Piše: Saud Grabčanović
Poslijeratno kažnjavanje Srba i Hrvata, članova vlade NDH
Poslije rata u Titovoj Jugoslaviji, pored ustaša, na udaru novih vlasti posebno su se našli i Srbi koji su kolaborirali sa ustaškim vlastima u NDH i u toj marionetskoj državi obavljali bilo kakve političke funkcije. Jedan dio inkriminisanih srpskih kolaboracionisata je uspio pobjeći „na vrijeme“ sa ovih naših prostora, i to zajedno sa ostacima poraženih ustaških postrojbi. Međutim, neki od njih nisu uspjeli pobjeći sa prostora nove Titove Jugoslavije, nego su ostali u njoj i pokušavali se nekako sakriti i izbjeći zaslužene kazne koje su ih neminovno sljedovale. Većina njih je ubrzo bila otkrivena, uhapšena, procesuirana i osuđena, neki i na smrtne kazne.
SRBI – GENERALI VOJSKE NDH
Pored kolaboracije srpskih političara sa režimom u tzv. NDH, koji su paticipirali u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti te kvazi-države, Srbi su bili prisutni i u vojsci te države- u domobranima, počevši od regruta pa sve do oficira! U vrijeme postojanja marionetske države NDH u glavnom stožeru hrvatskih oružanih snaga je bilo ukupno 93 generala. a među njima je bilo čak 13 Srba koji su imali generalske činove ustaške vojske. Svi oni su potpuno dobrovoljno stupili u redove hrvatske regularne vojske. Ove Srbe-oficire u hrvatskoj vojsci, generalskim odličjima lično je odlikovao poglavnik Ante Pavelić, i time ih nagradio za njihove zasluge u ratu, kao i za lojalnost NDH-u, njemu lično, kao poglavniku, i ustaškim vlastima! Bili su to sljedeći generali srpske nacionalnosti: Đuro Grujić, Fedor Dragojev, Jovan Iskrić, Mihajlo Lukić, Miroslav Opačić, Milan Desović, Milan (Emil) Uzelac, Đuro Dragičević, Lavoslav Milić, Zvonimir – Zvonko Stimaković, Miloš Ožegović, Jovan Pribić i Dušan Palčić. Svi navedeni generali srpske nacionalnosti su bili na vojnoj službi samo u domobranima, redovnoj vojsci marionetske NDH. ( Nenad Vukadinović: „Srbi generali u NDH 1941-1945“)
Skoro svi navedeni generali su ranije bili oficiri u austrougarskoj vojsci, čije su akademije završili. Nakon propasti K&K Monarhije većina njih se priključila vojsci Kraljevine SHS-Jugoslavije. Navedeni generali srpske nacionalnosti su zauzimali visoke pozicije u oružanim snagama NDH u toku rata, i nijedan od njih se nikada nije suprostavio niti odbio lojalnost poglavniku NDH Anti Paveliću! Od ovih 13. hrvatskih generala Srba četvorica su nosila titulu „Vitez“ hrvatskih oružanih snaga. Tu titulu su mogli dobiti samo posebno zaslužni hrvatski generali, koji su se istakli u ratu u borbama protiv „komunističkih pobunjenika“ (Titovih partizana, u čijim je redovima u prvim godinama rata bilo preko 70% Srba !).
Titulu „Viteza hrvatskih oružanih snaga“ nosili su sljedeći Srbi : Đuro Grujić, Zvonimir Stimaković, Fedor Dragojlov i Milan Desović. Jedan od navedenih generala, Dušan Palčić, nosio je čin „krilnika“, što je bio najviši čin u ustaškim jedinicama. Čin „krilnika“ je nosilo samo par istaknutih pojedinca u NDH : Slavko Kvaternik, ministar obrane Ante Vokić i zloglasni Jure Francetić, zapovjednik Crne legije, koji je posthumno odlikovan tim činom! (Nenad Vukadinović: „Srbi generali u NDH 1941-1945“)
Spisak svih generala vojske NDH koji su bili Srbi
Jugoslavenske su vlasti odmah nakon završetka Drugoga svjetskog rata uspjele doći do dijela bivše vlade NDH koju su sačinjavali samo Hrvati. Zapadni saveznici su izručili partizanima predsjednika vlade Nikolu Mandića i još 13 ministara. Među njima je najpoznatiji bio Mile Budak, književnik i doglavnik. Za razliku od njih, poglavnik Ante Pavelić i najveći dio njegove nekadašnje svite uspio je pobjeći pred partizanima i izbjeći izručenje. Svi uhvaćeni ministri hrvatske nacionalnosti su bili osuđeni na smrt. Nakon suđenja svi su bili zajedno streljani u maksimirskoj šumi u Zagrebu i tu i pokopani u neobilježenoj zajedničkoj grobnici, čija je tačna lokacija do današnjeg dana ostala nepoznata. ( Matković, Hrvoje Povijest Nezavisne države Hrvatske, Zagreb: Naklada P.I.P. Pavičić, 2002.)
1.Đuro Gruić (1887-1945) general –„Vitez „ NDH, je po nacionalnosti bio Srbin, rođen je u Sremskoj Mitrovici 1887. godine. On je bio jedan od četvorice Srba koji su nosili najviše odlikovanje oružanih snaga NDH, zvanje „Viteza“. U doba K&K Monarhije Đuro je završio kadetsku školu u Kamenici, a priznata mu je bila i Terezijanska akademija (Bečki Novigrad), iako je nije uspio završiti zbog početka Prvog svjetskog rata. Bio je oficir u austrougarskoj vojsci i vojsci Kraljevine Jugoslavije. Početak Drugog svjetskog rata zatekao ga je na mjestu komandanta pozadine u Generalštabu vojske Kraljevine Jugoslavije. U Hrvatsko je domobranstvo primljen 1942. Godine, u kojem je bio imenovan 1. januara 1943. godine, za pročelnika Ustrojbenog odjela. Od decembra 1944. godine do sloma NDH, glavar je stožera kod vrhovnog zapovjednika oružanih snaga (Glavni stan Poglavnika). General Grujić je svojevremeno važio za čovjeka od posebnog povjerenja poglavnika Ante Pavelića. Pratio je Pavelića u posjeti Hitleru u Berlinu sredinom septembra 1944. godine. Skupa sa generalom Dragojlovim radio je na osavremenjavanju i organizaciji hrvatskih oružanih snaga. Pred partizanima je pobjegao iz Zagreba u Austriju, zajedno sa većinom ustaških oružanih snaga, ali su ga Britanci zarobili i izručili partizanskim vlastima u Jugoslaviji, pošto je bio zabilježen kao ratni zločinac. (Nenad Vukadinović: „Srbi generali u NDH 1941-1945“)
Ubrzo nakon hapšenja, u septembru 1945. godine, Grujiću je održano suđenje pred Vrhovnim vojnim sudom DFJ/FNRJ u Beogradu. Na tom suđenju Đuro Grujić se izjasnio da je po nacionalnosti Srbin i da se ne osjeća krivim, pošto je obavljao „časnu“dužnost. Takođe, on je na tom suđenju izjavio sljedeće:”Veliki broj Srba pravoslavaca je bio visoko pozicioniran u Hrvatskoj vojsci, a veliki broj civila, pravoslavaca i Srba svoju su obvezu prema državi odrađivali na druge načine. Dr Savo Besarović, pravoslavac, je bio ministar u vladi Nezavisne države Hrvatske. Desetak Srba-pravoslavaca zauzimali su itekako osjetljive pozicije u toj Vladi i toj hrvatskoj vojsci.” (Arhiva Vrhovnog suda FNRJ, Grujić i ostali, 1945, 2298/45)
General NDH vojske Đuro vitez Grujić je osuđen 19. septembra 1945. godine na smrtnu kaznu. Strijeljan je u Beogradu 24. septembra 1945. godine. Tako je ustaški general Đuro Grujić bio jedini od svih Srba generala NDH vojske koji su bili kažnjeni najtežom – smrtnom kaznom.
(nastaviće se)