Piše: Saud Grabčanović
Korijeni sukoba između Ali-paše Fidahića i Husein-kapetana Gradaščevića
Ali-paša Fidahić je kao momak bio je veoma živ, prijek, ratoboran i sklon sukobima, pa su zbog toga njegovi roditelji željeli da ga što prije ožene, ne bi li se tako smirio. Po ondašnjem običaju tražili su za njega djevojku od begovskog „soja“ kojem su i sami pripadali. Djevojku za svog sina pronašli su u brčanskom kraju u mjestu Zoviku ispod planine Majevice. Djevojka se zvala Mejra i bila je kćerka mjezimica Zaim-bega Zaimovića-Altomanovića. U Zoviku je u ta vremena živjela čuvena begovska porodica Zaimovići-Altomanovići, koja je bila veoma bogata, pa se mogla mjeriti sa zvorničkim Fidahićima. Prosci koji su došli iz Zvornika u Zovik bili su lijepo primljeni od bega Altomanovića, a nakon razgovora sa njima on je odlučio dati svoju kćer jedinicu za Ali-bega Fidahića. Begovi Altomanovići su u ta vremena u Zoviku na jednom brdu imala svoj odžak sa velikom kamenom kulom na šest spratova. Ostaci ruševina kule Altomanovića i danas se mogu vidjeti na tom brdu u Zoviku. Predanje govori : „ Kula Altomanovića je bila sagrađena od tvrda kamena prije pet stotina godina na šest kata. Malter kojim je zidana majstori su miješali sa bjelanacima od jaja, a gradili su je pet punih godina. Bila je sva u visokim zidinama i kada mandalom zatvore kapije, po godinu dana nije se morala otvoriti. Sve su imali unutra“…Zovički begovi Zaimovići su predstavljali jednu od najbogatijih porodica u brčanskom kraju i cijeloj Posavini. Bili su vlasnici ogromnih zemljišnih posjeda sa više hiljada dunuma plodnih oranica, šljivika, pašnjaka i neprohodnih bukovih šuma na planini Majevici. Ti čifluci i begluci su bili u njihovim rukama nekoliko vijekova. Raja je radila njihove posjede i davala im trećinu i tako vijekovima, od zauzimanja Bosne od strane Turaka, pa sve do kraja 19. vijeka. U kraju u kojem su živjeli begovi Zaimovići-Altomanovići postojala je još jedna veoma bogata i moćna porodica – Gradaščevići, koji su živjeli u obližnjem Gradačcu i koji su im tradicionalno bili veliki rivali i protivnici. Između ove dvije familije je od vajkada vladala velika mržnja i ljubomora. Međutim, kao u modernim TV sapunicama, rodila se velika ljubav između djece nepomirljivih protivnika! Osman-kapetan Gradaščević je imao sina Huseina, naočitog i lijepog momka u kojeg se njegova komšinica Mejra Zaimović zaljubila na prvi pogled. Potajno su se sastajali, pa se između dvoje mladih rodila velika ljubav. U međuvremenu je Huseinov otac iznenada umro, pa je nestalo prepreke za njihovu ljubav i on je zatražio od Mustaj-bega Mejrinu ruku. Međutim, Zaimovići nisu htjeli dati svoju mjezimicu Mejru za Gradaščevića. I ma koliko ona sa njim “ašikovala ”i voljela ga, namjere njenih bile su u suprotnosti sa njezinim željama. Tražili su za svoju Mejru poželjnijeg i nisu dugo čekali. Kako sam već naglasio, tada se kao Mejrin prosac pojavio Ali-beg Fidahić, koji je po bogatstvu i statusu u to vrijeme bio ispred Husein-bega Gradaščevića. Nakon što je čuo za Mejrinu vjeridbu sa Ali-pašom i kada je saznao za datum kada će svatovi iz Zvornika doći po nju u Zovik, Husein-kapetan je odlučio da presretne svatove, napadne ih i preotme mladu. On je to pokušao da učini, ali u tome nije uspio. Svatovi koji su došli iz Zvornika bili su brojni i jako dobro naoružani, pa njegov napad nije dolazio u obzir. Zbog toga je Husein-kapetan izazvao mladoženju Ali-pašu Fidahića na dvoboj za mladu. I tu se Husein-kapetan ljuto prevario, Ali-paša je bio daleko veći junak od njega i bio je puno vještiji u rukovanju sabljom, pa ga je lahko pobijedio. Pri tome je Ali-paša nanio Husein-kapetanu ozbiljne povrede po grudima, od kojih je on jedva ostao živ! Ali-paša, kao pobjednik u dvoboju, tada je poštedio Huseina i nije ga dokrajčio. Sa svatovima i mladom Mejrom Ali-beg je otišao za Zvornik, gdje su njih dvoje živjeli i dobili djecu. Razočarani i uvrijeđeni Husein-kapetan nikada nije zaboravio ovo svoje veliko poniženje i sanjao je dan kada će se osvetiti oholom Ali-begu. Nije prošlo mnogo godina kada mu se ta prilika ukazala. U Zvorniku je Ali-beg imao za rivala svog amidžića Mahmuda sa kojim je došao i u oružani sukob. Husein-kapetan se u tom sukobu stavio na stranu Mahmuda i pomogao mu je da pobijedi Ali-pašu. Međutim, kako legenda kaže, u toku tih borbi Mejra je bila nesretnim slučajem ubijena na vratima zvorničkog grada, u trenutku kada je sa djetetom, a po savjetu svog muža Ali-paše, bježala u zaklon. Na taj tragični način je bila okončana velika ljubav Husein-kapetana i Mejre.
Kratka istorija zovičke begovske porodice Zaimovića (Altomanovića)
Porodica poznatih zovičkih begova Zaimovića vodi direktno porijeklo od srbijanskog vlastelina Cvjetka Altomanovića, koji je bio rođeni brat Nikole Altomanovića oholog užičkog kneza kojeg je bosanski kralj Tvrtko I porazio u ratu kojeg je vodio protiv njega u savezu sa srpskim knezom Lazarom Hrebljanovićem. Kralj Tvrtko je u tom ratu pobijedio, osvojio je njegovu prijestolnicu grad Užice, a njegove posjede pripojio je Bosanskom kraljevstvu. Nikola Altomanović je tom prilikom bio i ubijen, a njegovi potomci su izgubili sve lenske posjede koje su imali. Nekada bogati Altomanovići su u vrijeme osmanskih osvajanja Srbije predstavljali siromašan sloj i nisu imali posjeda, te ih Osmanlije nakon osvajanja nisu po svom „pravilu “ pobile niti otjerale u ropstvo. Potomci Altomanovića su se odmah nakon osmanskih osvajanja islamizirali, a nova država im je dala šansu da se kroz ratovanje na osmanskoj strani istaknu i tako ponovo dobiju zemljišne posjede u drugom kraju carstva. Osman-beg Altomanović, rodonačelnik Zaimovića, dobio je kao nagradu od sultana za svoje izvanredne zasluge u ratovima zvanje bega i veliki zamljišni posjed u okolini Brčkog – zijamet. Kao vlasnik zijameta dobio je i titulu zaima koja će kasnije postati novim prezimenom potomaka ovog velikog ratnika i čovjeka. Osman-beg Altomanović je izgradio čuvenu zovičku kulu. O ovoj kuli Zaimovića i njenom istorijatu je pisao naš poznati istoričar rahm. Hamdija Kreševljaković u svom radu : „Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini“.
(Nastaviće se)