Piše: Jusuf Trbić
Trebalo je biti u Janji, u prepunoj sali Doma kulture, pa shvatiti: duh Bosne nikad neće biti slomljen. Uprkos svim najavama otcjepljenja, uvredama i zabranama, u Janji je proslavljen najveći praznik – Dan nezavisnosti BiH. Kao i svake godine, gromoglasno, radosno i s uvjerenjem da Bosne ima i pod ovim komadom neba, i da će je biti, sve dok ima ljudi koji je nose u srcu. Ona izvire u duši svakog bosanskog čovjeka i napaja se s tog izvora, ona teče našim venama i naše snove pretvara u raskošne melodije. Bosna je naša prošlost i naša budućnost, Bosna je naša kuća, naš početak i naš smiraj. Bosna je i u Janji pokazala ponovo svoje lijepo lice.
Prisjetili smo se onih već davnih dana 1992. godine kad je velika većina građana BiH rekla da želi svoju samostalnu, nezavisnu domovinu i kad je počeo mukotrpni put prema svjetlosti. Iz mraka još nismo izašli, ali u Janji smo vidjeli: ništa nas na tom putu neće zaustaviti. Potvrdili su to i najmlađi, koji su publici podarili svoju radost, svoje osmijehe, svoju privrženost domovini. Ansambl Bošnjačkog kulturno-umjestničkog društva „Mula Alija Sadiković“, kao i svaki put do sada, ispunio je noć igrom, pjesmom i srećom u očima, u glasovima, u pokretima. Gorjelo je nebo iznad Janje, gorjele su vatre u srcima. Stigli su i ugledni gosti: Irfan Halilagić, premijer TK, poslanici Edin Ramić i Ramiz Salkić, sleglo se naroda toliko, da nisu svi mogli stati u salu, grmjelo je i klicalo se Bosni, a najmlađi su pokazali da za budućnost ne treba da se brinemo. Biće nas i biće Bosne, za sve.
Sretan 1. mart – Dan nezavisnosti svima kojima je Bosna domovina, majka i kolijevka, svima koji žele da žive pod suncem slobode, u svojoj zemlji, u plemenitoj.