Uspomena na velikog Bošnjaka i gaziju koji je 1799. godine kod Akre prvi uspio pobijediti Napoleona Bonapartu
Piše: Saud Grabčanović
Uvod
Istorija bošnjačkog naroda veoma je bogata znamenitim ličnostima koje su obilježile različite vremenske periode bosanske istorije. Posebno je period osmanske vladavine nad Bosnom i Hercegovinom iznjedrio veliki broj znamenitih ličnosti koje su obavljale vrlo značajne funkcije u osmanskoj vlasti tih vremena. Bošnjaci su, kao veliki junaci, mudri i odani ljudi, bili veoma cijenjeni na osmanskom dvoru, pa su im sultani dodjeljivali vrlo značajne funkcije. Bilo je Bošnjaka koji su u ta vremena obnašali dužnost velikih vezira, vezira sa tri tuga, vezira namjesnika ejaleta, paša ….Ovi veliki ljudi su, svaki na svoj način, obilježili vrijeme svog vladanja i dali su veliki doprinos opstanku i razvitku Osmanskog carstva. O ovome nam danas svjedoče dokumenti iz tih vremena, kojih su prepuni turski državni arhivi. Samo smo mi Bošnjaci te naše velike ljude danas najvećim dijelom zaboravili, kao i njihova velika djela i još veće podvige. Jedan od takvih velikih Bošnjaka je Džezar Ahmed-paša, koji se u zapadnoj istoriografiji naziva Cezzar, što asocira na Gaja Julija Cezara, najvećeg rimskog vojskovođu koji je, između ostalog, pobijedio i pokorio Gale, narod koji je živio u današnjoj Francuskoj, a koji su preci današnjih Francuza. Taj nadimak mu nikako nije slučajno dat. Ovaj naš veliki Bošnjak je jedan od rijetkih vojskovođa iz tog vremena koji je uspio u ratu pobijediti velikog Napoleona Bonapartu, slavnog francuskog vojskovođu i cara, koji je nesumnjivo jedan od najvećih i najgenijalnijih vojskovođe svih vremena. Protiv Napoleona su još samo dvojica velikih vojskovođa odnijeli pobjede: veliki ruski zapovjednik Kutuzov i slavni engleski vojvoda Velington i niko više na dunjaluku! Pobjeda Kutuzova se može uzeti sa rezervom, jer su Rusi rat sa Napoleonom bili izgubili, ali je strašna zima desetkovala Bonapartinu armiju koja se morala povući, pa je Kutuzov Francuze napadao gerilski pri povlačenju. Pobjeda vojvode Velingtona se desila na kraju Napoleonove karijere, u poslednjoj njegovoj bitci kod Vaterloa. Ovaj je Napoleonov poraz bio neminovan, jer je vojna moć Francuza u tom trenutku bila ravna nuli. Za razliku od ove dvojice, naš zemljak Cezzar Ahmed- paša je porazio Napoleona u bitci kod Akre (ili Akke) kada je on bio u zenitu svoje moći, u vrijeme kada su najveće evropske velesile i njihove dinastije drhtale pred njegovom prijetnjom i padale kao gnjile kruške pod čizmama njegovih legija. Ovaj nadimak „Cezzar“ za našeg Ahmed-pašu koriste i turski istoričari, s tim što je za ovog velikog čovjeka vezan i još jedan sličan, ali manje lijep nadimak koji mu je dat na arapskom jeziku i koji glasi :“Džezar“. A taj nadimak „Džezar“ nije nikako prijatan i on u prevodu znači „mesar“. Ovaj nadimak Ahmed-paši iz strahopoštovanja i pogrde su dali njegovi neprijatelji beduini i mamelučki pobunjenici u Egiptu koje je on jedini po sultanovom naređenju uspio pokoriti . U smirivanju pobune Mameluke je njegova armija propisno izmasakrirala u krvavim bojevima.
(Nastaviće se)