Piše: Saud Grabčanović
Priča o Džemalu Zahiroviću Špajzeru, osuđenom ratnom zločincu za mučenje bošnjačkih logoraša u srpskom logoru Batković kod Bijeljine, danas prosjaku kojeg su u sarajevskom tramvaju prepoznale njegove žrtve, aktualizirala je temu sudjelovanja Bošnjaka u Vojsci Republike Srpske (VRS), tokom rata u BiH 1992-1995. godine. Zajedno sa Špajzerom nad bošnjačkim logorašima u Batkoviću iživljavali su se još Fikret Smajlović Piklić iz Brezovog Polja kod Brčkog i bivši policajac Esad Bekrić Beretka. Piklića je 18. februara 2005. godine Kantonalni sud u Tuzli osudio na četiri godine i 10 mjeseci zatvora za mučenja, nečovječna postupanja i nanošenje velikih patnji civilnim zarobljenicima u Batkoviću. Ismet Đuherić bio je prvi zapovjednik jedinice VRS “Meša Selimović”, u čijem su sastavu bili uglavnom Bošnjaci s područja Bosanskog Broda i Dervente. Danas Đuherić sa suprugom Hanumicom živi u Sijekovcu kod Bosanskog Broda, a kao član Socijalističke partije RS Petra Đokića izabran je za predsjednika Skupštine općine Bosanski Brod. Nusret Dizdarević iz Dervente naslijedio je Đuherića na mjestu zapovjednika jedinice “Meša Selimović”. Bio je član Dodikove stranke i ponosno ističe da mu je djed bio ugledni hodža, a sebe ne smatra izdajnikom. Major Pašaga Halilović bio je zapovjednik 3. semberske brigade VRS, sastavljene od nekoliko stotina Bošnjaka, dobrovoljaca iz Bijeljine i Janje. Zamjenik mu je bio Mujica Jahić, a jedinica je uglavnom ratovala u Posavini. Pašaga je dugo bio predsjednik Upravnog odbora bijeljinskog preduzeća “Duvan”. Ekspert iz JNA za proizvodnju eksplozivnih naprava Zijad Žigić Žiga iz Dobrinje kod Tuzle je, zajedno s ratnim zločincima Slovencem-Francom Kosom te sa Hrvatima Draženom Erdemovićem i Markom Boškićem, 1993. godine napustio 2. korpus Armije RBiH i preko Majevice prebjegao u Bijeljinu. Ova je četvorka od 1994. godine činila glavnu okosnicu tek formiranog 10. diverzantskog odreda Glavnog štaba VRS. Od glavnokomandujućeg generala Mladića Žigić je za diverzantske zasluge dobio pištolj s posvetom. Trenutno živi u Bijeljini i koristi dokumente i na ime Živko Mičić. Braća Izet i Himzo Golić iz Rogatice spadaju među najcjenjenija imena Rogatičke brigade VRS. Izet Golić, prijeratni službenik “Centrotransove” ispostave u Rogatici, i danas na glavi nosi šajkaču s kokardom. Tokom opsade Sarajeva, iz sela Petrovići podno Trebevića, nekoliko mjeseci je iz minobacača 120 mm gađao građane Sarajeva. Zapovjednik Rogatičke brigade VRS, pukovnik Rajko Kušić, osim braće Golić, često spominje svoja ratna druženja i savjete koje je dobivao od generala Asima Hodžića. U rat se moralo ići ukoliko si želio ostati u Banjoj Luci-tvrdi Munir Krnjić, rodom iz Novog Šehera, koji se školovao u Banjoj Luci i tu i ostao kao pripadnik 1. krajiškog korpusa VRS. I Senad Lolić je cijeli rat bio Mladićev vojnik. „Rođeni sam Banjalučanin. Odrastao sam u jednom tipičnom muslimanskom dijelu grada, ali nikada se nisam osjećao nekim velikim muslimanom. Oženjen sam Srpkinjom, dijete nam je “mješanac”- kaže Lolić. Hajrudina Mušanovića u Skender-Vakufu većina smatra srpskim junakom. Sud BiH je prvostupenom presudom 9. studenog 2012. osudio Jaska Gazdića, bivšeg pripadnika VRS iz Foče, na 17. godina zatvora zbog silovanja fočanskih Bošnjakinja. Pripadnik Interventne čete Semizovačkog bataljona VRS Safet Sejdić iz Semizovca bio je svjedok Haškog tužilaštva u procesu protiv Vojislava Šešelja. Automehaničar iz Ilijaša Mujo Džafić sa sinom Kekom bio je pripadnik jedinice “Vasketovi četnici”, kojom je zapovjedovao četnički vojvoda Vasilije Vidović Vaske iz Podlugova. Na spisku pripadnika Ilijaške brigade VRS koji su poginuli nalazi se i ime Ahme Žigića. Zajedno sa srpskim vojnicima i ruskim dobrovoljcima na pravoslavnom vojničkom groblju Donji Miljevići u Istočnom Sarajevu ukopan je Ragib Halilović, pripadnik 1. sarajevske brigade VRS. I u gradu Prijedoru je jedan broj Bošnjaka bio u redovima VRS. Faran Dženanović se prekrstio i sad nosi ime Dragan Miletić. Faranovog oca Vejsila, iako je bio odan srpskim vlastima, zajedno s nekoliko članova porodice ubile su srpske formacije, nekoliko dana nakon zločina nad Bošnjacima u Čarakovu i Zecovima u maju 1992. godine. Faran je, unatoč tome, ostao Dragan. U logoru Keraterm Ismet Žerić je sa svojom braćom 1992. godine maltretirao bošnjačke logoraše. Osuđen je na sedam godina zatvora zbog ratnog zločina nad svojim sunarodnjacima. U muslimanskom haremu u Bosanskom Šamcu dominira spomenik na kojem piše: “Džemal Avdić (1957-1994.), srpski vojnik. Spomenik podiže zahvalna otadžbina”. Bosanski Šamac je, inače, bio grad gdje se značajan broj Bošnjaka stavio u funkciju projekta velike Srbije. Preživjeli šamački logoraši s velikom dozom prezira spominju imena Džemala Jasenice Andre, Avde Đuherića Coca, Fadila Topčagića Vojvode, Mersada i Ajdina Mešića, Nizama Ramusovića Tota, Nasera i Jusufa Sejdića, Jasmina Kapetanovića, Ferida Jusufovića, Pašage Tihića, Jasmina Vejsilovića, Sabrije Kabaklića, Smaila Tirića Buce. Ova je lista mnogo duža, no ovo su bili najznačajniji Bošnjaci koji su se dobrovoljno borili protiv sopstvene domovine.