Piše: Saud Grabčanović
Školstvo i obrazovanje
Kada je Austro-Ugarska zaposjela BiH zatekla je u njoj izvjestan broj modernijih škola zapadnog tipa, koje su otvorene pod kraj osmanske vladavine. Te su škole nosile konfesionalna i nacionalna obilježja. Osnovale su ih i izdržavale pojedine vjerske organizacije u BiH tog vremena, kao i osmanska vlast. Svi nastavnici i učenici su, sa vrlo malim izuzecima, redovito pripadali istoj vjerskoj konfesiji koja je te škole i osnovala. Tako su postojale posebne i odvojene škole za Srbe, Hrvate, Bošnjake i Jevreje. Škole za srpsku djecu zvale su se „srpske“ a za škole za hrvatsku djecu zvale su se „hrvatske“, dok su se škole za muslimansku djecu zvale „ruždije“. Pravoslavnih škola je do 1878. godine u BiH bilo 56 sa 75 učitelja i 3523 učenika. Katoličkih škola je do 1878. godine bilo u BiH 57 sa 56 učitelja i 2295 učenika. Ruždije su bile državne muslimanske svjetovne škole. U Bosni i Hercegovini osnivanje ruždija bilo je predviđeno osmanskim Zakonom o školstvu iz 1869. godine, a pokrenuto je za vrijeme Tanzimata. Do dolaska Austro-Ugarske bilo je ukupno otvoreno oko tridesetak ruždija za muslimansku djecu. Nastavni plan i program ruždija je sadržavao islamske vjerske predmete, bosanski jezik, francuski jezik, orijentalne jezike, matematiku, zemljopis i istoriju. Seid Traljić je 1940. godine napisao da je u Mostaru nekoliko Srba i Hrvata pohađalo ruždiju. Dolaskom na naše prostore Austro-Ugarska je zatekla katastrofalnu situaciju u našoj zemlji koja je bila kulturno i prosvjetno veoma zaostala i sa čak 97% nepismenog stanovništva. Austrougarska vlast je odmah izvršila korijenite reforme u školstvu u BiH i uspostavila prosvjetnu politiku u skladu sa ciljevima svoje okupacije. Zatečena religiozna podjela i antagonizmi koji su vladali u to vrijeme između stanovnika BiH predstavljali su za novog okupatora “bogom dato“ sredstvo, čije je korištenje u svim sferama života, pa i u prosvjeti, bilo pogodno da razjedinjene Bosance i Hercegovce čvrsto drži „na uzdi“. Benjamin Kalaj je u svom Memorandumu o budućem unutrašnjem uređenju Bosne i Hercegovine, kojeg je 1877. godine uputio caru Franji Josipu, to veoma lijepo opisao : „ Vjerska podjela u BiH može biti za našu vlast najveća teškoća, kao i blagodet“. Godine 1909. uvedeno je obavezno osnovno školovanje u Bosni i Hercegovini. Do tada je vođena obrazovna politika koju je najbolje objasnio William Miller ovim riječima: “Niko ne sili roditelje da šalju djecu u školu, lokalne vlasti samo nastoje da uvjere roditelje u prednosti obrazovanja. Prvenstveno one roditelje koji svoje potomke pošto-poto žele zadržati u mraku neznanja.”
Osnovne škole
Novi je okupator zbog svoje politike „držanja na uzdi“ još dugo nakon okupacije ostavio na miru zatečene konfesionalne škole koje nije zatvarao. Njemu nikako nije odgovaralo pomirenje i jedinstvo stanovnika novoosvojene zemlje, jer bi mu to dugoročno moglo ugroziti kolonijalne interese. Istovremeno su nove vlasti počele i sa otvaranjem niza novih, multinacionalnih osnovnih i srednjih škola koje su se zvale „komunalne“ i koje su imale austrougarski nastavni plan i program. Otvaranje novih škola nije išlo previše brzo, jer okupacione vlasti za taj projekat nisu imale dovoljno obrazovanog učiteljskog i nastavničkog kadra koji je znao bosanski jezik. Krajem aprila 1879. godine donesena je prva uredba o organizaciji osnovnih škola na teritoriji Bosne i Hercegovine. Po toj uredbi u BiH su bile dozvoljene tri vrste osnovnih škola: opšte narodne škole (komunalne), privatne i konfesionalne. Tim je propisom još bio određen i nastavni program tih škola, odnos prema konfesionalnim školama, obaveze opština u kojima su bile škole, kao i pitanja nastavnog kadra itd. Otvaranje novih osnovnih škola je išlo dosta sporo, jer je novo školstvo naišlo na veliki otpor kod bošnjačkog i srpskog stanovništva. Vremenom se ovaj otpor smanjio, pa su do 1880. godine na teritoriji BiH otvorene osnovne škole u: Sarajevu, Travniku, Banjoj Luci, Bihaću. Bijeljini, Stocu, Trebinju, Brčkom, Zenici, Ljubuškom, Žepču, Bileći, Rogatici, Čajniću, Višegradu, Kladnju, Jajcu, Duvnu, Glamoču, Donjem Vakufu, Bosanskom Brodu, Derventi, Bosanskoj Kostajnici, Bosanskoj Krupi, Vrnograču, Kulen Vakufu, Orašju, Donjoj Mahali, Gradnićima, Janji, Dragaljevcu, Dvorovima, Magnojeviću, Zagonima, Zabrđu i Crnjelovu. U većim su gradovima otvarane tzv. gradske škole koje su imale posebna muška i ženska odjeljenja, a neke škole su imale i zasebne zgrade za to. Evidentno je napredak u školovanju i opismenjavanju stanovništva u BiH u ovom periodu bio ogroman i predstavljao je veliki uspjeh za okupacione vlasti. U početku su u školama zbog nedostatka kvalifikovanog nastavničkog kadra kao nastavnici radili i austrougarski oficiri i podoficiri. Do 1914. godine u Bosni i Hercegovini je Austro-Ugarska otvorila oko 400 osnovnih škola, čime je osnovnim školovanjem bila pokrivena cijela teritorija naše države.
Učiteljske škole
U cilju obrazovanja nastavničkog kadra za osnovne škole, u BiH je 1886. god. u Sarajevu otvorena prva državna učiteljska škola. Nešto ranije, 1884. u Sarajevu je otvorena privatna učiteljska škola. Pošto je obrazovanje muslimanske djece zbog velikog otpora roditelja imalo veoma slabe rezultate 1893. je otvorena u Sarajevu posebna škola za muslimanske učitelje „Dur ul mulaimin“. U Sarajevu je 1911. godine otvorena ženska učiteljska škola poznata kao „ženska preparandija“. Godine 1913. je u Mostaru otvorena muška učiteljska škola.
Gimnazije
U Austro-Ugarskoj su se klasične gimnazije smatrale elitnim školama koje spremaju visoki intelektualni kadar. Zato je u BiH ovih škola bilo jako malo. U austrugarskom periodu u BiH je bilo otvoreno puno više drugih srednjih škola koje su obrazovale kadrove za poslove u trgovini, administraciji i zanatstvu. Gimnazije, koje su u to vrijeme postojale u BiH, odlikovale su se time što su učenici u njima dobijali, za to vrijeme, solidnu opštu naobrazbu Nastavnički kadar koji je radio u gimnazijama bio je vrhunskog kvaliteta i imao je veoma dobru stručnu spremu u odnosu na nastavnički kadar koji je radio u ostalim srednjim školama, a posebno u odnosu na kadrove u osnovnim školama. Gimnazije u BiH su u to doba pretežno bile državne, ali je bilo i privatnih, kao i konfesionalnih. Gimnazije su se dijelile na više i niže. Prva gimnazija je otvorena u Sarajevu 6. novembra 1879. godine. Ovu gimnaziju je od osnivanja do 1918. godine završilo ukupno 16.500 učenika. Druga gimnazija koja je otvorena u našoj zemlji bila je „Velika gimnazija“ u Mostaru, koja je počela sa radom 1893. godine. Treća gimnazija u BiH je bila „Državna velika realka“ u Banjoj Luci, koja je otvorena 1895.g odine. Četvrta gimnazija je bila „Velika gimnazija“ u Tuzli, otvorena 1899. godine. Peta po redu gimnazija je bila „Državna Velika realka“ u Sarajevu koja je otvorena1905. Šesta gimnazija je bila u Bihaću, najprije je 1911. godine otvorena kao niža gimnazija, a 1914. godine je pretvorena u punu ili višu gimnaziju. Pored ovih viših gimnazija postojale su i niže gimnazije. Prva niža gimnazija je otvorena u Derventi u septembru 1913. godine. Derventa je dobila tu gimnaziju na konkursu na kojem su učestvovali sljedeći gradovi iz BiH: Livno,Trebinje, Bijeljina, Travnik, Ljubuški i Derventa. Druga takva niža gimnazija u BiH je bila „Mala realka“ u Sarajevu otvorena 1912. godine. Pored državnih gimnazija u doba austrugarske vlasti u BiH su postojale i konfesionalne gimnazije i to: Srpska gimnazija u Sarajevu, koja je bila osnovana prije austrougarske okupacije, a prestala je sa radom 1883. godine Nadbiskupska velika gimnazija u Travniku otvorena je 1882. godine, Franjevačka velika gimnazija u Širokom Brijegu otvorena je 1889.godine i Franjevačka gimnazija u Visokom osnovana je 1896. godine, prvo kao niža gimnazija u Gučoj gori, a 1900. godine preseljena je u Visoko, gdje je dalje radila kao viša gimnazija.
Trgovačke škole
Trgovačka škola u Donjoj Tuzli koja je otvorena 1884. godine, Trgovačka škola u Brčkom, otvorena 1885, Trgovačka škola u Banjoj Luci, otvorena 1885. godine, Trgovačka škola u Mostaru koja je otvorena 1885, Trgovačka škola u Bijeljini, otvorena 1886. godine, Trgovačka škola u Sarajevu, otvorena 1886, Trgovačka škola u Livnu, otvorena 1886. i Trgovačka škola u Bihaću, koja je otvorena 1886. godine.
Ostale srednje škole
Vojni dječački pansionat u Sarajevu, Kadetska srednja škola za školovanje austrugarskog oficirskog kadra otvorena 1879. godine, Tehnička srednja škola u Sarajevu, otvorena u oktobru 1889. godine (školovala je građevinske stručnjake i nadzornike, geometre, gruntovničare, šumske tehničare i rudarske tehničare i nadzornike), 1907. godine je bila pretvorena u Šumarsku školu. Pored ovih škola postojale su još i „Državne više djevojačke škole“, prva je otvorena u Sarajevu 1883, druga u Mostaru 1893. i treća u Banjoj Luci 1898. godine.
Zanatske škole
Škola za umjetničke zanate u Sarajevu otvorena 1886, Škola za umjetničkee zanate u Livnu, otvorena 1886, Ćilimarska škola u Sarajevu, otvorena u fabrici ćilima 1888. godine, Škola za tkače i vezilje u Sarajevu otvorena 1893.godine u vezionici, Zanatlijska škola u Sarajevu (obrazovala je stolare, kolare, kovače i bravare) otvorena je 1893, Zanatlijska škola u Mostaru (obrazovala je stolare, tesare, bravare i limare) otvorena je 1897. godine.
(Nastaviće se)