Piše: Saud Grabčanović
Slom bosanskog ustanka, bjekstvo zavjerenika i njihovo prognanstvo
Sljedeće godine su se stvari u Bosanskom ejaletu znatno promijenile i Husein-kapetan je izgubio mnogo svojih ranijih pristalica, dok mu je Ali-paša Fidahić ostao vjeran. Sultan je, saznavši preko svojih ljudi da je snaga ustanika oslabila, odmah u Bosnu uputio vojsku da slomi ustanak i nametne lojalnu vlast. Vojska Velikog vezira i bosanskog beglerbega Kara Mahmud-paše je uz pomoć trupa izdajnika Ali-age Rizvanbegovića i Smajil-age Čengića, nanijela presudan poraz Husein-kapetanu i njegovim pristalicama na Palama kod Sarajeva, 31.05 1832. godine. Samo četiri dana kasnije, 4. juna, Husein-kapetan se još jedanput, pred samim zidinama Sarajeva, uzalud okušao u boju sa vojskom Velikog vezira, kojem su pomagali Rizvanbegović i Čengić. Tim porazom njegov pokret je konačno propao. Nakon ovog presudnog poraza Husein-kapetana Gradaščevića, došlo je do naglog opadanja snage pokreta. Pokret za autonomiju je bio praktično razbijen. Na otpor se više nije mislilo, a svako je gledao kako da spasi svoju glavu. Husein kapetan, Ali-paša Fidahić i ostali koji su podržavali Pokret za autonomiju Bosne u sklopu Osmanskog carstva su 3. i 4. juna 1832. godine pobjegli preko Save kod Bosanskog Šamca i Županje u Austriju. Husein-kapetan, Ali-paša Fidahić i grupa vođa ustanka prebjeglih preko Save zatražili su azil u Austriji. Kako navode austrougarski zapisi, Husein- kapetan je prilikom bjekstva sa sobom poveo preko Save i svoj harem, te ponio mnogo oružja i skupocijenih stvari, vrijednosti oko 12 000 forinti. Došavši u Austriju primljen je kako se ni sam nije nadao. Bio je uhapšen zajedno sa Ali-pašom i ostalima, te su bili stavljeni pod stražu i sprovedeni u Osijek, dok im je konfiskovano sve što su imali. Zbog toga je Husein-kapetan energično protestovao kod austrijskih vlasti, te zahtijevao da im se dopusti da odu u Beč gdje bi se nastanili, ali mu je to odbijeno. Sultan je 15. avgusta 1832. godine donio naredbu u kojoj stoji da je amnestija zagarantovana svim Bošnjacima pobunjenicima koji se žele vratiti u Osmansko carstvo, pa i samom Gradaščeviću, ali pod uslovom da se ne mogu vratiti u Bosanski ejalet, već samo na neku drugu teritoriju Osmanskog carstva. Sultan je poslao i naređenje smederevskom beglerbegu u Beograd, Husein- paši, da i on preko austrijskih vlasti uradi sve što može kako bi vratio pobunjenike u Osmansko carstvo. Austrijske vlasti su opozvale naredbu o premještanju Gradaščevića iz Osijeka i naredile su generalu Fojtu u Zemunu da učini sve kako bi se ispunilo sultanovo naređenje. Gradaščević je 26. septembra 1832. godine stigao pod pratnjom iz Osijeka u Zemun, na arapskom konju koji je bio ukrašen zlatnom i srebrenom opremom. Uz njega su dovedeni još i Ali-paša Fidahić i dva pratioca : Mehmed-kapetan od Krupe i hadži Mujaga Zlatarević iz Viteza. General Fojt je primio Gradaščevića i njegovu pratnju te im pokazao sultanovu odredbu o općoj amnestiji. Istovremeno je stigao i izaslanik smederevskog beglerbega, koji je uvjeravao Gradaščevića u iskrene namjere sultana. Na sastanku sa austrijskim i osmanskim državnicima Gradaščević nije pokazivao zabrinutost za svoju sudbinu, ali je bio gnjevan na odnos sultana i osmanske vlasti prema Bosni i njezinim stanovnicima, te nemogućnost da se vrati u svoju domovinu i među svoj narod. Odbijao je i da pređe u Beograd, što mu je bilo ponuđeno. Nakon dva sastanka, ipak je odlučio da se premjesti u Beograd i da tamo dobije kuću. Austrijske vlasti su ih prebacile u Beograd, gdje su svečano dočekani od naroda. Za njihovo junaštvo svi su znali. Tadašnje osmanske vlasti su ih u Beogradu uhapsile i poslale u Istanbul u zarobljeništvo. Husein-kapetan, Ali-paša Fidahić, Mehmed- kapetan od Krupe i Mujaga Zlatarević iz Žepća stigli su u Istanbul gdje im je od strane sultana bila obećana amnestija. Sultan ih je lično lijepo primio i obavio sa njima razgovor. Sultan im je potvrdio amnestiju i ukidanje smrtne kazne za pobunu koju su izveli protiv njegove vlasti. Obećao im je i potpunu slobodu ali im je postavio uslov da prihvate njegove reforme i da pređu u redove nizama uz visoke vojne činove. Husein-kapetan, Ali-paša, te Mehmed-kapetan i Mujaga su to kategorički odbili, pa ih je sultan osudio na progonstvo. Husein-kapetan i Ali-paša su bili zatočeni u Trabzonu. Nedugo za tim je Husein-kapetan ponovo vraćen u Istanbul gdje je ubrzo umro (bio je otrovan). Sahranjen je u haremu džamije Ejuba Ensarije u Istanbulu, gdje mu se i danas nalazi grob. Mehmed-kapetan, kao i Mujaga Zlatarević su takođe bili otrovani. Ali-paša je od vođa bosanske pobune jedini ostao živ!
(Nastaviće se)