegovinu, pokojni Slaviša Krunić je poručio da treba da upale svjetlo u tunelu. Na žalost, Banjaluka je u mnogo većem mraku, svjetlo nikada nije ni upaljeno, a noć nas kako sada stvari stoje, tek čeka.
(Izvor: Al Jazeera)