Piše: Saud Grabčanović
Odlikovani Bošnjaci
Kako sam ranije naglasio, Bošnjaci u Prvom svjetskom ratu su bili poznati kao najbolji i najhrabriji vojnici u austrougarskoj armiji. Za svoje zasluge su dobili brojne medalje za hrabrost. Najveće odlikovanje koje je mogao dobiti vojnik K&K monarhije zvalo se „ Zlatna medalja za hrabrost“. Sva odlikovanja koja su Bošnjaci dobili nisu bila izrađena u obliku križa, zbog poštovanja prema njima kao muslimanima. Interesantan je podatak da se u Vojnom arhivu u Beču još uvijek nalazi 15.000 neriješenih molbi za unapređenje ili dodjelu medalje za hrabrost Bošnjacima u austrougarskoj armiji. Njihov proces je zaustavio kraj rata i one stoje tamo i dan danas.
Od svih naših jedinica najodlikovanija je bila 2. bošnjačka regimenta koja je u toku rata primila 42 zlatne medalje za hrabrost tzv. „Goldenetapferkeitsmedaille“. Zanimljiva je činjenica da je bh. 2. regimenta bila apsolutni rekorder u broju zlatih medalja za hrabrost unutar austrougarske armije. Druga je, sa 36 medalja, bila pješadijska regimenta br. 7. iz okruga Klagenfurt. Najveći ratni uspjeh 2. bošnjačke regimente se desio 7. juna 1916. kada su vojnici regimente zauzeli vrh Monte Melettu. U toj jedinici su služili momci iz Bosanske Krajine i njihov broj na početku i kraju rata je bio potpuno isti, s tom razlikom da su ovu jedinicu 25 puta popunjavali novim vojnicima! Gubici su bili strahoviti.
Glavnolkomandujući oficir Drugog bh. puka na Soškom frontu bio je kapetan Gojkomir Von Glogovac. On je 1917. Godine, kao prvi i jedini bosanskohercehovački oficir za vrijeme rata, odlikovan Viteškim križom Vojnog ordena Marije Terezije (Ritterkreuz des Militaer-Maria-Theresien-Ordens). Gojkomir Glogovac je bio Srbin rodom iz Bileće.
Bošnjaci, kao i svi drugi vojnici K&K Monarhije, sami sebi su kupovali vojne značke koje su nosili na uniformama. Te su značke vlasti prodavale, jer je sav prihod od prodaje značaka bio namijenjen u humanitarne svrhe. Nekoliko tih značaka se očuvalo i do danas u privatnim muzejima u Sloveniji. Što se tiče zlatnih medalja, one su na početku rata bile od čistog zlata, a kasnije su, zbog velikih troškova Monarhije, medalje pravljene od bronze, a onda samo pozlaćivane. Samo je jedan pripadnik Bošnjačke regimente poslije rata prodao svoju zlatnu medalju za hrabrost. To je bio Sava Rajlić. Zašto je to on uradio, ne zna se, najvjerovatnije je u pitanju bila nemaština. Danas u austrijskoj državnoj arhivi – Vojni arhiv, odjeljenje 2. grupa za odlikovanja, postoji jedna podeblja knjiga. Korice su joj otrcane, žute i malo poderane. To je „Zlatna knjiga“, knjiga nosilaca Zlatne medalje za hrabrost. Među njima je puno Bošnjaka i ostalih pripadnika bh. regimenti. U ratu je komandni oficirski kadar bh regimente bio pretežno iz redova Nijemaca, Austrijanaca, Slovenaca, Hrvata, Mađara, Čeha i ostalih, dok su vojnici pretežno bili iz redova Bošnjaka (muslimana, pravoslavaca i katolika).
Treba napomenuti da se među odlikovanim borcima bošnjačkih regimenti nalaze se i tri naša Bijeljinca! Dvojica su posmrtno odlikovani zlatnom medljom. To su bili Osman-aga Hadži-Grabčanović, amidža mog rahm. oca Mustafe, i Harčinović Uzeir. Treći odlikovani, Jusuf-aga Hadži Grabčanović, preživio je Prvi svjetski rat. Rahmetli Jusuf je inače bio najstariji brat moga rahm. oca Mustafe, a moj amidža! U ovom mom radu ja želim da pomenem i sve ostale Bošnjake nosioce ovog odlikovanja da njihova imena i njihova junačka djela ne padnu u tamu zaborava, pa sam ih sve popisao. Da napomenem, ovaj spisak se prvi put javno objavljuje.
(Nastaviće se)