Piše: Saud Grabčanović

Pojedinačno gledano, raspodjela zemljišta po članovima porodice Pašić izgledala je 1918. godine ovako:

 

1.) Derviš-beg Pašić iz Bijeljine posjedovao je ukupno 22 selišta (deset u Golom Brdu, površine 475,1 dunum i deset u Svinjarevcu površine 1.331,92 dunuma, te dva selišta u mjestu Sižje – kotar Gračanica);

  1. ) Hasan-beg, Ali-begov sin, posjedovao je ukupno 32 selišta (četiri u Čardačinama, površine 93,1 dunuma, 14 u Batkoviću, površine 1.145,79 dunuma i 12 u Glogovcu površine 488,95 dunuma. Pritom je dva selišta u Batkoviću (površine 106,5 dunuma) dijelio napola sa Zilha-hanumom Pašić, udatom Gradaščević, preudatom Salihbegović, i Nuri-hanumom, udatom za Ragib-bega Džinića u Banju Luku);

3.)  Jusuf-beg, Ali-begov sin, posjedovao je 24 selišta u Glogovcu površine 1.198,01 dunum;

4.)  Hamdi-beg, Ali-begov sin, posjedovao je ukupno 32 selišta (šest u Čardačini, površine 92,57 dunuma, i 26 selišta u Glogovcu, površine 1077,18 dunuma);

5.)  Husein-beg, Ali-begov sin, posjedovao je ukupno 27 selišta ( 23 selišta u  Batkoviću, površine 1.022,75 dunuma, dok je četiri selišta u Batkoviću, površine 96,84 dunuma, imao u suvlasništvu sa Zilha-hanumom Pašić, udatom Gradaščević, preudatom Salihbegović, i Nuri-hanumom, udatom za Ragib-bega Džinića u Banju Luku);

6.)  Fatima, kćerka Ali-bega Pašića, udata za Hifzi-bega Đumišića, posjedovala je 34 selišta u Glogovcu površine 1.085,87 dunuma;

7.)  Nasljednici Omer-bega, Muhamed-begovog sina, posjedovali su ukupno 20 selišta (osam u Kovanluku, površine 565,67 dunuma, jedno u Vršanima i deset u Svinjarevcu, te jedno selište u Brezovom Polju);

8.)  Osman-beg, Muhamed-begov sin, imao je 36 selišta (sedam u Kovanluku, površine 634,59 dunuma, 21 u Međašima, površine 1.375,1 i osam u Svinjarevcu, površine 1.017,25 dunuma);

9.)  Muharem-beg, Ahmed-begov sin, bio je vlasnik devet selišta u Crnjelovu Gornjem, površine 706,29 dunuma;

10.)  Sajda, kćerka Rešid-bega Pašića, udata za dr. Ali Kjamil-bega Džinića, kao jedini vlasnik imala je ukupno 56 selišta (45 u Velinom Selu, površine 2.804,219 dunuma, i 11 selišta u Popovima, površine 1.251,33 dunuma);

11.)  Haki-beg, sin Mehmedali-bega Pašića, bio je vlasnik 259 selišta (211 u Magnojeviću, površine 18.081,01 dunuma i 37 selišta u Velinom Selu, te još pet selišta u Velinom Selu ukupne površine 319,65 dunuma u suvlasništvu sa Mehmedali-begom, Zija-begovim sinom, i šest selišta u Velinom Selu u suvlasništvu sa Sajdom, udatom Džinić, kćerkom Rešid-bega Pašića);

12.)  Mehmedali-beg, Zija-begov sin, ukupno je posjedovao 110 selišta (bio je jedini vlasnik 35 selišta u Trnovi Srpskoj, kotar Zvornik, površine 2.019,9 dunuma, 53 selišta u Velinom Selu, kotar Bijeljina, površine 3.045,327 dunuma, 17 selišta u Popovima  i jedno selište u Bogutovom Selu, a u suvlasništvu sa Sajdom, kćerkom Rešid-begovom, udatom Džinić, posjedovao je još tri selišta u Velinom Selu, površine 374,10 dunuma, jedno selište u Popovima, površine 85,51 dunuma);

13.) Hifzi-beg, Ibrahim-begov sin, sa dvije trećine i njegova sestra Zumra udata       Zulfikarpašić sa jednom trećinom posjedovali su 43 selišta u Modranu, površine 2.151,321 dunuma, dok je Hifzibegova supruga, Hanifa Ajanović, u miraz donijela deset selišta u Međašima, površine 554,36 dunuma;

14.) Sabri-beg, Ibrahim-begov sin, sa dvije trećine i njegova sestra Zumra, udata Zulfikarpašić, sa jednom trećinom, posjedovali su 81 selište u Modranu, površine 4.046,301 dunum.

 

Kao što se iz ovog pregleda može zaključiti, većina pripadnika porodice Pašić iz Bijeljine 1918. godine  spadala je u kategoriju posjednika iznad 50 kmetskih selišta, a Haki-beg Pašić, Mehmedali-begov sin, i Mehmedali-beg, Zija-begov sin, spadali su u kategoriju begova koji su posjedovali iznad 100 kmetskih selišta. U ovu elitu spadaju i Osman-beg Pašić, Muhamed-begov sin, koji je osim 36 selišta posjedovao 2.998 dunuma begluka, te nasljednici Ali-bega Pašića (Hasan-beg, Jusuf-beg, Hamdi-beg, Husein-beg i Fatima, udata za Hifzi-bega Đumišića-mlađeg), koji su uz brojna selišta posjedovali i 5.473 dunuma begluka!

Ovi papiri potiču iz vremena agrarne reforme koju je nakon 1918. godine napravila Kraljevina Jugoslavija  i dokazuju nam vlasništvo nad zemljom samo jedne semberske begovske porodice i samo su djelić sličnih popisnih listi nekadašnje ogromne imovine ostalih bošnjačkih zemljoposjednika širom BiH. Nesumnjivo, ovi papiri dokazuju bošnjačko istorijsko pravo u ovoj zemlji. Izraelci pravo na svoju državu dokazuju tezom svog „istorijskog prava“, jer su oni u Palestini živjeli prije 2000 godina. Ali, oni za te svoje tvrdnje danas nemaju ovakvih dokaza !