Piše: Saud Grabčanović

Abdulah Pjanić u partizanima, predsjednik opštine Bijeljina u ratu

Na slobodnoj teritoriji Abdulah Pjanić se priključio partizanima i odmah aktivno uključio u društveno-politički rad. Pored rada u partijskoj školi u Donjoj Trnovi, on je kao stari borac, istaknuti i veoma ugledni komunista,  bio uključen i u mnoge druge političke aktivnosti u vrijeme NOB-a u Jugoslaviji i BiH. Sredinom 1943. godine partizanski pokret na Majevici i u Semberiji je posebno ojačao kada su u Semberiju stigli partizani iz Vojvodine i Srema. Dana 10. avgusta naveče, združene partizanske snage su izvršile napad na naš grad kojeg su uspjeli zauzeti, ali nisu uspjeli zauzeti dobro utvrđenu bijeljinsku kasarnu. Ustaški i njemački vojnici su se uspjeli probiti iz kasarne i pobjeći preko Save. U borbama su ustaše i Nijemci imali preko 50 mrtvih i ranjenih boraca, a partizani su zaplijenili 300 pušaka, radio stanicu i mnogo druge vojne opreme. Partizani, među kojima je bio i Abdulah,  zauzeli su cijeli grad i držali ga do 16. Avgusta, kada su se morali povući iz njega pred nadmoćnijim ustaškim snagama iz Trećeg gorskog zdruga.   (Mustafa Grabčanović-“Bijeljina i Bijeljinci” Tuzla 2006, str.67 )

Nakon kapitulacije Italije i upjeha sovjetskih trupa na istočnom frontu, fortuna rata se  nasmiješila partizanskom pokretu u Jugoslaviji.U cilju stvaranja slobodne teritorije u Semberiji i na Majevici, štab trećeg korpusa NOVJ-u je sredinom septembra 1943. godine donio odluku da se zauzme grad Bijeljina i da se definitivno likvidira neprijateljski garnizon u njemu, koji je predstavljao potencijalnu opasnost za partizane u sjeveroistočnoj Bosni. Napad za oslobođenje Bijeljine je započeo 24. septembra 1943. godine. U napadu na Bijeljinu su učestvovale Druga i Treća brigada 16. divizije NOV i Majevički partizanski odred, u kojem se borio i Abdulah Pjanić, koji je tada nosio čin majora NOV-a i POJ-a. Grad je zauzet brzo i bez većih borbi. U borbama je bilo ubijeno 78  Nijemaca i ustaša, a zarobljeno 287 domobrana. Partizani su zadobili veliki ratni plijen, zaplijenjeno je 6 mitraljeza, 3 teška  5 lakih minobacača, 13 puškomitraljeza. 400 pušaka. 20 automata, vagon artiljerijske municije, jedna radio stanica i nešto opreme. (Mustafa Grabčanović-“Bijeljina i Bijeljinci” Tuzla 2006, str.67 )

Bijeljina je tako bila prvi put potpuno oslobođena, a u partizanskim rukama je ostala neprekidno do aprila 1944. godine. Bijeljina je tada bila centar oslobođene teritorije Semberije i Majevice, djela sjeveroistočne Bosne. U gradu je odmah nakon oslobođenja uspostavljena partizanska vlast i započelo se  sa formiranjem gradskih vlasti i institucija. Za prvog ratnog predsjednika NO Opštine Bijeljina i predsjednika sreza Bijeljina, partizanskog gradonačelnika, izabran je u narodu našeg kraja veoma popularni Abdulah Pjanić. On je tada slovio za veoma poštenog i pravednog čovjeka, sa velikim ugledom i uticajem, omiljenog u širokim narodnim masama, među građanstvom, radnicima i zanatlijama u našem gradu, kao i među seljaštvom u selima širom Semberije.  Na funkciji prvog predsjednika opštine i sreza Bijeljina Abdulah je ostao sve do povlačenja partizana iz Bijeljine u aprilu 1944. godine, pred jedinicama zloglasne “Handžar divizije” koja je tada počinila stravične zločine u istočnoj Bosni.

 

Abdulah Pjanić vjećnik ZAVNOBIH-a i AVNOJ-a

U jesen 1943. godine partizansko vođstvo u Jugoslaviji, predvođeno  Josipom Brozom-Titom,  zaključilo je da je rat sa okupatorom i domaćim izdajnicima ušao u završnu fazu i da se odvija u njihovu korist. Partizanski, komunistički rukovodioci su tada odlučili da pristupe formiranju državne vlasti, stvaranju svoje nove komunističke države DFJ (Demokratske federativne Jugoslavije),  kao i lokalnih vlasti predvođenih  komunistima na teritorijama budućih republika te nove Jugoslavije –  federacije ravnopravnih naroda i narodnosti. U to vrijeme centar partizanskog pokreta u Jugoslaviji, kao i najveća slobodna teritorija koju su kontrolisali partizani, nalazio se  u Bosni i Hercegovini. Partizansko vođstvo je odlučilo da se u novembru u gradu Jajcu održi Drugo zasjedanje AVNOJ-a na kojem će se postaviti temelji nove države pod vlašću komunista, a da se prije zasjedanja AVNOJ-a u Mrkonjić gradu održi zasjedanje ZAVNOBIH-a,  koje će postaviti temelje buduće republike BiH u okviru te nove Jugoslavije.  ZAVNOBiH (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine)  snažno je potvrdio državnost BiH, što je potvrđeno i četiri dana kasnije u Jajcu. Na oba ova istorjska zasjedanja, na kojima su udareni temelji nove države, kao delegat je učestvovao i Abdulah Pjanić, predsjednik NOO Bijeljine.

Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a je održano 25. novembra  1943. godine u Mrkonjić Gradu u srednjoj Bosni. Na njemu su položeni temelji obnovljene državnosti nove BiH. U zasjedanju je učestovalo 247 vijećnika iz svih dijelova BiH, među njima i nekoliko značajnih ljudi iz Bijeljine i okoline. Predsjedavajući ZAVNOBiH-a. je bio doktor Vojislav Kecmanović –Đedo, ljekar iz Bijeljine, članovi Predsjedništva su bili Rodoljub Čolaković, novinar iz Bijeljine i dr Hamdija Ćemerlić, a bili su tu i: Abdulah Pjanić- predsjednik opštine i sreza Bijeljina, Osman Gruhonjić iz Janje, Tošo Kuđić iz Popova, narodni heroj Veljko Lukić Kurjak iz Bukovice, Miloš Škorić iz Vršana, Slavko Mićanović iz Bijeljine, Cvijetin Mijatović Majo iz Lopara, Ratko Perić iz Peljava i Stevo Popović iz Vukosavaca. (Dokumenti 1943 – 1944., Knjiga I, Izdavačko preduzeće“Veselin Masleša”, Sarajevo, 1968.)

U vremenu prije zasjedanja ZAVNOBiH-a. vodila se žučna polemika o tome treba li BiH da bude republika ili je treba podijeliti između Srbije i Hrvatske, što su snažno zagovarali neki tada važni komunistički funkcioneri iz Srbije i Hrvatske. Sve je te kalkulacije presjekao Josip Broz Tito, nakon dugih razgovora sa Rodoljubom Čolakovićem i Avdom Humom. Njegova je riječ bila odlučujuća za budućnost naše zemlje. Tito je tada rekao: “BiH mora biti ravnopravna republika, najmanje onoliko koliko su to Srbija i Hrvatska. I drugo, muslimani (danas Bošnjaci) moraju biti apsolutno ravnopravan narod, u mjeri koliko su to Srbi i Hrvati u BiH.”

Na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu donijeta je odluka o obnovi državnosti BiH, potvrđene su njene istorijske granice, a BiH je definisana kao jedna od šest ravnopravnih republika nove DFJ. Temelj uređenja BiH bila je jednakost i ravnopravnost svih naroda koji žive u njoj: Srba , Hrvata i Bošnjaka –muslimana  (kako smo tada nazivani). Na toj ideji je donijet mir na naše prostore, na tome se gradila ideja cjelokupnog kasnijeg postojanja Jugoslavije i BiH u njenim okvirima. U Titovoj novoj Jugoslaviji je tako bila stvorena jednakost među ljudima i narodima koja je bila sveto pravilo i koje je važilo sve do pojave fašističkih monstuma i nacionalista : Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana koji su je sahranili.

Uvodni referat na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a je držao Rodoljub Čolaković, koji je između ostalog rekao: „ Mi smo postali uzor za druge narode na Balkanu i Evropi, mi u Hitlerovoj tvrđavi udaramo temelje novoj slobodnoj Evropi. Organizaciono postoje počeci za takvu tvorevinu kakva će biti balkanska federacija. I u tom pogledu mi ćemo biti uzor i žarište“. Po ovom referatu razvila se živa diskusija. U njoj su učestvovali vijećnici Mujo Hodžić, dr. Čemerlić. Abdulah Pjanić, Rade Jakšić i drugi. (Branko Petranović·Jugoslovenski federalizam t.1943-1986. strana 110)

U toku I zasjedanja ZAVNOBiH-a, kao jedna od njegovih odluka, izdat je proglas muslimanima BiH, koja je bila garancija da će muslimani doći do svojih prava. U dokumentima ovog perioda etnička individualnost muslimana iskazana je u proglasu muslimana, članova ZAVNOBiH-a, pod naslovom:“ Braćo muslimani Bosne i Hercegovine“ ( novembar-decembar 1943). U ovom proglasu stoji:

MUSLIMANI, SVI NA ORUŽJE!

KUJTE ORUŽANO BRATSTVO SA BRAĆOM SRBIMA I HRVATIMA – JER JE TO JEDINI PUT SPASA OD ISTREBLJENJA, PUT BOLJE I SRETNIJE BUDUĆNOSTI!

UČVRŠĆUJTE I STVARAJTE NARODNU VLAST PO SELIMA I GRADOVIMA!

STUPAJTE U NARODNO-OSLOBODILAČKU VOJSKU I PARTIZANSKE ODREDE!

TJERAJTE IZ SVOJE SREDINE AGENTE OKUPATORA I MUSLIMANSKE ŠIĆARDŽIJE!

ŽIVJELA NAŠA NARODNO-OSLOBODILAČKA VOJSKA I NJEN KOMANDANT, MARŠAL TITO, VOĐA NARODA JUGOSLAVIJE!

ŽIVJELO ORUŽANO BRATSTVO SRBA, HRVATA I MUSLIMANA PROTIV OKUPATORA I DOMAČIH IZRODA, ZA SLOBODU I BOLJU BUDUĆNOST!

ŽIVJELA SLOBODNA I ZBRATIMLJENA BOSNA I HERCEGOVINA, RAVNOPRAVNA JEDINICA U NARODNOJ DEMOKRATSKOJ, FEDERATIVNOJ JUGOSLAVIJI!

ŽIVJELI NAŠI SAVEZNICI – SOVJETSKI SAVEZ, ENGLESKA I AMERIKA!

SMRT FAŠIZMU – SLOBODA NARODU!

MUSLIMANI ČLANOVI ZEMALJSKOG ANTIFAŠISTIČKOG VIJEĆA NARODNOG OSLOBOĐENJA BOSNE I HERCEGOVINE: slede potpisnici….. Potpisnik ovog proglasa bio je i Abdulah Pjanić, sajdžija iz Bijeljine. (Atif Purivatra – Nacionalni i politički razvitak Muslimana 1970, strana 106)

Abdulah Pjanić, sajdžija iz Bijeljine,  bio je vijećnik Prvog, Drugog i Trećeg zasjedanja ZAVNOBIH-a. Prvo zasjedanje ZAVNOBIH-a je održano u Mrkonjić Gradu 25. novembra.1943. godine, Drugo zasjedanje ZAVNOBIH-a je održano u Sanskom Mostu od 30. juna do 2. jula 1944. Godine, a Treće zasjedanje ZAVNOBIH-a u Sarajevu 26. aprila 1945. godine. (N.Babić ‎D.Otašević · ZAVNOBIH i izgradnja BiH državnosti  1970.,strana 153)

Drugo zasjedanje AVNOJ-a je održano 29. novembra 1943. godine u bosanskom gradu Jajcu, u Domu kulture. Zasjedanju su prisustvovala  142 delegata iz svih krajeva Jugoslavije, osim Makedonije. Drugo zasjedanje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije počelo je 29. novembra 1943. godine tačno u 19 sati. Vrata Doma kulture su bila širom otvorena za sve radoznale građane Jajca, s tim što su svi osim delegata na ulazu temeljito pretresani zbog mogućnosti diverzije.  Na zasjedanju AVNOJ je bio konstituiran u zakonodavno i izvršno predstavničko tijelo Jugoslavije. Uspostavljen je Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije (NKOJ), a izbjegličkoj vladi i kralju Petru II Karađorđeviću zabranjen je povratak u zemlju do završetka rata.

U Jajcu su se nalazili Vrhovni štab NOV i POJ, CK KPJ i ostala vojno-politička rukovodstva. U centru grada se nalazilo veliko sklonište za mještane u slučaju zračne opasnosti. Poziv delegatima za drugo zasjedanje AVNOJ-a je uputio CK KPJ i Vrhovni štab odmah nakon kapitulacije Italije. Pošto je grad držan skoro 3 mjeseca, odlučeno je da se zasjedanje održi baš u njemu. Drugo zasjedanje AVNOJ-a je održano u zgradi bivšeg društva “Sokola”. Ova dvorana je bila njemačka vojna kasarna, te je bila uništena u vrijeme osvajanja grada, da bi za nepune tri sedmice bila obnovljena i pripremljena za zasjedanje. Novom objektu su dali naziv “Dom kulture”. Tu je radilo pozorište narodnog oslobođenja i izvodilo Gogoljevog “Revizora” svake večeri. Dvorana je bila udešena za zasjedanje AVNOJ-a. Podijum je bio iskićen zastavama Jugoslavije (s crvenom zvijezdom u sredini), Amerike, Engleske i Sovjetskog Saveza. U dnu stola za Predsjedništvo nalazila se prva skica novog grba Jugoslavije. Slikar Đorđe Andrejević Kun je dekorisao Dom kulture jarkim bojama i islikao portrete Staljina, Ruzvelta i Čerčila. Samo manji broj delegata iz raznih krajeva nalazio se u gradu. Većina delegata je zadržavana po okolnim selima zbog mogućnosti vazdušnog napada na grad.

Na drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu iz sreza Bijeljina je kao vijećnik učestvovao Rodoljub Čolaković, novinar, a zamjenik mu je bio Abdulah Pjanić, sajdžija iz Bijeljine.

Nakon Titovog jednočasovnog referata, počela je diskusija za vrijeme pauze. Nakon pauze za govornicom se pojavio Boris Kidrič. Govorili su zatim: Pero Krstajić, sudija Marko Vujačić, književnik dr. Sulejman Filipović, vijećnik iz Bosne Novak Mastilović, hercegovački prvoborac Luka Stević, predstavnik nositelja Krađorđeve zvijezde iz Prvog svjetskog rata, Franc Ljubej, učitelj, Vice Buljan, Rodoljub Čolaković kao izabrani sekretar AVNOJ-a, te Abdulah Pjanić, njegov zamjenik, predsjednik opštine i sreza Bijeljina, kao i mnogi drugi. Ukupno je govorilo 44 delegata. Oko pola dvanaest došlo je do kraće pauze, da bi tačno u 23.45 dr. Ivan Ribar pred vijećnicima pročitao istorijske odluke sa Drugog zasjedanja AVNOJ-a. (Rodoljub Čolaković, Zapisi iz oslobodilačkog rata ,knjiga druga, -Svjetlost Sarajevo 1948. godina.)

(nastaviće se)

 

Prethodni članakAMERIČKO SPAŠAVANJE BiH
Naredni članakGRADNJA U SEMBERIJI (XIV dio)
Saud Grabčanović
Rođen u Bijeljini, 10.09.1952 godine. Osnovnu i srednju školu završio u rodnom gradu, a za RTV mehaničara studira u Beogradu do 1973. Poslije Beograda seli se u Vinkovce gdje završava višu mašinsku školu 1983 godine. Rat ga je pomjerio do daleke Njemačke, u gradu Nürnbergu /Augsburgu gdje se stacionira 1993 godine. Radio je u Loewe opta, Metz, Grundig, Telefunken, Philips, Nord Mende, Blaupunkt, Schneider, Sony firmama sve do svoje penzije. Sadašnji status: penzioner ( aktivni još radi elektroniku – profi i piše istoriju - u dokolici)... Najdraži hobi: Istorija( u slobodnom vremenu)