Većina u Narodnoj skupštini bh. entiteta Republika Srpska je dugim spiskom želja još jednom pokazala da je vlast važnija od naroda.
Piše: Benjamin Butković
Najveći i najgorljiviji zagovornici poštivanja izvornog Okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, poznatijeg kao Dejtonski sporazum, politički predstavnici bh. entiteta Republik Srpske svojim su interpretacijama i dugim spiskom želja kako bi on trebao izgledati poslali nedvosmislenu poruku domaćoj i međunarodnoj javnosti – slovo tog sporazuma nam nije mrsko, ali duhovi su nam draži. Narodna skupština RS-a – tačnije rečeno, njena većina, jer je opozicija odbila prisustvovati glasanju – na posljednjoj sjednici u Banjoj Luci usvojila je set zaključaka koji ukazuju na potrebu izmjene tog sporazuma.
Narodni poslanici razmatrali su dokument pod nazivom “Informacija o neustavnoj transformaciji dejtonske strukture Bosne i Hercegovine i uticaj na položaj i prava Republike Srpske”, koji je, kao predlagač, ponudio klub najjače političke stranke – Savez nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika. Rasprava je bila vrlo živopisna, obilovala detaljima iz privatnih života, najavama predizborne kampanje, uvredama i optužbama i trajala je do ranih jutarnjih sati narednog dana. Kako se i očekivalo, predloženi zaključci su, većinom glasova, bez prisustva opozicije u skupštinskoj sali, usvojeni.
Prvo pitanje je ko je, na temelju čega i prema kojim ovlaštenjima utvrdio da je došlo do neustavne trasnformacije dejtonske strukture Bosne i Hercegovine? Jedini ovlašteni tumač Okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini je visoki predstavnik međunarodne zajednice i ne postoji dokument koji sadrži takvu formulaciju. Ustavni sud Bosne i Hercegovine to sigurno nije, jer ne postoji apelacija ovlaštenih predlagača koji osporavaju akte i činjenje za koja bi se sumnjalo da su dovela do takve transformacije. Ako je tako, a činjenice neumoljivo govore da jeste, Narodna skupština RS-a priskrbila je sebi ovlaštenja koja joj ne pripadaju. Pravnici kažu da odluke neovlaštenih i nenadležnih organa o bilo kom pitanju ne proizvode pravno dejstvo.
Žele provođenje sporazuma, a drugačiji zaključci
U vrhu usvojenih zaključaka je obaveza institucijama ovog bh. entiteta da insistiraju na dosljednom provođenju Dejtonskog sporazuma. U nizu zaključaka koji slijede taj princip je napušten konkretnim pozivima na aktivnosti koje su u suprotnosti s mirovnim dokumentom i Ustavom Bosne i Hercegovine, koji je njegov sastavni dio. Tvrdi se da je Bosna i Hercegovina nastala Dejtonskim sporazumom, suglasnošću Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine i da samo suglasnošću oba entiteta može postojati. Tvrdnja je u direktnoj suprotnosti s Članom 1. Ustava Bosne i Hercegovine, koji kaže da Bosna i Hercegovina nastavlja svoje postojanje kao država po međunarodnom pravu s postojećim granicama, unutrašnjom reorganizacijom i ostaje članica Ujedinjenih naroda. Tvrdnja iz dokumenta Narodne skupštine RS-a je “duh Daytona”, a citirani član je “slovo Daytona”.
U jednom od zaključaka doslovno piše da će Narodna skupština RS-a reagirati u slučaju aktivnosti usmjerenih na transformaciju i dekonstrukciju Dejtonskog sporazuma i strukturu “državne zajednice” koja je njim stvorena. Bosna i Hercegovina je država po slovu Daytona i ko mi od predlagača i narodnih poslanika pokaže gdje u Okvirnom sporazumu piše da je Bosna i Hercegovina “državna zajednica” javno ću pojesti origiranal Dejtonskog sporazuma na engleskom jeziku (kad ga pronađu, jer je u Bosni i Hercegovini izgubljen), zajedno s prevodima na sva tri službena jezika u Bosni i Hercegovini. Teza o “državnoj zajednici” je “još jedan duh Daytona”, koji u izvornom mirovnom sporazumu nije materijaliziran.
Da se entitetska vlast bavila “duhom, a ne slovom Daytona” dokazuju i najave aktivnosti u oblastima koje su u nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine (a ne “zajedničkih institucija”, kako se to insistira od političkih predstavnika iz RS-a). Povrat nadležnosti u oblasti indirektnih poreza, odbrane i drugih – koje su prvo nametnute odlukama visokih predstavnika, a potom potvrđene u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine – nije moguć. I nije ustavan, ako se već bavimo takvim ocjenama. Ustav Bosne i Hercegovine, u Članu 3., Stav 5 predviđa dodatne nadležnosti Bosne i Hercegovine, ali ne definira procedure prenosa nadležnosti sa države na entitete. Želja za povratom prenesenih nadležnosti je, dakle, “duh Daytona”, a Član 3. Ustava je “slovo Daytona”.
Traže li novu međunarodnu konferenciju?
Iščitavajući usvojene zaključke, u jednom trenutku sam sebi postavio pitanje: traže li to narodni poslanici novu međunarodnu konferenciju o Bosni i Hercegovini? Posredno, naravno, jer izričito to nije navedeno. Ali, ako pozivate potpisnice i garante Dejtonskog sporazuma da “omoguće pokretanje neophodnih procedura kojima će se Bosna i Hercegovina, Republika Srpska i Federacija Bosne i Hercegovine vratiti u predviđene okvire ovog mirovnog sporazuma”, to može značiti da postojeća rješenja ne funkcioniraju, da moraju biti dopunjena novim procedurama kako bi Bosna i Hercegovina postala učinkovitija. Naravno, svi nedostaci i nezadovoljstva mogu se pokušati rješavati u redovnim parlamentarnim procedurama, koje su definirane Ustavom Bosne i Hercegovine (Aneksom IV mirovnog sporazuma), ali to traži aktivnost parlamentarnih zastupnika.
Zaključci se jednim svojim dijelom pozivaju na pravo na samoopredjeljenje, ali je ono zamotano u formulaciju koja ga ograničava na ostvarivanje u dejtonskom okviru kao visoki stepen autonomije. Lider SNSD-a je pokušao isprovocirati poslanike na “avanturu”, ali mu to nije pošlo za rukom. Čak ni toliko da se ta tema duže zadrži u fokusu rasprave. Pojašnjavajući kolika je politička snaga Narodne skupštine RS-a i njenih odluka, Dodik je pozvao na donošenje odluke o otcjepljenju i tvrdio da bi o tome za nekoliko sati brujao cijeli svijet. Taj potez izazvao je više medijske pažnje nego poslaničkih reakcija. Sam Dodik je za skupštinskom govornicom pojasnio da bi odluka o samoopredjeljenju morala podrazumijevati ispunjavanje nekoliko važnih uvjeta – očiglednu diskriminaciju, nemogućnost ostvarivanja prava naroda na život u jednoj državi i korištenje svih drugih mehanizama zaštite te da takva odluka može biti donesena samo kao krajnja mjera. To pojašnjenje nije postalo dijelom usvojenih zaključaka.
Već sada je poznat rezultat
Indikativno je da je futur glagolski oblik kombiniran s kondicionalom u postavci gotovo svih zaključaka. Ako se nešto ne desi, ili ako neko bude povukao neki potez, onda će Narodna skupština RS-a uraditi nešto, reagirati, pristupiti, odlučiti… Sve to govori o suštini zasjedanja, nedostatku hrabrosti za donošenje odluka i pokretanje procedura. Javnost u RS-u jednom je već bila izmanipulirana zloupotrebom institucije referenduma. Izjašnjavanje o Danu entiteta se od referenduma pretvorilo u anketu. Svima koji se u RS-u poigravaju referendumima mora biti jasno da referendum o pitanjima koja nameću neće biti moguć samo u tom dijelu Bosne i Hercegovine. Ako bi se o mogućem odvajanju RS-a ili, mnogo bezazlenije, o članstvu u NATO-u izjašnjavali građani Bosne i Hercegovine, rezultat je već sada poznat.
Dignitet entitetskog parlamenta je srozan na dnevno-političku zloupotrebu u režiji SNSD-a i njegovih satelita. Praznina u političkom međunožju (pravila medija o pristojnosti ne dozvoljavaju da to kažem narodskim jezikom) Dodika i narodnih poslanika skupštinske većine u ovom trenutku neće dovesti do konkretnih aktivnosti osporavanja odluka visokog predstavnika, povlačenja iz institucija Bosne i Hercegovine ili organiziranja referenduma. Zaključci će izazvati reakcije političkih neistomišljenika, dijela javnosti u Bosni i Hercegovini, nešto manje u regiji. Vijeće za provedbu mira čeka konkretan akt i bonske ovlasti će biti upotrijebljene. Dodik to zna i zato pravi predstave. Mirka Šarovića, Draška Stanivukovića i opoziciju kara (ruži), a Valtinu Inzku prigovara.
Al Jazeera