Piše: Saud Grabčanović
Osnivanje zemaljske banke u Sarajevu
Zakon o upravi u Bosni i Hercegovini iz 1880. godine definisao je i osnovne crte finansijske politike naše zemlje. Prema tom zakonu, bosanskohercegovačka uprava je svoj rad finansirala iz prihoda države, dok je Austro-Ugarska odobravala dodatne prihode samo u slučaju nužnosti. U BiH do 1883. godine nije bilo novčanih institucija. Te godine je guverner Benjamin Kallay isposlovao osnivanje prvog novčanog zavoda u Bosni i Hercegovini preko Union banke iz Beča. Austrougarska vlada je 1895. godine osnovala Privilegovanu zemaljsku banku za Bosnu i Hercegovinu, kako bi pozitivno djelovala na ekonomske prilike u našoj zemlji. U Sarajevu je te godine izgrađen prelijep objekat u koji se ta banka uselila. Zemaljska banka BiH je imala filijale: Banja Luka, Bijeljina, Brčko, Mostar, Split i Tuzla, te ispostave: Bihać, Bosanska Gradiška, Bosanski Novi, Bosanski Šamac, Derventa, Doboj, Livno, Metković, Prijedor, Travnik, Trebinje, Višegrad, Zenica i Zvornik.
Pošte u BiH za vrijeme Austro-Ugarske
Sve do pred kraj vladavine Osmanlija u BiH su privatnu poštu, prepiske i trgovačku poštu raznosili trgovci – kiridžije. Tek pred kraj osmanske vlasti, u doba bosanskog vezira Topal Osman-paše (1861-1896. godine), nakon donošenja Seferske naredbe,počinje moderna organizaciju pošte i njene mreže u BiH. Prva pošta (telegrafska stanica) ustanovljena je u Mostaru 1858. godine, a u Sarajevu 1864. godine u privatnoj kući (zgrada kod Konaka). Posljednji dani osmanske vlasti obilježeni su telegramom austrougarskog ministra vanjskih poslova Andrašija, kojim javlja ulazak austrougarske vojske u BiH. Ove reforme u doba osmanske vladavine predstavljale su tek simbolične pomake u razvoju pošte u BiH. Tek nakon austrougarske okupacije dolazi do velikog razvoja i napretka u poštanskom sistemu naše zemlje. Neposredno nakon zauzimanja Sarajeva, već 1878/79. godine, formirane su ratne, odnosno vojne pošte, sa svojim centralama i ekspoziturama, odnosno etapnim poštanskim stanicama. Na taj način uspostavljena je redovna poštanska veza sa svim dijelovima Monarhije. Početkom septembra 1878. godine, objavljena je vijest o otvaranju telegrafskih stanica u Derventi, Doboju, Maglaju, Banjoj Luci, Sarajevu i Travniku. Nešto kasnije i u Zenici i Busovači, da bi, već u oktobru, s neograničenom dnevnom i noćnom službom, telegrafske stanice bile formirane u Brčkom, Jajcu, Livnu, Prijedoru, Tuzli, Zvorniku, Bihaću, Goraždu, Mostaru,Trebinju itd. Početkom 1911. godine, u nizu brojnih arhitektonskih remek-dijela, ugledni austrougarski arhitekta Josip Vancaš projektira veleljepno zdanje Glavne pošte u Sarajevu, koja je svečano otvorena 18. maja 1913. godine. Istorija Glavne pošte vezana je za posjetu prestolonasljednika Franca Ferdinanda, koji je ubijen godinu dana nakon što ju je posjetio. Do 1914. godine vojnih poštanskih stanica bilo je 118. Od 1879-1918.godine proširena je mreža pošta sa stotinu novih poštanskih stanica. Za vrijeme austrougarske uprave ukupno je otvoreno 150 poštanskih stanica. Na teritoriji BiH pošte počinju sa uvođenjem prvih privatnih telefona 1904. godine. Za vrijeme vladavine Austro-Ugarske uspostavljen je i poštanski promet pisama i paketa u BiH, koji je išao uglavnom željeznicom. Sva pošta je stizala nevjerovatnom tačnošću za 24-48 sati. BiH je tada imala i svoje poštanske marke koje su bile vrhunski dizajnerski urađene. Poštanske markice iz 1900-ih, na kojima su bili razni motivi iz BiH, poput Neretve, Počitelja, Tuzle, Sarajeva, predstavljale su prava mala remek-djela umjetnosti. Uz pomoć lupe, na gravurama su se mogli vidjeti i najsitniji detalji. Poštanski promet je bio okosnica prikazivanja BiH u inostranstvu, pa je izdavanje poštanskih razglednica u to vrijeme uzelo veliki zamah. U Sarajevu je bilo nekoliko izdavačkih kuća koje su slale razglednice iz BiH u razne krajeve svijeta. Aneksija Bosne i Hercegovine je donijela pošti i telegrafu radikalno novu organizaciju i novi razmještaj njene mreže u skladu s državnim, vojnim, ekonomskim, političkim i geo-strateškim ciljevima Austro-Ugarske.
Izgradnja putne infrastrukture i mostova u BiH
Za vrijeme Austro-Ugarske u BiH je zgrađeno više od 1000 kilometara glavnih cesta i isto toliko lokalnih puteva sa ukupno 121 mostom. Edith Durham je 1906. godine, nakon posjete našoj zemlji zapisala : “Brdske ceste u Bosni ne zaostaju ni za najboljima u Evropi.” Svakako da su neke od tih cesta i željezničkih pruga imale prvenstveno vojni značaj, ali su istovremeno bile snažan potsticaj ekonomskom napretku. Šumarstvo i rudarstvo su bili u velikom zamahu. Pored uglja, kopale su se i druge rude- bakra, hroma i mangana a kod Prijedora se kopala ruda željeza, pa su u BiH bile podignute željezare i čeličane i nekoliko tvornica hemijskih proizvoda. Zbog toga su ovi novi putevi,, kao i željezničke pruge bili od prvorazrednog značaja za dalji razvoj zemlje. Pored mostova i tunela, na putnim komunikacijama i željezničkim prugama građeni su mostovi i u gradovima. Značajniji mostovi podignuti u BiH za vrijeme Austro-Ugarske: željeznički most na rijeci Savi u Bosanskom Brodu 1879. godine, most u Brčkom na rijeci Savi 1894.godine.
Mostovi u gradovima:
u Sarajevu su za vrijeme austrougarske vlasti podignuti ovi mostovi : Ćumurija 1886, Čobanija 1888, Skenederija 1893. i Drvenija 1898. godine, mostovi u Mostaru: „Most cara i kralja Franje Josipa“ (1882), Lučki most (1912-1913.) i Carinski most (1916-1917). Most u Brčkom na rijeci Savi 1894. godine.
(Nastaviće se)