Piše: Kemal Krspahić
Događanja u Vašingtonu ove nedjelje, pa i kasnim satima u četvrtak uveče dok nastaje ovonedjeljna kolumna, nude svim skepticima i protivnicima američke “vodeće uloge u svjetskim poslovima” iz sata u sat nove povode za dokazivanje koliko su u pravu: aktuelni američki predsjednik je zaprijetio da će koliko sutra obustaviti funkcionisanje – i plaćanje – federalnih institucija i njihovog osoblja ako u Kongresu ne bude usvojen budžet koji će osigurati i pet milijardi dolara za podizanje zida na granici s Meksikom za koji je u predsjedničkoj kampanji tvrdio kako će ga platiti Meksiko; bez bilo kakve konsultacije sa saradnicima najodgovornijom za nacionalnu bezbjednost objavio je odluku o američkom povlačenju iz Sirije – uz nagovještaje odluke o povlačenju i iz Afganistana – nakon čega je uslijedila ostavka ministra odbrane koji u pismu predsjedniku kaže kako on ima pravo na ministra odbrane čiji će pogledi biti u skladu s predsjednikovim; trgovinski ratovi za koje je tvrdio da se lako dobijaju izazvali su nestabilnost na berzama i strepnje od nove ekonomske krize…
Ukratko – sve dramatičniji simptomi “propasti svijeta” kakav znamo i povlačenja Sjedinjenih Država sa pozicije neupitnog lidera u međunarodnim odnosima.
Ali, čak i u takvoj nedjelji nagomilavanja oblaka nad Vašingtonom, uključujući i neizvjesnost u vezi s ishodom istrage o potencijalno kriminalnim radnjama i samog predsjednika – u kojoj su već osuđeni ili optuženi i neki od njegovih najbližih saradnika – Vašington je sa nekoliko poteza na Balkanu pokazao koliko su bila katastrofalno pogrešna očekivanja među protivnicima američkog i promotorima ruskog uticaja u regionu kako slijedi ili zaokret u američkoj politici u kojoj će s približavanjem Moskvi jačati i “novo razumijevanje” za Putinove interese i vazale na Zapadnom Balkanu ili američko potpuno prepuštanje tog regiona bilo ruskom ili evropskom uticaju.
Dva ovonedjeljna događaja pokazala su, međutim, da takva očekivanja nemaju veće analitičke ili intelektualne domete od narodne rugalice “šta je babi milo” (to joj se i snilo).
Prvi je događaj bila posjeta Bosni i Hercegovini Džona Salivana (John Sullivan), zamjenika američkog državnog sekretara. On je nakon susreta s članovima državnog Predsjedništva u nekoliko kategoričnih poruka potvrdio kontinuitet američke podrške Bosni i Hercegovini:
– Nema ni secesije, ni trećeg entiteta.
– Neupitna je američka podrška teritorijalnom integritetu i suverenitetu bosanske države.
– Sjedinjene Države će snažno podržavati integraciju Bosne i Hercegovine u NATO i Evropsku uniju.
– Zajedno s evropskim partnerima suprotstaviće se miješanju „bilo kojih sila“ koje bi se suprotstavile tim integracijama.
Sa Dodikom se sastao – zajedno sa ostala dva člana Predsjedništva – u skladu s njegovim statusom predsjedavajućeg ali američke sankcije protiv njega – uvedene zbog nepoštovanja odluka Ustavnog suda, kršenja vladavine prava i ugrožavanja dejtonskog sporazuma – ostaju na snazi.
Ako vam se retorika zamjenika američkog državnog sekretara, teritorijalni integritet i suverenitet-euroatlantske integracije-sankcije, čini “već odavno poznatom” – pa na neki način i dosadnom – to samo znači da je Salivanova misija u Bosni i Hercegovini ispunjena: ona je trebalo da svima koji su čvrstu američku podršku Bosni i Hercegovini tumačili kao “politiku ostataka bivše administracije” i najavljivali “novo razumijevanje” u Vašingtonu pokaže kako profesionalna diplomatija počiva na istorijskom iskustvu i dokumentima i ne mijenja se – i ne smjenjuje diplomate kako se to ovih dana čini u Sarajevu – po pustoj želji “i legitimno-i nelegitimno” izabranih predstavnika konstitutivnih naroda.
U američko-bosanskohercegovačkom slučaju Milorad Dodik je kritiku i sankcije kojima je bio izložen predstavljao kao “osvetu odlazeće administracije” i najavljivao “bolje razumijevanje” s dolazećom.
Na svakom koraku od tada pokazivalo se da su ta očekivanja bila neosnovana: novi ambasador je u saslušanju pred senatskim komitetom najavio kontinuitet američkog angažovanja u Bosni i Hercegovini; bivši pomoćnik zamjenika državnog sekretara za region je sa istekom mandata otišao s te dužnosti ali novi pokazuje isto razumijevanje bosanskohercegovačkih realnosti a sada dolazi i novi zamjenik državnog sekretara s do sada možda i najsnažnijim porukama američke podrške euroatlantskim perspektivama bosanske države,
Drugi događaj koji je potvrdio kontinuitet američkog angažovanja u regionu bilo je pismo američkog predsjednika predsjednicima Srbije i Kosova kojim nudi podršku normalizaciji odnosa te dvije države i najavljuje spremnost da njihov sporazum zajedno s njima proslavi u Bijeloj kući u Vašingtonu.
Politike na Balkanu koje počivaju na očekivanjima da bi u zaokupljenosti drugim domaćim i međunarodnim izazovima Sjedinjene Države mogle dići ruke od tog regiona nakon više od četvrt stoljeća zatvaranja očiju pred realnostima promijenjenog svijeta neće dugoročno moći da računaju na komfor “sjedenja na dvije stolice”.
(kliker.info)