Piše: Saud Grabčanović
Uvod
Danas u Bosni i Hercegovini među Bošnjacima postoji uvjerenje da nam je pod Austro-Ugarskom vlašću sve bilo „potaman“. Period austrougarske okupacije naše zemlje se danas posmatra kao vrijeme kada je Bosna i Hercegovina doživjela veliki privredno-ekonomski procvat, a njeno stanovništvo veliko blagostanje. Ta konstatacija o blagostanju i ekonomskom procvatu nije daleko od prave istine! Neosporna je činjenica da je naša siromašna i tada veoma zaostala zemlja doživjela veliki ekonomsko–kulturni napredak i blagostanje u periodu vlasti Habzburške monarhije na ovim prostorima i to najveći do tada u svojoj hiljadugodišnjoj istoriji. Za vrijeme vlasti Habzburške monarhije izvršena je velika industrijalizacija i modernizacija naše do tada veoma zaostale agrarne zemlje. Izgrađeni su moderni putevi, željezničke pruge, mnoge fabrike, otvoreni su rudnici,električne centrale, plinare, ambulante i bolnice, škole, fakulteti, pozorišne zgrade, bioskopi, zgrade državne uprave, banke, hoteli, banje i drugi privredni i društveni objekti, te razni drugi infrastrukturni objekti. Međutim, istorijski podaci koji se danas rijetko prezentiraju u našoj javnosti govore nam da je potpuna i „prava“ istina o vremenu austrougarske okupacije naše zemlje bila prilično drugačija od te „idilične“ predstave.
Ne smijemo zaboraviti da je sve što je radila Austrougarska monarhija na ovim prostorima primarno imalo za cilj ostvarivanje vlastitih ciljeva i interesa te zemlje i njezine vladajuće klase. Istina, donekle se može razumjeti pozitivan stav Bošnjaka prema habzburškim okupatorima. Kako je to napisao veliki Meša Selimović : “Ni skim se historija nije našalila kao s Bosnom, pa su kasniji vladari u BiH uvijek bili gori od onih prethodnih“. Ako pogledamo istorijske dokumente, uopšte ne stoji činjenica da su svi građani BiH blagonaklono gledali na ono što je na ovim prostorima radila “kraljevina i carevina”. Danas je teško shvatiti nekritičko svrstavanje Bošnjaka na „jednu“ ili „drugu“ stranu. Posebno je danas negativno gledanje bošnjačke javnosti na atentat koji je na Vidovdan 28.juna 1914. godine u Sarajevu izvršio, po njima, srpski terorista Gavrilo Princip. Ne može se lako opravdati postupak Gavrila Principa da ubije Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, ali se danas, kada neki u Sarajevu razmišljaju o podizanju spomenika nadvojvodi Francu Ferdinandu, zanemaruje činjenica da je Austro-Ugarska, ipak bila jedna strana okupaciona sila na ovim prostorima, i da je primjereno tome vremenu, ona činila sve da učini lojalnim narode koje je držala po svojom vlašću. Da bismo pravilno shvatili to vrijeme sa naše današnje istorijske distance moramo prezentirati nove činjenice koje su našoj široj javnosti do danas bile jako malo poznate
Značaj memoranduma bošnjačkih prvaka
Bošnjački memorandum, koji je napisala i potpisala grupa uglednih Bošnjaka i koji je početkom juna 1901.godine predala caru i kralju Franji (Francu) Josipu I, baca nam jasnije svjetlo na život Bošnjaka muslimana pod austrougarskim okupatorima. Ovaj Memorandum mi Bošnjaci danas treba da posmatramo sa istorijske distance i da razumijemo okolnosti i uslove koji su tada vladali. Ne treba nikako smetnuti sa uma da je svaki okupator samo tuđin i tlačitelj bez obzira na to sa koje strane svijeta dolazio! Podaci izneseni u ovom Memorandumu danas predstavljaju dobru podloga za kritičko sagledavanje i razumijevanje jednog istorijskog perioda našeg naroda i naše zemlje. Bošnjački su se prvaci ovim Memorandumom žalili caru Franji Josipu na nepravde koje se čine našem narodu od strane tadašnjih austrougarskih okupacionih vlasti. Memorandum koji je bio dostavljen austrougarskom caru potpisali su ugledni bošnjački prvaci toga vremena: Ali Fehmi efendi Džabić, Hamid-beg Hasanpašić, Hadži Osman efendi Prcić, Hadži Sulejman-beg Cerić, Hadži Salih-aga Bičakčić i Šerif efendi Arnautović. Ovaj dokument ima posebnu vrijednost za naš narod, jer je Austro-Ugarska godinu dana poslije aneksije Bosne, 1909. godine, zahvaljujući i ovoj predstavci, priznala Bošnjacima muslimanima punu vjersku i prosvjetnu autonomiju. Ovaj memorandum ima izuzetnu vrijednost. Memorandum je ujedno prvi ozbiljniji potez u kojem su bošnjački prvaci zahtijevali veća prava za svoj narod od austrougarske vlasti, nakon što su, poslije nekoliko decenija šoka zbog nestanka Osmanskog carstva, napokon počeli da se vraćaju u društveni život i na istorijsku scenu. Memorandum uglednih Bošnjaka je nastao na valu borbe za vjersko-prosvjetnu autonomiju u BiH, i danas je veoma slabo poznat u našoj istoriografiji. Nakon posljednjeg rata,agresije i genocida nad bošnjačkim narodom, prvi put ga je nakon mnogo godina objavio Salko Čampara.
(Nastaviće se)