Na trećem kilometru ljeta tamo
Gdje spavaju moje livade i gdje brda
Rastu glasno ispod kapaka očnih
Tamo gdje horizont klone u sumrak
Kao umorma žena iznad korita
Tamo je srce svijeta
Tamo je krv kretanja
Tamo nema ni početka ni kraja
I konji jutra susreću sopstvenu čežnju
I tuku u nju oštrim čelima svojim
Njihov galop je vreo i ima miris daljine
Udarcima kopita
Oni moje sljepoočnice mjere
Njihova imena planine pomjeraju
Njihova nevinost je nepodnošljiva
Konji duboki Konji istiniti
Ne savijajući vratove
Piju iz mene snagu
Pa onda sunce grizu i ne znaju ništa
O danu koji se u meni završava
U njihovom oku nikada nije strijeljana
Semberija
(Jusuf Trbić)