Piše: Saud Grabčanović

Malikijski mezheb

Malikijski ( arapskiمالكي) mezheb je jedan od četiri škole fikha ili vjerskog zakona u sunitskom islamu. Malikijska škola crpi učenja imama Malika. On se najviše  prakticira u Sjevernoj i zapadnoj Africi, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Kuvajtu, te u nekim dijelovima Saudijske Arabije. U prošlosti su ga slijedili u dijelovima Evrope pod islamskom vladavinom, posebno u  Španiji i Sicilijanskom emiratu.. Ovo je druga po veličini škola, koju slijedi otprilike oko 25% muslimana na svijetu.

Biografija imama Malika: Imam Malik , 711 – 795 Medina ( Abū ʿAbdallāh Mālik ibn Anas al-Asbahī, arapski: مالك بن أنس بن مالك بن أبي عامر الأصبحي  ), je osnivač malikijske vjersko-pravne škole ili mezheba. Puno ime mu je Ebu Abdulah Malik ibn Enes ibn Malik ibn Ebu Amir ibn Amr ibn El-Haris. Poznat kao “imam Medine” ili “imam Darul Hidžre”. Majka mu je Galija bint Šerik ibn Abdurahman El Ezdija. Njegov djed Malik pripadao je starijoj generaciji tabiina. Prenosio je hadise od Omer ibn el-Hattaba, Talhe, Ajše Ebu Hurejre i Hasana ibn Sabita (savremenici Muhammeda A.S. ). Uz to, bio je jedan od onih koji su nosili halifu Osmana, noću, nakon ubistva do mjesta gdje je ukopan. Malik je rođen u Medini, njegovo porijeklo seže do Zu Asbeha, jednog od poznatih jemenskih plemena. S obzirom na to da se jedan od njegovih predaka preselio u Medinu i tamo se nastanio, imamMalik je i rođen u tom gradu, gdje je učio znanje od najvećih učenjaka tog vremena. Još kao dijete počeo je izučavati islamske discipline. Prvo je naučio Kur’an, a zatim prelazi na izučavanje hadisa. Imam En-Nevevi navodi da je imam Malik sticao znanje od 900 učitelja, od čega je bilo 300 učenjaka iz druge generacije muslimana– tabiina, a 600 iz treće generacije. Najviše uticaja na njegovo intelektualno profiliranje je ostavio Ebu Bekr Abdulah ibn Jezid, poznatiji kao Ibn Hurmuz, uz koga je Malik učio sedam ili osam godina. Poznata je Malikova izjava u vezi s tim u kojoj kaže: «Dolazio sam Ibn Hurmuzu u ranu zoru, a iz njegove kuće sam izlazio noću!»

Šafijski mezheb

Za osnivača ovog mezheba smatra se imam Šafija, učenik Ebu Hanife i imama Malikija. Otprilike 15% muslimana širom svijeta su sljedbenici ovog mezheba. Najviše sljedbenika ima u Egiptu, Somaliji, Indoneziji, Tajlandu, Singapuru i na Filipinima. Ova škola je službena kod vlada Bruneja i Malezije.

 Biografija imama Šafije: Imam Šafija,767 Gaza – ?  (arapski: ابو عبدالله محمد بن إدريس الشافعيّ‎) ,Šafija je bio jedan od najvećih islamskih  učenjaka, ubraja se u obnovitelje islama u 2. hidžretskom stoljeću. Osnivač je šafijskog mezheba. Puno ime mu je Ebu Abdullah Muhammed b. Idris b. el-Abbas b. Osman b. Šafi’i b. Es-Saib b. Ubejd b. Abdu Jezid b. Hašim b. el-Muttalib b. Abdu Menaf b. Kusajj el-Kureši el-Muttalibi eš-Šafi’i el-Mekki. Abdu Menaf je bio  zajednički predak i Allahovog poslanika, Muhammeda, s.a.v.s, i imama Šafije, pa, otuda, za Šafiju kažu da je bio amidžić Vjerovjesnika Muhameda, s.a.v.s . Nazvan je “eš-Šafi’i” po svom pradjedu Šafi’u, koji se ubraja u generaciju mladih ashaba, s obzirom na to da je Allahovog Poslanika, s.a.v.s, sreo kada je imao desetak godina. Otac njegovog pradjeda Šafi’a es-Saib prešao je na islam na dan bitke na Bedru. Majka mu je bila porijeklom iz plemena el-Ezd. Svi autori spominju da je imam Šafija roden 150. godine po Hidžri, dakle one godine kada je umro velikan islama Ebu Hanifa, čak se navodi, u nekim izvorima, da je rođen iste noći u kojoj je umro Ebu Hanifa. Kada je u pitanju mjesto njegova rođenja, postoje izvjesna razilaženja.Tako se spominju Gaza, Jemen i dr. Međutim, većina autora preferira Gazu u Palestini, citirajući samog imama Šafiju, koji je izjavio: “Rođen sam u Gazi, 150. godine. Kada sam imao dvije godine, majka me je prenijela u Meku.” Inače, njegov otac je umro mlad, pa je imam Šafija odrastao bez oca. Od samog rođenja dalo se primijetiti da će to dijete bili značajna ličnost u islamskom svijetu, što potvrđuje i san njegove majke, kojeg bilježe brojni islamski izvori,u kome se kaže da je ona, rađajuci Šafiju, vidjela zvijezdu koja je pala na Misir, nakon čega su se njeni dijelovi raspršili i na ostala područja. To su tumači snova protumačili tako što su rekli da je rođen jedan veliki učenjak ,čije će učenje izuzetno djelovati na Egipat, ali će njegovo znanje doprijeti i do svih ostalih područja. Imam Šafija se intelektualno razvija i odgaja u periodu Abasijske dominacije, u vremenu procvata brojnih naučnih disciplina, nastanka različitih idejnih usmjerenja i izuzetnog porasta prevođenja različitih djela sa drugih jezika.Vrlo rano je postao hafiz Kur’ana. Neki izvori bilježe da je tada imao samo sedam godina. Nakon toga je počeo izučavati hadise. Sa deset godina je naučio napamet Malikovo djelo El-Muveta, a onda se dao na izučavanje šerijatsko -pravnih nauka. Nakon toga, izvjesno vrijeme uči arapski jezik i pjesništvo, u čemu je postao izuzetno poznat. Uz izučavanje nauke, omiljeni hobi mu je bio gađanje  lukom i strijelom, u čemu je postigao maksimum. Od deset pokušaja gađanja strijelom imao je devet ili  deset pogodaka, što je bilo nedostižno za njegove savremenike. Inače, imam Šafija je prvo učio u Meki, gdje je imao brojne učitelje i gdje je stekao mnogo znanja. Usavršavanje je nastavio u Medini, uglavnom, slušajuci imama Malika, od koga je dosta naučio i sa njim je ostao sve do njegove smrti 179. godine po Hidžri, povremeno obilazeći svoju majku koja je ostala u Meki.

Hanbelijski mezheb

Hanbelijski mezheb je jedna od četiri pravne škole-mezheba u sunitskom islamu. Smatra se najkonzervativnijim od sva četiri mezheba. Škola je dobila ime po imamu Ahmedu ibn Hanbelu, koji je bio učenik imama Šafije. Ovaj mezheb preovladava u Saudijskoj Arabiji, Kataru, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Bahreinu, te dijelovima Omana.

Biografija imama Henbela:  Imam Ahmed ibn Hanbel , 780 – 863 Bagdad, ( Ebu ‘Abdullah Ahmed ibn Muhammed ibn Hanbel ibn Hilal ibn Esed ibn Idris ibn ‘Abdullah El-Bagdadi, ili skraćeno Ibn Hanbel ili imam Hanbel (arapski حمد بن حنبل‏‏ ). Ahmedov otac se pred njegovo rođenje preselio iz Merva u Horasanu, u Bagdad. Inače, njegovo porijeklo se spaja sa porijeklom poslanika Muhammeda, s.a.v.s. On je poznat u narodu kao Ahmed ibn Hanbel, iako mu Hanbel nije otac, nego djed. To je zbog toga što mu je otac Muhammed bio obični vojnik, dok mu je djed bio daleko poznatiji, naime, bio je gradonačelnik Šerhasa u Horasanu za vrijeme emevijske vladavine. Otac mu je umro kada je on bio sasvim mali. Neki tvrde da je Ahmed imao tada samo tri, a njegov otac trideset godina. Svu brigu o njemu je preuzela majka. Ahmed je još kao dijete naučio arapski jezik i Kur’an napamet. Ebu Jusuf, poznati hanefijski pravnik i Ebu Hanifin učenik, bio je prvi učitelj od koga Ahmed počinje saznavati. To priznaje sam Ahmed kada kaže : « Prvi od koga sam bilježio hadis bio je Ebu Jusuf! » Zna se da je jedan od njegovih prvih učitelja bio i Hušejm b. Bešir, kod koga je Ahmed pune četiri godine slušao hadis i to od 179. do 183. godine. Tada je Ahmed, kako tvrdi Ibn Kesir, imao 16 godina. Prvo njegovo putovanje u potrazi za hadisom van rodnog Bagdada bilo je 805. Godine, kada odlazi u Kufu, a tri godine kasnije odlazi u Basru. Nakon toga odlazi u Mekku 809. godine, i tamo sluša Sufjana ibn Ujejnu. Te godine Ahmed prvi puta obavlja i hadž. Iza toga putuje u Jemen (819. godine) gdje u Sani sluša čuvenog Abdul Rezaka. Sa njim putuje i Jahja b. Mein, njegov savremenik, također hadiski učenjak i kritičar hadisa. Nedostatak materijalnih sredstava  spriječio ga je da otputuje u Rej i sluša poznatog učenjaka Džerira ibn Abdul Hamida. Za to mu je trebalo 50 dirhema, što on, zbog skromnog materijalnog stanja, nije mogao sebi priuštiti.

                                                              ( Nastaviće se)

Prethodni članakNjemački bunkeri u Semberiji
Naredni članakPamet na raspustu
Saud Grabčanović
Rođen u Bijeljini, 10.09.1952 godine. Osnovnu i srednju školu završio u rodnom gradu, a za RTV mehaničara studira u Beogradu do 1973. Poslije Beograda seli se u Vinkovce gdje završava višu mašinsku školu 1983 godine. Rat ga je pomjerio do daleke Njemačke, u gradu Nürnbergu /Augsburgu gdje se stacionira 1993 godine. Radio je u Loewe opta, Metz, Grundig, Telefunken, Philips, Nord Mende, Blaupunkt, Schneider, Sony firmama sve do svoje penzije. Sadašnji status: penzioner ( aktivni još radi elektroniku – profi i piše istoriju - u dokolici)... Najdraži hobi: Istorija( u slobodnom vremenu)