Piše: Saud Grabčanović
Napad srpskih graničara –austrijskih plaćenika na Bijeljinu 1716. godine
U prvoj godini austro –turskog rata, 1716. Godine, desio se jedan iznenadni napad i neuspješni pokušaj zauzimanja kasabe Bijeljine od strane austrijskih plaćenika, srpskih graničara tzv. „katana“ pod komandom kapetana Adama Monasterlije. (Feldzüge des Prinzen Eugen von Savoyen-Feldzug 1716/18, UNI Innsbruck). Austrijske pogranične trupe, koje su sačinjavali srpski plaćenici graničari, zvani još i „katane“, pokušale su tada na prepad zauzeti kasabu Bijeljinu. Austrijski kapetan Adam Monasterlija je bio po nacionalnosti Cincarin, a bio je sin zloglasnog Jovana Monasterlije. Cincarska porodica Monasterli je bila porijeklom iz nekadašnjeg grada sa cincarskom većinom u Albaniji-Moskopolja. Iz Moskopolja su se preselili u Makedoniju u grad Monastir ( staro ime za Bitolj). Iz Bitolja se ta familija u toku Velikog bečkog rata doselila u Austriju. Tu su nosili prezime po gradu u Makedoniji iz kojeg su došli. Napad katana na Bijeljinu se dogodio 26. septembra 1716. godine, kada je jedinica austrijskih srpskih plaćenika u brojnosti od 300 katana prešla preko rijeke Save u blizini Rače, te napala i pokušala zauzeti grad Bijeljinu. Pošto je Bijeljina u to vrijeme imala odbrambeni šarampov utvrđen sa palisadama, katane nisu imale nikakve šanse da zauzmu grad, jer nisu raspolagali artiljerijom. Napad graničara na grad i gradski šarampov bio je odbijen uz velike žrtve na strani napadača, pa su katane bili prisiljeni na povlačenje u okolinu Bijeljine. Bošnjački bašibozuk i osmanski janjičari tada su izašli iz grada i počeli progoniti napadače, pa su katane bili prisiljeni na panično bjekstvo preko rijeke Save nazad u Austriju. U ovom prvom napadu 1716. godine naš grad nije pretrpio nekih značajnijih šteta. Napadači su jedino uspjeli zapaliti i oštetiti jednu od dvije bijeljinske kule koje je grad tada imao, najvjerovatnije kulu koja je bila na Grmiću. Nedugo nakon ovog napada na Bijeljinu Adam Monasterlija je poginuo u borbama u Sremu, zajedno sa većim dijelom svojih plaćenika. Ovo se desilo 1717. godine u borbama koje su u mjestu Irigu vodile srpske katane sa kapetanom Monasterlijom na čelu, protiv bošnjačko –osmanskih trupa koje su nakon Petraševog poraza pod Zvornikom i oslobođenja Bijeljine u kontraofanzivi prešle Savu i napale na Srijem. Adam Monasterli je nakon pogibije sahranjen u manastiru Novo Hopovo na Fruškoj gori.
Ratne operacije Petraševog korpusa iz Slavonskog Broda
U operacijama koje je princ Eugen vodio u ljeto 1717. godine u cilju zauzimanja Beograda, a kasnije i Srbije, značajnu ulogu imao je i austrijski korpus iz Slavonskog Broda pod komandom generala, a kasnije barona Maksimilijana von Petraša. Korpus bio stacioniran u Slavonskom Brodu u gradskoj tvrđavi. Petraš je po naređenju Princa Eugena odmah na početku rata 1716. godine upao u sjevernu Bosnu preko Save i privremeno zauzeo gradove: Bosanski Brod, Dubočac, Kobaš, Derventu i Bosansku Gradišku, ali se zbog jakog otpora osmanskih trupa, a posebno jakog napada bošnjačkog bašibozuka, do kraja godine povukao nazad. Ovi su napadi bili taktičke prirode i bili su poduzimani po naređenju princa Eugena. Svrha ovih napada je bila da se oslabe,vežu i razvuku turske trupe u Bosni i da se onemogući pomoć iz Bosne turskim trupama u planiranoj bitci kod Petrovaradina u avgustu 1716. godine. Sljedeće, 1717. godine, princ Eugen je planirao zauzeti Beograd i Srbiju, a kasnije i dio Bosne i tu izgraditi novu vojnu krajinu . U prvoj godini rata Petraš nije napadao na Bijeljinu niti Semberiju,on je vodio ratne operacije daleko od našeg grada. U cilju ovih operacija Petrašev je korpus još u maju 1717. zauzeo tursku utvrdu i brodogradilište u Sremskoj Rači i tu preko Save prešao je u Srbiju. Petrašev korpus je brojao 1200 boraca, od toga 350 konjanika. Njegov je korpus bio raznolikog sastava : bilo je tu austrijskih dragona, hrvatskih husara, srpskih graničara- krajišnika, kao i srpskih šajkaša. Sa sobom su imali i dva laka topa tipa merzer sa oko 2000 mina. Petrašev je korpus još u maju 1717. prešao kod Sremske Rače u Srbiju, gdje je operisao na liniji Sremska Mitrovica –Šabac i blokirao vezu i pomoć iz Bosne opkoljenom Beogradu. Petraš je 25. maja poslije krvavih borbi zauzeo Lešnicu, a kasnije i nekoliko drugih važnih mjesta u Mačvi. Petraš je bezuspješno napadao na Šabac kojeg je bombardovao. Beograd je 18. avgusta nakon teških borbi zauzeo princ Eugen Savojski sa glavninom austrijskih trupa. Nakon što je zauzeo Beograd, princ Eugen je krenuo sa daljim osvajanjima u Srbiji, a Petrašu je naredio da krene sa trupama na Bosnu. Eugen je želio zauzeti i Doboj, Banju Luku i Bihać i napraviti na toj liniji granicu. Petraš je bio uvjeren da ni Maglaj, Žepče i Tešanj neće izdržati navalu carske vojske. Princ Eugen ovaj put nije pomišljao na mogućnost prodora prema Sarajevu. Namjeravao je osvojiti mjesta Bihać, Doboj i Zvornik te ih povezati čvrstim obrambenim sistemom pomoću čardaka i utvrda po uzoru na slavonsko-posavsku stratešku odbrambenu liniju S.Rača- S. Brod- S.Gradiška.
( Nastaviće se)