AMERIČKO SPAŠAVANJE BiH

Samo naivni i nedorasli političari kakvim su se pokazali Nikšić, Konaković i Forto, ali i Čović, mislili su da Amerikancima mogu bacati prašinu u oči nekim pričama o reformama i evropskim integracijama, dok se ni godinu dana nakon preuzimanja vlasti nove koalicije koju čini petorka – SNSD, HDZ, NiH, SDP i NS, ništa bitnije nije promijenilo, osim dodatnog narušavanja sigurnosne situacije i sve većim jačanjem ruskog uticaja u BiH zahvaljujući politici proruskog Milorada Dodika i “europejca“ Dragana Čovića koji potpuno kontroliraju trojku.

Piše: Dženana Karup Druško

Odavno posjeta jednog stranog zvaničnika Bosni i Hercegovini nije podigla toliku prašinu kao što je posjeta pomoćnika državnog sekretara Jamesa O’ Briena koji je poslao za jednog političara oštre poruke s jasnim upozorenjima: “Pozivi na stvaranje novih granica ili promjenu međunarodno priznatih granica, pokušaji da se potpiruje i slavi etničko i nacionalističko nasilje, nepoštivanje ključnih institucija poput Ustavnog suda – predstavljaju antidejtonsko, neustavno i opasno djelovanje. Odgovorićemo na antidejtonsko i neustavno djelovanje i nećemo dozvoliti da maligni akteri dijele državu.“

Žestoke kritike upućene Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću bile su i poruka sarajevskoj trojki, SDP-u, NIP-u i Našoj stranci, zbog njihove popustljive politike prema SNSD-u i HDZ-u i pristajanje na “kompromise“, od Izbornog zakona BiH, preko Ustavnog suda BiH i državne imovine do energetske politike, koji idu na štetu države Bosne i Hercegovine. Uz to raskrinkane su njihove tvrdnje da sve odluke koje donose podržava Američka ambasada u Sarajevu, što je rezultiralo brojnim kritikama američke politike u BiH, pa čak dovelo i do udaljavanja velikog dijela Bošnjaka od Američke ambasade, jer se trojka krila iza njih.

Posjeta O’ Briena i govor koji je održao na fakultetu Političkih nauka u Sarajevu pokazali su da je HDZ potrošio američko strpljenje i podršku koju je dobio obećanjima o zalaganju za evropski put BiH čime će pomoći da se riješi dugogodišnja politička i sigurnosna kriza u BiH koju održava Milorad Dodik uz pomoć Beograda i Kremlja, ali i da trojka nije dorasla tom zadatku. Dodatnu težinu O’ Brienovim porukama dala je visoka delegacija NATO-a koja je u isto vrijeme boravila u Sarajevu.

Podrška Washingtona HDZ-u

Svakome ko iole prati dešavanja u svijetu jasno da je Amerikancima u ovom trenutku, uz sve što se događa u svijetu, nije potrebna i sigurnosna kriza na Balkanu, na šta je nedavno upozorio i američki predsjednik Biden. Samo naivni i nedorasli političari kakvim su se pokazali Nikšić, Konaković i Forto, ali i Čović, mislili su da Amerikancima mogu bacati prašinu u oči nekim pričama o reformama i evropskim integracijama, dok se ni godinu dana nakon preuzimanja vlasti nove koalicije koju čini petorka – SNSD, HDZ, NiH, SDP i NS, ništa bitnije nije promijenilo, osim dodatnog narušavanja sigurnosne situacije i sve većim jačanjem ruskog uticaja u BiH zahvaljujući politici proruskog Milorada Dodika i “europejca“ Dragana Čovića koji potpuno kontroliraju trojku.

Nakon agresije Ruske Federacije na Ukrajinu, što je ozbiljno narušilo evropsku, pa i međunarodnu sigurnost, Zapadni Balkan je često bio u fokusu brojnih stratega i eksperata sigurnosti kao potencijalno novo žarište, koje bi dodatno zakompliciralo situaciju povezivanjem s crnomorskim područjem preko sliva Dunava u kome je važna poveznica Srbija. Dešavanja u ovom dijelu svijeta ozbiljno su dovela u pitanje kontrolu nad Heartlandom, srcem Evrope za koje je od utemeljitelja geopolitike Halford Mackinder, još početkom 20 stoljeća napisao: “Onaj tko vlada Istočnom Europom vlada Heartlandom. Tko vlada Heartlandom vlada Svjetskim otokom. Tko vlada Svjetskim otokom vlada svijetom”.

 

Dobro je poznato kakav je odgovor Zapada bio na ulaženje ruske vojske u Ukrajinu i jedinstvena sigurnosna politika koja se konfrontirala Kremlju. Osim Zapadnog Balkana gdje je Srbija, krijući se iza navodne nesvrstanosti, odbijala da se pridruži osudama i sankcijama protiv Rusije uz veliku podršku javnosti, kao i u Republici Srpskoj gdje je Milorad Dodik davao otvornu podršku Putinu. Zaokret američke politike, koje je mnoge na Balkanu iznenadio uzrokovan je strategijom po kojoj će se diplomacijom i političkim ustupcima pokušati Srbiju pridobiti na stranu Zapada, dok se za Bosnu i Hercegovinu našlo rješenje slično onome iz 1994. godine – koalicija Bošnjaka i Hrvata kojom bi se oslabio i izolirao Milorad Dodik, uz stavljanje na američku crnu listu i njega i njegovih saradnika i podrškom Evropske unije u tome.

Nekoliko mjeseci prije općih izbora 2022. godine bio je primjetan blagi zaokret u medijima pod kontrolom Dragana Čovića među kojima je bio i Večernji list, u kojima se govorilo da je rješenje za BiH jačanje suradnje Hrvata s Bošnjacima, uz napomene da je Hrvatima za promjene Izbornog zakona BiH (čime se jača vlast HDZ-a) neophodna podrška Washingtona. I dobili su je. Formirana je nova vlast i uz pomoć odluka visokog predstavnika i podrške svih zapadnih ambasada, na čelu s američkom, sarajevska trojka je zamijenila SDA, dok je u vlasti ostao Dodik i SNSD, kao i “evropski“ HDZ.

Ruska gubernija

Dok su se u javnosti sve više pojavljivale kritike SDP-u, NIP-u i NS zbog popustljive i dodvoravajuće politike prema SNSD-u, pogotovo HDZ-u koji je preuzeo sve važnije poluge u Federaciji, Čović se mudro držao po strani (bez ikakvih kritika prema politici Milorada Dodika i njegovim secesionističkim prijetnjama, dok su HDZ i SNSD uvijek imali zajednički nastup u Parlamentu), pričajući o evropskom putu BiH i ponavljajući kako je HDZ pokretačka snaga evropskih integracija u BiH.

Na ovu priču je “naivno“ nasjeo i ministar spoljnih poslova BiH Elmedin Konaković obećavajući građanima blagostanje ulaskom u Evropsku uniju i neutemeljenim obećanjima o pristupu evropskim fondovima (u kojoj su zadnjih dana brojni štrajkovi uzrokovani ekonomskom krizom, fabrike se zatvaraju, ljudi ostaju bez posla…). Istovremeno, atlantske integracije su potpuno blokirane (na zahtjev Dodika, dok je Čović nastavljao pričati o evropskim integracijama) iako je sigurnost BiH sve više narušavana, kako iznutra zbog proruske politike Milorada Dodika, tako i izvana brojnim porukama iz Beograda o stvaranju srpskog svijeta u koji će ući i Republika Srpska – koji bi bio ruska gubernija na Balkanu i ozbiljna opasnost za mir i sgurnost. Pri tome je Dodik “samo“ pozivao na stvaranje velike Srbije tvrdeći da za to ima podršku i Hrvata i Hrvatske, što oni nikad nisu demantirali.

Da su pojedinci upozoreni da bi moglo doći do zaokreta američke politike u BiH potvrđuje hitan red poteza u januaru u čemu ih nije zaustavilo ni oštro pismo državnog sekretara SAD-a Antonya Blinkena koje je uputio ministrima spoljne politike Bosne i Hercegovine i Hrvatske Gordanu Grliću Radmanu i Elmedinu Konakoviću tražeći od njih da izvrše pritisak na Dragana Čovića zbog opstrukcija južne plinske interkonekcije između Hrvatske i BiH koje su, kako je naveo, ključne za “vašu energetsku sigurnost“, što nije bilo prvo američko upozorenje Čoviću zbog ovog plinovoda.

Kako se pokazalo, u ovom narušavanju energetske sigurnosti BiH, učestvovali su i ministri koji u Vijeću ministara predstavljaju Bošnjake. Edin Forto se još 11. maja prošle godine pohvalio: “Danas smo na Vijeću ministara usvojili odluku o početku pregovora sa Hrvatskom i Srbijom o južnoj i istočnoj interkonekciji za plinsku infrastrukturu”, dok je Elemdin Konaković tu sjednicu nazvao “najproduktivnijom u historiji“ zbog “usvajanja” južne i istočne interkonekcije. Kako je istraga.ba objavila na sjednici se “razmotrio“ prijedlog sporazuma između BiH i Hrvatske o izgradnji južne plinske konekcije kojom bi se smanjila ovisnost BiH o ruskom plinu, dok je “utvrđen“ Prijedlog prednacrta međudržavnog ugovora između BiH i Srbije i istočnoj plinskoj konekciji kojom se povećala ovisnost BiH o ruskom plinu. Ova odluka je potpuno suprotna od evropske sigurnosne politike u državi koja se hvali da je na korak od “blagostanja“ Evropske unije, a sigurno nije ni dio sigurnosne politike NATO-a. Ali jeste još jedan korak ka stvaranju ruske gubernije u BiH.

“Trivijalni“ dokument

No, dan nakon pisma Blinkena uslijedio je sastanak petorke u Laktašima, a svega 2-3 dana poslije u Sarajevo je (iznenada) došla tročlana delegacija EU u kojoj je bio i hrvatski premijer Plenković jer je, očito, bilo hitno da im se prezentira dogovoreno iz Laktaša. Konaković je zbog prašine koja se podigla nakon što je objavljen dokument dogovora sarajevskoj čaršiji objašnjavao kako se radi o “trivijalnom“ dokumentu, da ništa nije potpisano, da oni nisu pristali ni na kakve ustupke SNSD-u i HDZ-u, ali da on neće dozvoliti “da se ovaj dogovor koji je možda i najvažniji ikad“, iskoristi da oni odu i “čista obraza“ kažu EU kako su sve uvjete ispunili nakon čega će, kako je ustvrdio, BiH biti otvorena vrata u EU, investitori će trčati u BiH da otvaraju fabrike, a BiH će dobivati evropske projekte i grantove.

 

A onda, dan nakon “uspješnih“ sastanaka evropske delegacije sa zvaničnicima u Sarajevu (i pored skandala zbog Plenkovićevog odbijanja da ide u Predsjedništvo BiH i hvalospjeva lidera trojke o njihovim uspjesima), uslijedilo je saopćenje Američke ambasade koja je kritikovala dogovor iz Laktaša upozoravajući da bi prijedlozi “ojačali trenutni neodgovorni sistem i pomaknuli stranačku politiku Bosne i Hercegovine prema oligarhiji, upravo pogrešnom smjeru za demokraciju u zemlji”. U saopćenju je navedeno i nešto od krucijalne važnosti za promjene Izbornog zakona BiH: “Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u BiH ponovila je kako je provođenje odluka Europskog suda za ljudska prava ključni korak, a jedini legalni način njihovog provođenja su ustavne promjene.“

Šta je dogovoreno u Laktašima, potvrdio je Dragan Čović, gostujući na TV Herceg-Bosne dan poslije saopćenja Američke ambasade. Naglašavajući da se BiH nalazi na prekretnici i da bi se u narednih mjesec dana mogla odlučiti budućnost zemlje, jer se radi “o vremenu koje teško da će se ponoviti ako ga sada ne iskoristimo“, ponovio je da je ključni zahtjev HDZ-a u Izbornom zakonu BiH “legitimno predstavljanje na kome mi insistiramo“. Na komentar novinara da Konaković svojim izjavama odstupa od dogovora iz Laktaša, Čović je rekao: “Prvi koji je to rekao i u Neumu prije tri godine, a i ovih dana je bio najkonstruktivniji, bio je Konaković. Nemojmo podcijeniti ovo partnerstvo, ima dokument potpisan, kad je Izborni zakon u pitanju napisano je, šest mjeseci nakon uspostavljanja vlasti treba usvojiti Izborni zakon. Sve smo to iskomunicirali i s međunarodnim predstavnicima i tu apsolutno nema nikakvih problema. Ne moramo čak ni mijenjati Ustav ako nemamo kapacitet, a mislim da nemamo, onda idemo promijeniti kroz zakonodavstvo ono što možemo.“

Čović je istaknuo kako je u Laktašima sve “glatko dogovoreno“, a što se tiče sastanka koji je nakon toga trojka sazvala u Sarajevu, Čović je objasnio da je to bila SDP-ova ideja kako bi “testira razmišljanje“ oko dogovorenih promjena Izbornog zakona. Na Konakovićeve tvrdnje kako će HDZ biti kriv ukoliko dođe do zastoja u evropskim integracija zbog zahtjeva za promjenama Izbornog zakona, Čović je odgovorio da “nije bilo HDZ i HNS-a ta trojka ne bi bila danas u vlasti… on ima vještinu kako odgovornost maći od sebe, ali od odgovornosti niko od nas ne može pobjeći. Imamo rok, kraj februara, ako bilo ko od nas neće to provesti, zaboravite da smo se bilo što dogovarali“.

Komšićeva odbrana Čovića i trojke

Čović se pozvao na podršku zapadnih ambasada i prijatelja u Evropskoj uniji koje imaju zahvaljujući prvenstveno Plenkoviću koji, kako je Čović, rekao za njih lobira godinama jer malo političara u EU razumije političku situaciju a pogotovo Izborni zakon. Očito se to promijenilo zahvaljujući Plenkoviću, ali i neradu ministra spoljnih poslova i ambasadora BiH kojima je to posao. No, čini se, srećom po BiH, da su i Plenković i Čović podcijenili interes američke politike za BiH, kako zbog geopolitičkih okolnosti, tako i zbog dugogodišnjeg američkog angažmana u BiH, što je O’ Brien jasno istakao tokom svoje posjete BiH. Plenkovićevi pokušaji da preko Bruxellesa, a na račun BiH, sebi obezbijedi visoku poziciju u EU, a Čoviću i HDZ-u dominaciju u Federaciji i BiH, teško da će proći nakon poruka američkog ambasadora u BiH, Blinkena i O’ Briena.

Pokušaji sarajevskog profesora Ive Komšića da “opere“ Čovića u jeku događaja koje smo naveli, tvrdnjama, prvo u tekstu koji je prenijelo više portala, a onda na N1, kako su Schmidt, Zagreb i Bruxelles uspjeli odvojiti Čovića od Dodika, ne samo da su naivni već i kontraproduktivni, ali potvrđuju da je postojao dogovor prije i u vrijeme formiranja vlasti po kome će “distancirati HDZ BiH od Dodika i njegove politike i usmjeriti ih nedvosmisleno prema EU“, kako piše Komšić, a s druge strane uvesti trojku u vlast koja će Čoviću napraviti ustupak oko Izbornog zakona BiH. Komšić kao glavni argument u odbrani HDZ-a i trojke, navodi kako je SDA kriva za sve. Iako se SDA puno toga može fakturisati zbog brojnih grešaka i ozbiljnih propusta dok su bili na vlasti, činjenica je da oni više ni o čemu ne odlučuju. Komšićeve optužbe da su svi oni koji kritiziraju vlast bošnjački radikalni nacionalisti (koji žele otjerati Hrvate iz BiH) medvjeđa je usluga trojki.

Iako se O’ Brienovu posjetu znalo puno ranije, i prije sastanka u Laktašima i “historijskog dogovora“, očito da je Plenković zloupotrebljavajući Bruxelles pokušao zajedno s Čovićem da progura “rješenja“ u BiH koja su u interesu Čovića i HDZ-a, ali i Dodika i SNSD-a. Očito malo koga od njih je bilo briga šta će biti posljedice tog “rješenja“.

No, teško da će briselski političari podržati bilo kakva rješenja za BiH protiv kojih su njihove američke kolege, pogotovo kad je u pitanju energetska politika i ovisnost o ruskom plinu. Trojka se našla u teškoj situaciji, Amerikanci su ogolili njihovu politiku iako oni nakon O’ Brienove posjete pokušavaju braniti braniti neodbranjivo. A to im ne dozvoljavaju ni njihovi partneri bjesni jer su ostali bez skoro sigurnih uspjeha: Dodik im poručuje da će objaviti transkript sa sastanka u Laktašima prijeteći im da im je bolje da se drže dogovora, dok im Čović poručuje da su u vlasti zahvaljujući njemu, odnosno HDZ-u i HNS-u. Konaković, Nikšić i Forto će očito morati spašavati glavu i od Amerikanaca i od SNSD-a i od HDZ-a, ali i od građana koji glasaju za njih, jer je sad jasno koliko pogrešnu politiku vode, no Čović je taj koji više, ne da nije u poziciji bilo koga ucjenjivati, nego će on morati napraviti zaokret u svojoj politici.

Dolazak O’ Briena u Sarajevo i politička lekcija koju je održao svima u BiH, jasno poručujući šta SAD misle o Dodikovim secesionističkim prijetnjama, ali i Čovićevom europejstvu navodeći kao primjer još uvijek duboko podijeljeni Mostar, moglo bi se pokazati kao spašavanje Bosne i Hercegovine u zadnji čas.