Muslimani u četnicima u Drugom svjetskom ratu
Piše: Saud Grabčanović
„Muslimanska nacionalna vojna organizacija“
Ova organizacija je nastala u vrijeme kad su četnici učvrstili svoju vlast u Istočnoj Bosni i Hercegovini, južno od crte Višegrad – Sarajevo, krajem 1941. i početkom 1942. godine. Tada su četnici mogli aktivnije voditi politiku prema muslimanima. Dotična politika je bila odvraćanje muslimana od Osovinskih sila i posebno od NDH. Razlog je što je od prvih dana rata veliki dio muslimana stao na osovinsku stranu. Pošto je ta strana na početku rata bila jača, muslimani su postali aktivni, a pravoslavci pasivni politički činilac. Prave politike nije bilo, nego je samo izvršen niz strašnih masovnih ratnih zločina, prvo prema Srbima od strane ustaša, a kasnije prema muslimanima od strane četnika. Četnici u to vrijeme, preko svojih agitatora, pro-srpski orijentisanih viđenijih muslimana, masovno vrbuju preživjele muslimane da pristupe njihovom pokretu. U sklopu tih nastojanja je stvorena Muslimanska nacionalna vojna organizacija. Ova je organizacija, u stvari, bila muslimanska četnička milicija u Bosni i Hercegovini u Drugom svjetskom ratu. Tadašnja četnička politika prema muslimanima je tobože bila u korist nekakvog „ javnog suživota u budućoj, obnovljenoj Kraljevini Jugoslaviji”. Kako je četnička premoć, uz italijansku pomoć, stvorila nove odnose, mnoštvo muslimana se priklonilo novom jačem partneru. Uskoro su preživjeli muslimani u Istočnoj Bosni osnovali brojne muslimanske četničke jedinice. Može se pretpostaviti da je novo držanje muslimana u ratu bilo oportunističko, bili su tek samo nominalno uz jednu stranu. No, njihovi čelnici bili su pro-srpski orijentisani idealisti, kao što je bio Alija Konjhodžić. Ti idealistički čelnici su krajem 1942. osnovali „Muslimansku nacionalnu vojnu organizaciju“. 31. decembra 1942. održali su u Kalinoviku sastanak, s kojeg su Draži Mihailoviću poslali pozdravni telegram. Zapovjednik Istaknutog dijela Vrhovne komande četnički major Zaharije Ostojić prenio je sadržaj tog telegrama 5. januara 1943. godine. Četničke jedinice u Čajničkom srezu su osnovali i rasporedili major Fehim Musakadić i dr Ismet Popovac. Muslimanska nacionalna vojna organizacija je kasnije poslala Rezoluciju lično đeneralu Draži Mihailoviću. Rezolucija Muslimanske nacionalne vojne organizacije pod svojim tačkama navodi da su “Muslimani Bosne i Hercegovine i cijele zemlje sastavni dio Srpstva”, da osuđuju ustaške zločine “koji su uzrok svega zla među jednokrvnom braćom Srbima pravoslavne i muslimanske vjere”, da osuđuju sve muslimane koji su pristupili ustašama, sve oficire i podoficire muslimane koji su prekršili zakletvu svom kralju i prišli poglavniku Paveliću itd. Također je u Rezoluciji MNVO definše kao sastavni dio četničkog pokreta pod komandom Draže Mihailovića. Istaknuli su da je cilj pokreta i borbe “čvrsta suradnja Srba obiju vjera u borbi za kralja i otadžbinu, radi stvaranja narodne države pod kraljem Petrom II na načelima demokratije i socijalne pravde u kojoj će muslimani biti ravnopravni građani…”.
Najpoznatiji muslimani-četničke vođe
Jedan od najpoznatijih muslimana- četnika u Drugom svjetskom ratu bio je Fehim Muskadić koji je rođen u Sarajevu, gdje je živio do rata. Bio je veliki srbofil i to nikad nije skrivao. U Prvom svjetskom ratu bio je dobrovoljac u srpskoj vojsci, gdje je stekao čin majora. Bio je nosilac spomenice Solunskog fronta i najvišeg odlikovanja dinastije Karađorđevića, titule „vitez Karađorđeve zvezde sa mačevima“. Do početka Drugog svjetskog rata bio je šef policije u Sarajevu. Čim je izbio Drugi svjetski rat Fehim Musakadić se povezao sa Dražom Mihailovićem, koji ga raspoređuje u Istočnu Bosnu u štab vojvode Petra Baćovića. Kasnije odlazi u Konjic gdje je osnovao Konjički muslimanski četnički bataljon. Zarobili su ga partizani 1943. godine u Stranama kod Uloga, zajedno sa još nekoliko četnika. Prema riječima jednog četnika koji je uspio umaći, navodno je neposredno prije strijeljanja uzviknuo „Živio kralj! Živio Draža Mihailović! Dole Tito!“ Drugi poznati četnik je bio Mustafa Mujo Pašić koji je do rata bio veoma poznati sudija Okružnog suda u Mostaru. Pravo je studirao u Beogradu. Već na studiju je pokazao sve karakteristike velikog srbofila. Prema pričama starih Mostaraca sudac Pašić je svoje srbofilstvo otvoreno pokazivao i kada je Nezavisna Država Hrvatska uspostavila svoj režim u Mostaru i Hercegovini. Već sredinom aprila 1941. godine ustaše su izdale naredbu da svi Jevreji, Cigani i Srbi moraju predati ustaškom redarstvu svoje telefone, radio aparate, svo oružje, te bicikle, motore i automobile, a sve to pod prijetnjom smrtne kazne. U redu pred ustaškim redarstvom zajedno s Jevrejima, Srbima i Ciganima stajao je i sudija Pašić. Kad su mu ustaše rekle da on ne treba donositi radio aparat, telefon i bicikl, on im je odgovorio „Ja sam Srbin, te se vaše naređenje odnosi i na mene, i zato evo vam i moje biciklo!“. Ustaše su ga uhapsili, ali se golema masa muslimana zauzela za njega, te je uskoro pušten. Mustafa Pašić je kasnije postao jedan od glavnih vođa i ideologa četničkog pokreta među muslimanima u Hercegovini, zajedno sa dr Ismetom Popovcem iz Konjica i Mustafom Mulalićem iz Livna. Njih su trojica od početka 1942. godine radili na osnivanju muslimanskih četničkih odreda u Hercegovini. Ustaška nadzorna služba ih je pratila preko svojih infiltriranih doušnika. Mustafa Pašić i Ismet Popovac su sa svojim uglednijim istomišljenicima, njih četrdesetak, održali tajni sastanak, čija je svrha bila što masovnije pridruživanje muslimana četnicima u borbi protiv ustaša i NDH. Na sastanku je odlučeno da se formira pet do šest četničko-muslimanskih bataljona u Istočnoj Hercegovini. Popovac i Pašić su usmjerili svoje djelovanje na područja Mostara, Gacka, Konjica i Nevesinja. Nijemci su Mustafu Pašića zarobili u zimu 1944. godine i predali ga ustašama na dalji postupak. Ubijen je u koncentracionom logoru „Jasenovac“.
(Nastaviće se)