Fuga
Paulu Celanu
Uspravni sati Kula života pustih
Bezbolni anđeli po koži ti niču
Dok te jutro vaja od glasova gustih
Pričajući svoju smrtonosnu priču
Vrtoglave munje u dubokom licu
Nikako svog rodnog neba da se sjete
Ponor se propinje da dohvati pticu
I male svjetlosti što kroz kosti lete
Prostrane bolesti svoj zavičaj nude
Gdje sve te ceste u istu tačku vode
I sva se jutra u isti slivaju mrak
U prazne riječi sahranjuju ljude
U pjesmu što više nema gdje da ode
U najveći grob U plavi visoki zrak