Kao metal hitrih zvijezda
Diše ova noć stasita
Dok na njenim dlanovima
Duboki cvjetovi
Vrište
Glasovima ponoćnog straha
Kao tijelo što se
Sa sjenkom svojom razilazi
Odlaze od tebe sjećanja
I umiru bezglasno
Na livadi gdje raste
Podmukla mahovina noći
Kao niski zrak u neko
Izgubljeno doba
Koje časovnici ne poznaju
Kruži ptica bola
Iznad tvoga sna
Što se otvara
Kao tek iskopani mezar
Iza sedmog horizonta
Čeka na tebe
Strpljiva daljina
Bez riječi bez pokreta
Kao tišina koju u kući nađeš
Kad neko drag ode
I za sobom zatvori vrata
Jusuf Trbić