U svakom ratu jedna od prvih žrtava je i istina
Negdje sam pročitao da je istina uvijek prva žrtva rata, i to se pokazalo sasvim tačnim i u invaziji Rusije na Ukrajinu. Ubijanje istine predstavlja pripremu za ubijanje ljudi.
Piše: Branko Todorović
Odjeci rata u Ukrajini
Što je rat krvaviji, sa više nasilja i žrtava, potrebne su krupnije laži kojima se pokušavaju prikriti žrtve i razoreni gradovi. Mnogo je onih koji vole opojnu snagu laži i obmana, jer prihvatanje samoobmana i laži ne iziskuje nikakav umni napor niti logično razmišljanje.
Očekivanje da će društvene mreže i razvoj informacionih tehnologija pomoći širenju istine i objektivnih informacija nije se ostvarilo te danas imamo dominaciju osmišljenih dezinformacija, kreiranih da bi nas dovele u zabludu.
Većini građana u našem regionu zapravo nikakve informacije nisu ni potrebne jer imaju svoju istinu utemeljenu na emocijama i predrasudama, kojima nisu potrebne ni oči ni um već samo inat i čvrsto uvjerenje da smo uvijek u pravu.
Da li smo zaista spremni da vjerujemo da se bilo kakva “specijalna vojna operacija” pri kojoj stotine hiljada vojnika jedne države upada u drugu državu može nazvati bilo kako drugačije osim invazijom koja predstavlja kršenje međunarodnog prava?!
Možemo li svoje zaključke donositi i svoje stavove formirati na osnovu činjenica i logike zdravog razuma, a ne na osnovu predrasuda i površnih emocija?! Da li se ovim ratom štite interesi i slobode jednog naroda, ili je to rat koji vode vođe otuđeni od naroda, okruženi tajkunima i dvorskim poltronima?!
Zbog našeg tragičnog životnog iskustva u ratovima na ovim prostorima bilo bi za očekivati da budemo na strani pravde i običnih ljudi koji u ovakvim ratovima najčešće budu žrtve.
Međutim, narodi u regionu su navijački ostrašćeno i beskompromisno odabrali stranu u konfliktu, umjesto da se solidarišu sa onima koji pate zbog dugogodišnjih loših politika koje nisu tragale za rješenjima nego su gradile konflikte kako bi sakrili istinu o korupciji, kriminalu, zloupotrebama vlasti, nepotizmu i kršenju osnovnih ljudskih i građanskih prava.
Treba prestati sa lažima i samoobmanjivanjima, i sagledati objektivno činjenice, shvatiti da se demokratija i sloboda ne mogu razvijati čvrstom rukom pojedinca te kršenjem pravnih normi i demokratskih standarda.
Ako imamo mudrosti, rat u Ukajini nas treba upozoriti da kao građani moramo pokušati da predupredimo mnoge probleme u regionu i da izaberemo put ekonomskog razvoja, mira i stabilnosti.
Naravno, ne treba imati nikakve zablude, tim putem nas sigurno neće povesti neodgovorni korumpirani političari, usmjereni na pljačku državnog novca, zloupotrebu vlasti i podsticanje međuetničke i međureligijske netrpeljivosti i nepovjerenja.
Prepoznajmo političare koji stvaraju probleme umjesto da ih rješavaju, kojima su više potrebni neprijatelji od prijatelja. Prepoznajmo tobožnje lidere, koji ne samo što pljačkaju milijarde narodnog novca nego svjesno onemogućavaju normalno funkcionisanje institucija, prije svega policije i pravosuđa kako bi se osigurali da nikada neće biti procesuirani zbog kriminala.
Poltroni i protuve, kojih je previše oko trpeze mnogih sujetnih vladara, shvataju da je vrijeme pljačke otvoreno, da se stvara duboko korumpirani zločinački sistem koji pije krv narodu i onemogućava svaki napredak.
Zbog toga bi bilo krajnje vrijeme da shvatimo da kao građani imamo ogromnu odgovornost zbog toga što ćutimo i mirno posmatramo kako se bezočno i beskrupulozno i u miru narod uništava i raseljava od strane neodgovornih političkih moćnika i njihovih saradnika.
Dođu trenuci kada je sudbinsko pitanje svakog naroda da prepozna da nema većeg neprijatelja od sopstvene vlasti duboko ogrezle u bezakonju, nepotizmu i kriminalu.
Naravno, da bi izbjegla tu samospoznaju i osvješćenje naroda, vlast će uvijek izmišljati i proizvoditi neprijatelje, kreirati sukobe, manipulišući informacijama, izmišljajući afere, kontrolišući medije i kupujući ili falsifikujući izbore.
Zbog toga je izuzetno važno razvijati demokratsku kulturu i slobodu mišljenja i govora te zalagati se za istinu, kao temeljne preduslove opstanka.
Umjesto pristrasnog navijačkog inata i opredjeljivanja za jednu ili drugu stranu u ratu, treba da podržimo univerzalne humanističke principe i vrijednosti, i učinimo sve da nam se rat u regionu više nikada ne ponovi. Jer rat koji se vodi u Ukrajini, između ostalog, rezultat je nedostatka demokratskih procesa u većini zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza.
Otuđena autokratska vlast, koja nema snažnu opoziciju, slobodne medije i razvijeno civilno društvo prije ili kasnije će gurnuti društvo u tragediju.
(rtvbn.com)