Piše: Saud Grabčanović
Hasan-pašina karijera
Hasan-paša Predojević je došao u Istanbul kao adžami-oglan zajedno sa Derviš-pašom Bajazidagićem. Tu su njih dvojica bili smješteni u Atmejdan saraj i tu su se obrazovali o državnom trošku. Prilikom janjičarske obuke pokazao se kao veoma dobar i vješt ratnik. Pošto je bio jako lijep, a iznad svega jako inteligentan, zapao je za oko sultanovim ljudima, pa je uzet u službu na sultanov dvor-Topkapi saraj. Na dvoru je obavljao dužnost sultanovog sokolara – čakirdži-baše. Jako se isticao u službi na dvoru, a i u ratnim pohodima kao vješt i hrabar ratnik, pa je vrlo brzo napredovao u osmanskoj hijerarhiji. Na početku vladavine sultana Murada III (1574–1595), Hasan-paša Predojević je imenovan sandžak-begom u Segedinu u Mađarskoj. Na tom položaju je ostao sve do 1591.godine.Te godine je bio postavljen za beglerbega Bosanskog pašaluka. Dok je bio sandžak-beg Segedina istakao se u mnogim vojnim pohodima, a bio je i veoma ratoboran. Pored toga, Hasan-paša je na sultanovom dvoru imao podršku i zaštitu od strane dvojice svojih zemljaka: Velikog vezira Osmanskog carstva Sijavuš-paše i carskog prvog savjetnika, a svog drugara, Derviš-paše Bajazidagića. Ova dvojica visokih osmanskih dostojanstvenika faktički su omogućili Hasan-paši da vojne odluke može donositi samostalno. Vrlo brzo nakon dolaska u Bosnu, sa vojskom se našao pred zidinama Siska. Pošto ga nije uspio zauzeti, vratio se nazad u Bosnu preko Gradiške. Nakon ovog pohoda naredio je gradnju tvrđave Yeni Hisar (Novi grad) na ušću Petrinjčice u Kupu, današnje Petrinje, kao i mosta preko rijeke Kupe za planirani napad na Sisak.
Osvajanje Bihaća 19. juna 1592. godine
U toku gradnje tvrđave u Petrinji Hasan-paša je odlučio da zauzme grad Bihać. U sklopu priprema za taj pohod izvršio je veliku vojnu mobilizaciju. Odmah nakon mobilizacije počeo je sa napadima u pravcu Bihaća. U tim vojnim akcijama on je osvojio: Sokolac, Ripač, Izačić, Šturlić i Blagaj na Korani. Napokon, 10. juna Hasan-paša je poslao prethodnicu svoje vojske na Bihać, a sam je došao 13. juna 1592. godine. Prvo je pokušao nagovoriti zapovjednika Josipa Lamberga da preda grad Bihać bez borbe, ali kad je dobio negativan odgovor, naredio je artiljeriji da grad tuče sa svih strana. Dana 19. juna, nakon artijerijskog granatiranja i pješadijskih juriša, Bihać se predao. Hasan-paša je nakon osvajanja dobro utvrdio Bihać, jer je znao njegovu stratešku važnost. Okolicu Bihaća je naselio Vlasima početkom 1593. godine. U vrijeme osvajanja Bihaća bosanski namjesnik je pod svojom vlašću držao veću teritoriju nego što ju je imao ijedan srednjovjekovni bosanski kralj. Bosanski pašaluk se u njegovo vrijeme protezao od Šapca do Jadranskog mora i od Zvečana na Kosovu do Virovitice u Slavoniji !
Bitka kod Siska 22.juna 1593.godine i pogibija Hasan-paše
Poslije osvajanja Bihaća, Hasan-paša s četama kod Petrinje prelazi Kupu i napada brojna mjesta u Hrvatskoj, te tako dolazi do bogatog plijena. Da bi onemogućio Hasan-pašino napredovanje, hrvatski ban Tomo Bakač Erdedi (Erdödy), sa velikim vojnim snagama kod tvrđave Bresta je sačekao Hasan-pašu.U ovoj bitci je Hasan-paša ponovo pobijedio. Tom je prilikom poginulo oko 2.000 austrijskih i hrvatskih vojnika i oficira a 200 vojnika je zarobljeno. Hasan-pašine trupe su se domogle velikog ratnog plijena, pored ostalog i šest topova. Nakon velike pobjede Hasan-paša je poslao u Istanbul sve ratne zarobljenike, topove i 22 neprijateljske zastave. Tokom cijele zime 1592/93. Godine Hasan-paša je vršio vojne pripreme za osvajanje grada Siska. U proljeće sa 20.000 vojnika, najvećim dijelom Bošnjaka, Hasan-paša je krenuo na Hrvatsku, sa krajnjim ciljem da osvoji tvrdi grad Sisak. U međuvremenu, on je očekivao dodatnu vojnu pomoć iz Istanbula, koju mu je obećao Veliki vezir Sijavuš-paša. Dok se na bosanskim granicama ratovalo, došlo je do vojne pobune u Istanbulu, pa je sultan smijenio Velikog vezira Sijavuš-pašu. Za novog Velikog vezira carstva sultan je postavio Kodža Sinan-pašu, porijeklom Albanca. Sinan-paša je bio sa Hasan-pašom u neprijateljstvu. Iz želje da započne rat sa Austrijom i da bi se proslavio, a sigurno i zbog zavisti prema Hasan-paši, on je naredio rumelijskoj vojsci da se zaustavi. Rumelijska vojska se u tom trenutku nalazila na granicama Bosne. Ta odluka zavidnog Sinan-paše je uticala na krajnji ishod Hasan-pašinog pohoda i bitke kod Siska. Pošto je Hasan–paša shvatio da mu obećana pomoć neće stići, odlučio se da krene u napad na Sisak sa trupama kojima je raspolagao. Međutim, dok je on čekao obećanu vojsku, u pomoć Sisku su stigle austrijske trupe. Na vijest o pokretu osmanske vojske ka Sisku, u mjestu Sveta Klara kod Zagreba okupilo se oko 5.000 boraca hrvatske, krajiške, koruške i kranjske vojske.Ta je vojska hitno upućena u pomoć opkoljenom Sisku. Prvi je u pomoć ugroženom gradu krenuo hrvatski ban Toma Bakač Erdedi sa više od 1.200 svojih vojnika. Pridružio mu se Andrija Auersperg s oko 800 ljudi iz Kranjske i Koruške, pa njemačke postrojbe sa više od 3.000 konjanika, Stjepan Grasswein, zapovjednik Slavonske krajine, i njegovih 400 konjanika, oko 500 žumberačkih uskoka i na kraju štajerski pukovnik Ruprecht Eggenberg sa svojim vojnicima. U toj združenoj kršćanskoj vojsci Nijemcima je zapovijedao vojvoda Ruprecht Eggenberg, Hrvatima ban Toma Bakač, a Slovencima karlovački general Andrija Auersperg. Ova udružena i dobro naoružana vojska pristigla je u okolinu Siska u toku same bitke.
(Nastaviće se)