Elezova posjeta rodnom gradu za vrijeme raspusta 1918. godine
U toku zimskog školskog raspusta 1918. godine, nadvojvotkinja Izabela je odlučila da Eleza pošalje u Bijeljinu, pošto je ranije dobila pismo od Elezove majke Munevere. Munevera je u u tom pismu zamolila nadvojvotkinju Izabelu da joj preko raspusta pošalje sina u Bijeljinu. Izabela je odredila za Elezovog pratioca na putovanju do Bijeljine i nazad Bošnjaka iz Bijeljine, podoficira Emina Hadži-Hajdića, koji je službovao u kasarni „Rosauer“. Put je bio planiran vozom iz Beča do Vinkovaca, a zatim lokalnim vozom do Brčkog, gdje je Eleza trebao sačekati Izabelin stari poznanik i prijatelj dr. Abdulah-beg Bukvića koji je studirao u Beču i perfektno govorio njemački jezik. Dr Bukvica je bio zadužen da organizira prebacivanje fijakerom Eleza i njegovog pratioca iz Brčkog za Bijeljinu. Nakon dva dana putovanja iz Beča vozom, Elez je stigao u Brčko u pratnji podoficira Hadži-Hajdića, gdje su ga svečano i sa velikim počastima dočekali gradonačelnik Kučukalić, dr. Abdulah-beg Bukvica, direktor željeznice, načelnik okruga i mnogo građana Brčkog i okoline! Iz Brčkog je u Beč poslan telegram da je Elez sretno doputovao u Bosnu. Nakon svečanog dočeka i ručka, gradonačelnik Brčkog je Eleza poslao za Bijeljinu svečanim službenim fijakerom, gdje su ga dočekali majka Munevera i brat Osman. Nakon dvije sedmice Elez se sa svojim pratiocem vratio iz Bijeljine u Beč, a odatle je otišao u Bratislavu gdje je nastavio pohađati Kadetsku školu.
Odlikovanja Elez-age Derviševića za zasluge u I svjetskom ratu:
- Srebrna medalja za hrabrost 2. klase
- Bronzana medalja za hrabrost
- Medalja za vojne zasluge
Kuća u kojoj se nalazila kancelarija Elez-agine firme
Život Eleza Derviševića nakon I svjetskog rata, povratak u Bijeljinu
Po završetku Prvog svjetskog rata i raspada Austrougarske monarhije, Elez-aga se konačno vratio u svoju Bijeljinu. U novoj državi Kraljevini Jugoslaviji Elez je važio za nepoželjnu osobu. Na svakom koraku u Bijeljini on je trpio svakojaka šikaniranja i uvrede, posebno od srpskog stanovništva. Elez-aga zbog svoje prošlosti nije imao nikakvih šansi da dobije bilo kakav državni posao. U tim teškim trenucima u pomoć mu je pritekao Ademaga Mešić, koji mu je omogućio da završi tečaj za bankarskog činovnika. Na Ademaginu preporuku Elez se zaposlio u Muslimanskoj trgovačkoj banci u Bijeljini, gdje je radio kao bankarski činovnik. Godine 1925. Elez-aga je posjetio porodicu Ernsthaler i svog pobratima Karla u Badenu, a zatim i svoju pomajku, nadvojvotkinju Izabelu koja je živjela u Mađarskoj. Kao poklon od nje je dobio 5000 forinti. Kad se vratio kući u Bijeljinu tim novcem je osnovao firmu koja se bavila izvozom poljoprivrednih proizvoda. Elez je bio prinuđen osnovati ovu privatnu firmu jer je u međuvremenu bio otpušten iz državne službe. Razlog tog otkaza je bio taj što su nakon njegovog povratka u Bijeljinu sa puta u Austriju i Mađarsku,vlasti u Bijeljini na njega gledale kao na vrlo „sumnjivu“ osobu. U firmi je radio zajedno sa bratom Osmanom.
Kancelarija u kojoj je bilo sjedište ove Elez-agine firme je bila u kući Popovca, preko puta zgrade Bijeljinske opštine. Pored te kancelarije, firma je imala na nekoliko lokacija u gradu i svoje magacine. Elez-aga i brat mu Osman-aga su držali i dalje svoju staru prodavnicu mješovite robe i špeceraja, koju je otvorio njihov djed, a držao njihov otac Sulejman-aga. Ta se prodavnica nalazila u ulici koja vodi iz centra grada prema željezničkoj stanici i bila je tik uz današnju robnu kuću, a gledala je u staru pravoslavnu crkvu. Posao sa novom firmom je Elez-agi u početku teško išao. Nakon nekog vremena, osvajanja novih tržišta i upoznavanja sa novim poslom, firma braće Dervišević je uspješno „krenula“.Tako su braća Derviševići, Elez-aga i Osman-aga postali veoma uspješni predratni bijeljinski privrednici, te im je posao sa izvozom poljoprivrednih proizvoda cvjetao sve do početka Drugog svjetskog rata. Elez-aga se tridesetih godina ovoga vijeka u Bijeljini oženio Fatimom iz Vitinice, koja je poticala iz bogate begovske porodice iz tog mjesta. U braku sa Fatimom Elez-aga je imao četvoro djece. Najstarije djete mu je bila kćerka Selma. Nakon Selme Elez-aga je dobio dva sina. Stariji njegov sin se zvao Mehmedalija, Elez-aga mu je ime po svom bratu koji je poginuo 1914. godine. Njegov mlađi sin se zvao Ahmet, dok je četvrto njegovo dijete bila kćerka Nesima. Tridesetih godina prošlog vijeka se Elez-aga uključio u politički život u Kraljevini Jugoslaviji. Bilo je to u vrijeme kada je nakon Šestojanuarske diktature kralja Aleksandra bio obnovljen politički život u Jugoslaviji. Elez-aga, koji je od ranije bio poznat po pro-hrvatskim stavovima i simpatijama za Hrvate, priključio se HSS-u i podržavao je na izborima Vlatka Mačeka. Javno je nastupao na predizbornim skupovima ove stranke u Bijeljini.
Stara Bijeljina, gradski „korzo“ i stara čaršija
(Nastaviće se)