JUSUF TRBIĆ ZA “SB”: “Ako nema države neće postojati Bošnjaci, biće raseljeni, i proći će gore nego Palestinci” (II)

“Ljudi u BiH su uplašeni. Prilično je teško razumjeti kako se ljudi ovdje ne bune zato što sve teže žive, cijene skaču, narod se iseljava i sve smo siromašniji. Niko se ne buni. Ne buni se zato što ih stalno plaše, jedni otcjepljenjem, drugi ratom, treći nečim drugim. U stalnom smo opsadnom stanju duha”, kaže Trbić.

“Čović kao i Dodik pred sobom imaju jasan cilj, oni bi da otcijepe dijelove države. Kako će se Bosanci i Hercegovci oduprijeti tome kada njihova politika to traži isto”, riječi su novinara i pisca iz Bijeljine Jusufa Trbića.

Trbić je autor 16 knjiga. Nedavno je u Sarajevu imao promociju knjige “Razaranje Bosne” u čijem se eseju pod naslovom “Bosanski đavolji rječnik” govori o tome kako se riječima razara Bosna.

Naš sagovornik se dotakao dokumenta “koji se kolokvijalno zove SANU “Memorandum 2” koji je otkrila Mirha Dedić i objavila u “Slobodnoj Bosni.” Pokazalo se da je to uputstvo za praktično svakodnevno ponašanje kojeg se strikno drže lideri u RS-u. Sad Dodik govori muslimani, a ne Bošnjaci.”

U drugom dijelu intervjua za “Slobodnu Bosnu”, Trbić govori i o aktuelnoj političkoj situaciji u BiH, o terminu konstitutivni narodi, o tome zašto Sarajevo “od magle” ne vidi Bijeljinu i druge gradove u manjem entitetu.

blank

“Razaranje Bosne” je proces koji traje dugo, danas više nego ikada svjedočimo tom razaranju kako iznutra (Dodik, Čović), ali i sa vanjske strane (Srbija i Hrvatska). Kako gledate na političku krizu u BiH?

BiH je danas društvo koje je potpuno podijeljeno. Ono što rade režimi u Beogradu i Zagrebu, slijedeći nekadašnju politiku Miloševića i Tuđmana, je nešto što se danas zove “Srpski svet”. Ovo što rade Dodik i Čović u Bosni, to nam je uglavnom poznato. Glavni problem po mom sudu je u ponašanju bošnjačkih političkih elita koje je u sprezi sa Islamskom zajednicom. Oni doprinose podjeli države. Neću da kažem da je to namjerno, ali postoji mnogo osnova za sumnju da je uoči rata protiv Bosne postignut sporazum i sa tadašnjim bošnjačkim liderima koji još nisu bili zvanično izabrani da postignu dogovor o podjeli Bosne. Njima je obećena jedna mala njihova džamahirija. I da se svi na sve tri strane i dan danas drže tog dogovora.

Opsadno stanje duha

O tome svjedoče i pregovori o promjeni Izbornog zakona. Kompletna politička praksa koja je iza nas, sve što rade jedni, rade i svi ostali. Mi smo praktično podijeljeni na tri plemena, na tri etnoreligijske zajednice koje su uronjene u prošlost. Ne vide ništa oko sebe jer njihovi lideri vladaju zahvaljujući kontrolisanom haosu i strahu koji šire.

Ljudi u BiH su uplašeni. Prilično je teško razumjeti kako se ljudi ovdje ne bune zato što sve teže žive, cijene skaču, narod se iseljava i sve smo siromašniji. Niko se ne buni. Ne buni se zato što ih stalno plaše, jedni otcjepljenjem, drugi ratom, treći nečim drugim. U stalnom smo opsadnom stanju duha.

Ako nema države neće postojati Bošnjaci. Biće raseljeni, i proći će gore nego Palestinci. Mi još nismo spremni da ustanemo i tražimo pravdu sami za sebe. Naše elite to ne žele.  Konkretno, Bošnjaci koji vladaju tolike godine, mislim na lidere stranaka na vrhu, njima ne odgovara nikakva promjena. Oni govore o Evropi zato što mi koji glasamo želimo to da čujemo, ali ne rade ništa da bi nas primakli toj Evropi. Sjetićemo se sramno izgubljene tužbe za genocid protiv Srbije. Nama najveća opasnost prijeti, uslovno rečeno, od naših. Ubijeđenja sam, da ako bi na ovim izborima otišao jedan od ta tri oslonca etničke podjele, nju posmatramo kao neki tronožac, ako bi jedna od te tri noge bila slomljena, situacija bi se kompletno promjenila.

blank

Ne treba ništa naročito da izmišljamo. Imamo primjere Evrope iz koje treba da pokupimo njihova pravila. Evropski sud za zaštitu ljudskih prava je donio u svim ovim presudama, posebno u presudi Zornić, toliko jasna uputstva, da ne treba nikakvo posebno obrazloženje. Zašto se to ne sprovodi?

Termin „konstitutivni narodi“ ne postoji?

Konstitutivni narodi su temelj načina vladavine čiji smo svi zajedno žrtve. Nigdje u svijetu ne postoje konstitutivni narodi, to ne postoji ni u Dejtonu. Tamo piše „konstituentni“, constituent, a razlika između ta dva termina je velika. Ako se konstitutivni dijelovi sastanu pa konstituišu neku cjelinu, a ovi drugi su konstituentni dijelovi su samo dijelovi nečega što je i prije bila cjelina. To je ogromna razlika. Zašto mi nismo preveli kako treba Dejtonski sporazum, a poznato je da ne postoji zvanični prijevod. Svako je prevodio za sebe, pa čak i na stranici Ustavnog suda postoji termin konstitutivni narodi.

U presudi Zornić, Evropski sud za ljudska prava je pitao šta su uopšte ti konstitutivni narodi jer oni ne postoje u međunarodnoj političkoj praksi. Kako je moguće da niko od bošnjačkih političara nije stao pred OHR, pred visokog predstavnika i tražio da se prevede Dejtonski sporazum? Odgovor je jasan, jer to odgovara i bošnjačkim liderima.

Na zagrebačkoj promociji Vaše knjge “Razaranje Bosne” govorio je i bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić koji je predstavio Apel za spas BiH. On je tom prilikom rekao da “tri člana predsjedništva BiH nisu predstavnici svojih naroda nego predstavnici BiH, te da se treba odmaknuti od Dejtona jer je koncept građanske države jedina budućnost.” Da li se slažete s ovom njegovom konstatacijom?

Prosto se ne može dati drugo tumačenje jer je tako jasno napisano u Dejtonskom ustavu da je čudno kako ljudi neće to da razumiju. Pregovori o izmjeni Izbornog zakona su nevjerovatni. Prvo, radi se o državnom izbornom zakonu, a pola države ne učestvuje u tome. Ne interesuje ih. Nastoji se promijeniti u dijelu koji se odnosi samo na Federaciju, kao da nam je malo asimetričnosti u  odnosu između dva entiteta koji su postavljeni kao dvije potpuno različite države.

Umjesto da se ide kako to nalaže Dejtonski sporazum ka ujednačavanju zakonskih normi ide se na to da se napravi još veća razlika. Pregovarači su podijeljeni na dvije grupe. Jedni koji će, valjda, lakše prihvatiti te promjene u skladu sa Čovićevim zahtjevima i drugi gdje su tzv. građanske stranke koje će se baviti samo tehničkim pitanjima.

Među ovima koji se bave promjenama, Elmedin Konaković kaže doslovno ovako u dnevniku Senada Hadžifejzovića: “Ja spadam među ljude koji smatraju da Hrvati treba da biraju svog člana predsjedništva.” Nisam mogao da vjerujem kad sam to čuo. Ne znam da li taj čovjek uopšte zna šta govori? Ako u Dejtonskom ustavu piše da građani biraju, on ide stepenicu niže. On smatra da etničke grupe treba da biraju. Političko predstavljanje etničkih grupa danas je u svijetu, pogotovo u Evropi,  non-sens, potpuna besmislica. To ne postoji. On smatra da Hrvati za sebe, Bošnjaci za sebe i Srbi za sebe, treba da biraju predstavnike Hrvata, Bošnjaka i Srba. To je uvod u katastrofu.

Umjesto da idemo prema Evropi, da kaže – ja spadam među ljude koji smatraju da čitava država treba da bude jedna izborna jedinica za izbor članova predsjedništva kakvo god da je to predsjedništvo, Konaković ide korak nazad, on bi da dodatno potpuno podijeli Bosnu. To je dozvola za treći entitet.

Drugi od pregovarača, Bakir Izetbegović kaže da je on za to da se poprave odnosi između Bošnjaka i Hrvata. Kakvi mogu biti odnosi između svih Bošnjaka i svih Hrvata, ne postoje odnosi među etničkim zajednicama, postoje odnosi među institucijama, teritorijalnim jedinicama (kantonima), među političkim strankama. Kompletan odnos etničke zajednice Bošnjaka i Hrvata to ne postoji, niti može da postoji. Ko su to predstavnici jedne etničke zajednice?

Čović i Dodik bi da otcijepe dijelove države

Ono što je čudno u ovoj situaciji o čemu  je govorio Stjepan Mesić jeste da se pravi jedna ogromna razlika, pa ljudi misle ili pokušavaju da nametnu stav kako je zapravo suprotnost građansko društvo i zaštita kolektivnih prava, odnosno to što se kod nas zove konstitutivni narodi.

Ovo na čemu insistira Dragan Čović i hrvatska zvanična politika kako u BiH treba zaštita kolektivnih prava, konstitutivni narodi, navodno legitimno predstavljanje što je potpuna budalaština, jer nigdje u svijetu se takvo pitanje ne postavlja. Svugdje u svijetu je legitiman onaj ko je izabran na nekoj teritoriji, pa je u Njemačkoj izabran Adis Ahmetović. Nikome ne pada na pamet da pita jel’ ovaj legitiman, naravno da je legitiman čim je izabran.

U takvom sistemu koji hoće Dragan Čović, da li on zaboravlja ili neće da zna, u tom slučaju etničke zajednice ako žele da budu predstavljene na način koji on traži, onda one imaju onaj udio vlasti koliki im je udio u stanovništvu. Tako da bi HDZ i hrvatske stranke imale oko 10 posto udjela u vlasti, ne bi mogle da imaju ni člana predsjedništva. Žrtve njegove politike u najvećoj mjeri su Hrvati koji su nestali iz Posavine, koji su ugroženi u srednjoj Bosni, i koji su ugroženi i u Hrvatskoj o čemu najbolje svjedoči činjenica da iz ove države najviše odlaze ljudi sa etnički čistih područja. Čović kao i Milorad Dodik pred sobom imaju jasan cilj, oni bi da otcijepe dijelove države. Kako će se Bosanci i Hercegovci oduprijeti tome kada njihova politika to traži isto.

“Bosanski đavolji rječnik”

Jedan od eseja u knjizi ima naslov “Bosanski đavolji rječnik”. On govori o tome kako se riječima razara Bosna. Tu sam spomenuo dokument koji se kolokvijalno zove SANU “Memorandum 2” koji je otkrila svojevremeno Mirha Dedić i objavila u “Slobodnoj Bosni”, koji je ovdje odjeknuo kao bomba. Pokazalo se da je to uputstvo za praktično ponašanje svakodnevno kojeg se strikno drže lideri u RS-u. Tamo je čak propisano kojim rječnikom i na koji način treba da govore. Sad Dodik govori muslimani, a ne Bošnjaci. Lansirali su mnogo izraza, poput zajedničkih institucija itd. Isto tako besmislenu priču, ali koja se zalijepila za mnoge, o navodno tri nacije u BiH. Svugdje u svijetu nacija je država, nacionalnost je državljanstvo, članice UN-a su države, ne mogu članovi Ujedinjenih nacija biti Arapi, Srbi, Bošnjaci, Jevreji… Može svaka arapska zemlja za sebe, Izrael, Srbija, Bosna, ali ne postoji bošnjačka i srpska nacionalnost, već bosanska i srbijanska.

U sarajevskim medijima, na televiziji svako veče možete čuti izraz npr. učenici bošnjačke nacionalnosti. Ako postoje tri nacionalnosti, onda postoje tri države. Ako postoje tri države, onda Bosnu treba i formalno podijeliti. Koristimo se rječnikom koji sam po sebi razara BiH.

Rekli ste, citiraću Vas, “od magle Sarajevo ne vidi Bijeljinu”. Također, dodajte kako je Sarajevo svjetlo za Bijeljinu. I ljudi iz Srebrenice, također kažu da se mnogi, pa i glavni grad BiH, sjeti Srebrenice samo 11. jula. Šta ste htjeli reći?

Naši političari, intelektualci, kulturni radnici itd., ustvari, podržavaju podjelu Bosne. Nije moguće da je njima nevažna Srebrenica, Bijeljina i sva druga mjesta u RS-u. Svi se drže nekog prešutnog dogovora: “Ovo je vaše, ono je naše.” I da nema medija koji se interesuju za događaje u ovom dijelu BiH, bojim se da se ovdje ne bi znalo da postoji  Bijeljina negdje u ovoj državi. Krajnje je vrijeme da se tu stvari promijene. Maglu sam spomenuo metaforički. Godinama dolazim na jedan naučni skup u Sarajevu i jedini sam iz RS-a, svi ostali kad se završi odu kućama, ja sjednem u auto i idem za Bijeljinu. Ne govori se o onome što nas boli. Kranje je vrijeme da se shvati ako Sarajevo, koje je za nas centar svijeta, okreće glavu od ovog dijela Bosne, nema od nas ništa, mi smo potonuli. U Bijeljini i u Podrinju skoro da se ne rađaju bošnjačka djeca, ljudi odlaze masovno, tamo je Bošnjaka malo, pa se to vidi. Za kratko vrijeme tamo Bošnjaka neće biti. Mi ćemo predati sami u ruke taj dio Bosne onima koji to nisu mogli postići oružjem u onako žestokom ratu protiv Bosne.

Agresija Rusije na Ukrajinu, koliko Vas podsjeća na agresiju na BiH?

Sve se odvija na isti način, počev od razaranja gradova, pa do kukavičluka koji se krije  iza te strategije. U Bosni gdje god je bio otpor agresorske snage nisu mogle da prođu, to vidimo i u Ukrajini. Razorit će na sve na šta naiđu, neće moći vladati tim prostorom. Ista je ideja. Ruski svijet nije slučajno što je prepisano. To je pokušaj stvaranje neke imperije što je u današnje vrijeme takav anahronizam da je to nevjerovatno. Kome je danas u svijetu treba teritorija? Zamslite kad bi teritorija bila toliko važna u srednjem vijeku a Amerika raspiše konkurs ko će da se pridruži SAD-u, mislim da bi se pola svijeta javilo. Ko bi se priključio Rusiji? Ko bi se priključio Srbiji?  “Srpski sve”t ne interesuju ni Srbi, njih zanima samo teritorija. To je do te mjere nakaradna ideologija da ona sama po sebi ne može da uspije. Srbi iz RS-a i Srbije ne idu u Rusiju da rade, svi idu na zapad. I iz Rusije svi idu na zapad, niko ne ide u obrnutom smjeru. I po tome se vidi koje je civilizacijski ispred, a ko iza. Često se sjetim rečenice koju je izgovorio Esad Duraković: “Bošnjaci ne mogu sami spasiti Bosnu, ali je sami mogu uništiti.”

Razgovarala: Sanela GOJAK