Piše: Saud Grabčanović
Memorandum bošnjačkih prvaka caru Franji Josipu
Zahtjev Bošnjaka muslimana za autonomiju
Bošnjački su prvci Memorandumom direktno tražili autonomiju od Franje Josipa. U predstavci izjavljuju da je ona garancija bošnjačkog opstanka i da su u “tu svrhu izradili i priložili statut te samouprave”. U Memorandumu se negoduje zbog toga što se “islamskom narodu zabranilo žaliti na ugroženi vjerski opstanak, zabranilo mu se moliti i tražiti kod zemaljskih vlasti osiguranje svoje vjere i za taj i takav rad proglasilo ga se buntovnikom i progonilo ga se kao takvog”.Više od 20 godina, ističe se u Memorandumu, “živio je islamski narod pod okupacionom vladom, a da se iz njegovih usta nije čula nikakva žalba i tužba”. Islamski narod, nastavlja se, živio je samo za svetinje svoje vjere, te “političkih tekovina, ne samo da nije tražio, nego je mirno gledao kako se za istima u njegovoj starodrevnoj otadžbini jagme drugi, do jučer stranci”.”I u današnjim teškim danima, po naš islamski milet, gdje nam je utemeljen i naš vjerski opstanak, daleko je od nas pomisao na bilo kakve političke akcije i prazne demonstracije… Najsmjelije molimo da se islamskom narodu okupiranih zemalja osigura vjerski opstanak i napredak vjerskom samoupravom… Tome dubokome uvjerenju dao je islamski narod vidljivog izražaja u pokretu koji je zahvatio cijeli islamski milet do krajnjih dubina njegovih, a koji se pokazao u silnim mnogobrojnim gomilama iseljenika, u glasnom vapaju preostalih da se opstanak islamske vjere u okupiranim zemljama osigura vjerskom samoupravom islamskog naroda”, ističe se u Memorandumu upućenom Franji Josipu. U tom dokumentu se po prvi put procjenjuje da je za prve 23 godine vladavine Austro-Ugarske čak 200 hiljada Bošnjaka napustilo BiH i uputilo se pretežno prema Turskoj. Zajedno s njima, vele, otišao je značajan broj bošnjačke uleme (učenjaka), što je ostavilo posebno teške posljedice. Bošnjaci upozoravaju da se “hiljade pripadnika islamskog naroda odvajaju od otadžbinske rodne grude i traže spas na žarkim obalama maloazijskim, daleko do zemlje svojih otaca i svojih svetih uspomena”. “Jedan dio islamskog naroda se stao u gomilama seliti iz starodrevne mu otadžbine, a drugi dio, koji neće da napušta sveta ognjišta svojih očeva, stao se gušće okupljati oko svojih odabranika… Duboko je uvjerenje islamskog naroda u okupiranim zemljama da današnje njegovo nepovoljno vjersko stanje ima svoj korijen u njegovoj vjerskoj organizaciji, koju je stvorila inovjerna vlada i koja stoji sama pod utjecajem inovjerne vlade”, dodaje se u dokumentu.
Kritika lošeg obrazovnog sistema za bošnjačku ulemu
U Memorandumu je posebno ogorčenje iskazano prema veoma lošem obrazovanju vjerskih službenika, koje je okupacijska vlast, očito, smišljeno uspostavila kako bi mogla manipulirati Islamskom zajednicom (IZ). Iz tih razloga je, po njima, formirana i poznata vjerska škola “Daru-l-muallimin”. U njoj budući imami, ne slučajno, uopće nisu izučavali predmete iz domena islamske tematike, niti su učili arapski i turski jezik! A sve da bi ih se lakše moglo kontrolirati. Nivo obrazovanja je bio na razini osnovne škole! Nadalje, kako se može iščitati u Bošnjačkom memorandumu, ovdašnjim muslimanima posebno je teško palo što su vlasti Austro-Ugarske, opet, suprotno zaključcima Berlinskog kongresa, koji je garantirao slobodu vjere, insistirale da se “prekinu sve veze sa Carigradskim Mešihatom, duhovnim zamjenikom Halife i vrhovnog vjerskog poglavara svih sunitskih muslimana”. Zbog toga su, a da bi spriječili postojanje režimske Islamske zajednice, ponovo tražili od Franje Josipa da se imenovanje reisu-l-uleme IZ “može izvršiti samo uz prethodnu privolu Carigradskog Mešihata”.”Visoka vlada, naprotiv, došla je pred nas sa zahtjevima, koji cijelu vjersku samoupravu islamskog naroda stavlja pod moćni utjecaj vlade, te koji svaki utjecaj islamskog naroda na sastav najvišeg tijela u zemlji, na postavljanje najvišeg duhovnog poglavara i glavnih duhovnih starješina sasvim isključuje, te ga, naprotiv, sasvim podvrgava isključivom utjecaju inovjerne vlade”, tvrdi se u Memorandumu. Težak položaj Bošnjaka, kao i drugih naroda, u prve 23 godine Austro-Ugarske, a što je bio uvod za obraćanje Franji Josipu i traženje boljih uvjeta života, konstatiran je šest mjeseci ranije u Memorandumu austrougarskom upravitelju BiH Benjaminu Kalaju (Kallay). Oni su detaljno opisali probleme zbog kojih je bošnjački narod doveden u težak položaj, te zašto insistiraju samo na samoupravi. “Poslije dvadesetogodišnje okupacione vlade vidio je islamski narod oko sebe porušene džamije, razrovana i razgrabljena islamska groblja, uništene zadužbine pobožnih muslimana, džamije prerušene u katoličke crkve, na islamskim grobljima podignute katoličke samostane, šetališta i marvinska sajmišta, a s islamskim nadgrobnim kamenima kaldrmisane drumove… Našao je islamsku omladinu lišenu islamske svijesti i ponosa, pusti plijen katoličke propagande!”, ogorčeno se tvrdi u Memorandumu upućenom Kalaju i kasnije samom caru.
(Nastaviće se)