Piše: Saud Grabčanović
ŠEJH HAMZA BALI ORLOVIĆ
„HAZRETI HAMZA BALI BOŠNJAK“ (2)
Derviš ili revolucionar
Biografija šejha Hamze Balija Orlovića
Hamza Bali Orlović rođen je u prvoj polovini 16. vijeka u Gornjoj Tuzli. Njegova familija je bila porijeklom iz sela Orlovići u blizini Vlasenice, po kojem nose svoje prezime. Umro je, tačnije pogubljen je u Istanbulu 6. juna 1573. godine (980. hdž. god.). Djed mu je bio čuvemi šejh Hamza-Dede Orlović, utemeljitelj tekije u Konjević-Polju, po kojem je on dobio ime. Zbog istog imena mnogi u literaturi brkaju i poistovjećuju Hamza-Dede Orlovića sa Hamzom Bali Bošnjakom Orlovićem, njegovim unukom. Kojem je tarikatu pripadala tekija Hamza-Dede Orlovića u Konjević-Polju i je li kasnije bila rasadnik u širenju hamzevijskog tarikata – to mi danas pouzdano ne znamo. Pretpostavlja se da je ova tekija pripadala Bektašijskom tarikatu. Bektašije su red koji se među prvima pojavio, a širio se Carstvom preko pripadnika osmanske vojske-janjičara i bektašijskih šejhova (baba) koji su obnašali dužnost imama među posadnicima tvrđava. Sami ksenotaf na kaburu Sari Saltuk-dede, koji je bio jedan od autoriteta ovog tarikata, potvrđuje nam to. U BiH bektašije su intezivno prisutne u mnogim gradovima sa svojim tekijama od 15. do 17. vijeka. Pojačano prisustvo osjetno je i u 19. vijeku, kada među njihovim pjesnicima nalazimo jednog pod mahlasom (pseudonimom) Bosnewi. Mada su bektašije bile tipičan vojnički tarikat, on je uspio razviti vlastitu vrlo bogatu i obimnu tekijsku književnost i pjesništvo. Bektašijski tarikat je sličan i komplementaran melamijskom učenju kao i bajremijskom i hamzevijskom tarikatu, koji su nastali kasnije a vuku korijene iz njega. U BiH je posljednji bektašijski šejh umro sredinom 20. vijeka.
Dobar dio svog života Hamza Bali je proveo u Istanbulu, dok je ostatak života proveo u Gornjoj Tuzli. Djelo ‘Sergusest’, koje je napisao melamijski pisac La’lizade Abdulbaki (1159./1746.) pruža nam najviše informacija o životu šejha Hamze, koji se kroz istoimeno djelo spominje kao Bali Aga. Hamza Bali Orlović je kao mladić otišao u Istanbul gdje se upoznao sa šejhom bajremijsko-melamijskog tarikata Ankaravijem i postao njegovim učenikom. U Istanbulu je Hamza bio murid velikog šejha Husamuddina Ankarevija, kojeg je naslijedio na mjestu halife bajramijsko-melamijskog tarikata cjelokupnog Osmanskog carstva. Husamuddin Ankarevi optužen je za krivovjerstvo i zatvoren u ankarskoj tvrđavi, u kojoj je pronađen mrtav 1556/57. godine. Husamuddin Ankarevi bio je učenik šejha Ismaila Mašukija, poznatog i kao šejh Oglan (dijete, dječak), koji je bio učenik Omer Dede, jednog od nasljednika Hadži Bajrama Velija. Ismail Mašuki propovijedao je koncept vahdet-i vudžuda, a osmanske vlasti dale su ga smaknuti izdajući fetvu s objašnjenjem da je njegovo učenje heretičko. Nekoliko godina nakon njegovog pogubljenja izdana je druga fetva kojom se svako ko ustvrdi da je Ismail Mašuki neopravdano i nepravedno pogubljen i sam heretik i suočava se sa smrtnom kaznom. Vjeruje se da je tokom tog drugog vala proganjanja sljedbenika Ismaila Mašukija pogubljen i Husameddin Ankarevi, učitelj Hamze Balija. Poslije smrti Husamuddina Ankarevija, šejh Hamza Bali, uplašen za vlastiti život,vratio se u svoj rodni kraj u zvorničkom sandžaku, da bi propovijedao i širio svoje učenje. Novi pokret ili tarikat kojeg je Hamza osnovao u Bosni – hamzevije, predstavljao je frakciju bajramsko-melamijskog tarikata. Za kratko vrijeme zadobio je nekoliko hiljada pristalica i sljedbenika, murida. Za kratko vrijeme je taj novi derviški red bio masovno prihvaćen u Bosni, posebno Tuzlanskom kadiluku i Zvorničkom sandžaku, a imao je mnogo pristalica i među vojnicima janjičarima. Hamzevijski derviški tarikat je bio simbioza melamijsko-bajramijskog tarikata i učenja bosanske bogumilske crkve. Taj je novi tarikat svojim učenjem, prema ocjeni tadašnje uleme, podrivao temelje islama. Za vrijeme djelovanja Hamze Balija u Bosni neki su ga predstavnici uleme i pojedini šejhovi optužili za herezu i nevjerstvo kod sultana.
(Nastaviće se)