GENOCID U PRIJEDORU – VELIKA TRAGEDIJA KOJU NE SMIJEMO ZABORAVITI I OPROSTITI!
Piše: Emir Ramić
Genocid u Prijedoru sa svojim sastavnim dimenzijama kulturocida, ekocida, etnocida, urbicida i elitocida predstavlja najefektnije sredstvo za spoznaju srpsko-crnogorskog zločina protiv čovječnosti i zločina protiv humanitarnog i ratnog prava za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima. Na žalost dimenzije prijedorskog zla nisu bile dovoljne Međunarodnom sudu pravde u Haagu da pokaže čitavom svijetu srpsko-crnogorsku namjeru da se upotrebom nezamislivih metoda ubijanja, mučenja, silovanja, protjerivanja, rušenja unište materijalni i duhovni dokazi o postojanju bošnjačkog i hrvatskog naroda i uništavanju vrijednosti ideje Bosne i bosanskog duha na kojima se zapravo temelji ujedinjena Evropa i civilizovani svijet. U gradu koji je obrise grada dobio zahvaljujući Bošnjacima i Hrvatima. Preživjeli Prijedorčani poručuju gospodi koji osjećaju olakšanje zbog toga što nije dokazan genocid u Prijedoru pred Međunarodnim sudom pravde, da će najgori oblik zločina protiv čovjeka i civilizacije uskoro biti dokazan i u Prijedoru. Jer nepravda i zločin najveće vrste je što su Prijedorčani ni krivi ni dužni usmrćeni u najtežim mukama, još veća nepravda prema žrtvama bi bila ako ubice Prijedora i Prijedorčana ostanu nepronađene, nekažnjene, ako istina i pravda ne pobijede. Zato preživjeli Prijedorčani imaju velik dug prema svojim žrtvama. To je svjedočenje o istini. Jer, ukoliko budu ćutali i njih će ponovo vaditi iz novih grobnica i jama. Prijedorske žrtve su ubijene zarad velikosrpskih nacionalističkih ciljeva, jer tim ciljevima smetaju Bošnjaci, muslimani, ljudi, građani, Prijedorčani. Zato nema zaborava ni oprosta. Ko nam daje pravo da zaboravimo ili nekome oprostimo smrt hiljade nedužnih Prijedorčana? Pravo na život daje samo Bog i samo je On taj koji ga ima pravo uzeti.
 Zar pred ovakvim zločinima Međunarodni sud pravde i cijeli svijet mogu zatvarati oči? E, Bošnjaci neće zaboraviti genocid koji je nad njima izvršen u režiji Srbije, Crne Gore i današnje genocidne tvorevine koja se zove “republika srpska”! |
Zločin u Prijedoru ne može ostaviti na miru Prijedorčane, koji vape za istinom i pravdom. U genocidnom entitetu opstrukciju u spoznaji istine i pravde prave ostaci ratne, političke, vojne, policijske i medijske strukture, koja je u vrijeme agresije egzistirala u obliku paljanskog režima u Bosni i Hercegovini i Miloševićevog režima u Srbiji. Ideologija Miloševićevog i Karadžićevog režima imala je za cilj silom stvoriti etnički čist srpski prostor u Bosni iHercegovini. Zato puna istina i pravda o zločinu u Prijedoru je moguća tek kada se pred Haaški tribunal izvedu Karadžić i Mladić i svi prijedorski zločinci.
Prijedorski Srbi ne mogu govoriti o zaštiti ljudskih prava, unutrašnjoj reintegraciji, demokratizaciji i ekonomskom prosperitetu bh države i društva i integraciji BiH u evroatlantske saveze sa kredibilitetom, jer se suočavaju sa nedostatkom ljudske dosljednosti i moralne dostojanstvenosti o priznavanju istine o zločinu, pokajanju za zločine, materjalnoj nadoknadi za žrtve i hapšenju ratnih zločinaca.
Prijedorski Srbi, budite ubijeđeni da prognani Prijedorčani neće odustati od borbe za istinu i pravdu, sve dotle dok istina o agresiji i genocidu ne pobijedi, dok se ne postigne pravda za postradale, ne donese mir za preživjele i ne izgradi budućnost za bošnjačku i hrvatsku djecu u Prijedoru. Prijedorčani neće dopustiti da zločin u Prijedoru bude zaboravljen jer je strah od zaborava prijedorskog zla veći od užasa srpskog zločina u Prijedoru.
Prijedor je danas dio genocidnog entiteta, grad koji se 1992. na zločinački način “oslobodio”, zločinom protiv čovječanstva najboljeg dijela svojeg stanovništva. Tu su nastali najgori koncentracioni logori smrti u Bosni i Hercegovini. Tu je izvršeno najveće ubojstvo bošnjačkih i hrvatskih intelektualaca. Tu je izvršen najgnusniji oblik zločina na ženi – zločin silovanja i seksualnog zlostavljanja. Tu je izvrešeno gotovo u cjelosti namjerno organizovano etničko čišćenje od Bošnjaka i Hrvata.
Danas na dan sjećenja na početak genocida nad Bošnjacima u Prijedoru sa tugom i očajom u srcima u dušama preživjeli Prijedorčani poručuju zločincima koji se još slobodno šetaju i čitavom svijetu: Mi nikada nećemo zaboraviti, nikad nećemo oprostiti. Vratit ćemo školovanu i pametnu bošnjačku mladost na prijedorsko korzo. Ne postoje riječi koje bi utješile Prijedorčane. Niko nije pokušao spriječiti prijedorsko zlo. Niko se ozbiljno ne trudi da prijedorske zlikovce privede pravdi. Malo se piše i istražuje genocid u Prijedoru, zato, Prijedorčani, ne zaboravite srpsko-crnogorski zločin i uništenje koji su počinili.
1. Struktura stanovnistva opcine Prijedor 1991. godine 2. Gubitak stanovnistva opcine Prijedor 1993. 3. Nestali i ubijeni u opcini Prijedor B} Stanje april 2000. godine Usporedbom podataka izmedju IDC Sarajevo iz marta 2006. godine {5228 zrtve genocida u Prijedoru} i Udruzenja Prijedorcanki “Izvor” iz aprila 2000. godine {3227 zrtve} imamo razliku od 2054 zrtve. 4. Protjerano stanovnistvo opcine Prijedor: Svi gornji podaci su takodjer objavljeni na web stranici Udruzenja Prijedorcana STL. U periodu od 1991. godine do 1995. godine u direktnim vojnim dejstvima ubijeno je ili nestalo 5209 građana Prijedora od čega Bošnjaka 4093 Srba 818 Hrvata 182 Izvor: Istraživačko dokumentacioni centar Sarajevo – podaci prikupljeni do 21. 6. 2007. godine Prema podacima Federalne komisije za traženje nestalih u Prijedoru se traga za 1415 osoba. Do sada su locirani i ekshumirani 57 masovnih grobnica sa oko 1480 žrtava. Kancelarija za traženje nestalih i zarobljenih Republike Srpske traga za 9 lica. Međunarodnom crvenom križu prijavljen je nestanak 921 osobe sa područja Prijedora. |
Socijalne, etičke, političke, antropološke, konačno, filozofske implikacije Prijedora jesu toliko raznovrsne i nepresušne, da o njima treba pisati što više novih i novih tekstova, i uklapati ih u kontekst realnih zbivanja! Jer Prijedor nije istorijska tema, ni tema istorije. Naprotiv, čitava ljudska posebno evropska, i osobito balkanska budućnost mora biti prinuđena da sebe odredi prema onome što se počinilo u Prijedoru.” (Prof. Dr. Ferid Muhić)
“Koncentracioni logori koje su Srbi formirali na području prijedorske općine, najgomozorniji su od svih mučilišta koje je svijet ikada vidio. U njima su klali Bošnjake kao zvijeri, gulili im kožu, žive ih spaljivali. Bošnjakinje su u njima silovali do smrti, a potom masakrirali. Srpski su im zločinci nožem vadili djecu iz utroba i na njihove im oči komadali”. (Roy Gutman, “Svjedok genocida”, Sarajevo 1995., str. 134-145).
“Srbi ne upotrebaljavaju čak ni nacističke eufemizme ne govore nedvosmisleno o nekom “konačnom čišćenju” nego s kartama na stolu otvoreno govore o četničkom čišćenju. Tačno je da je nacističko “konačno rješenje” eufemizam, ali takvo je i četničko čišćenje” jer i njemu je svrha da jezično sakrije vrstu zločina koju je trebalo prikriti i konačno rješenje”. (Alain Finkielkraut)
“Početkom 1992. godine Prijedor je preko noći postao središte genocida. Meta ovog nehumanog postupka bilo je ne-srpsko stanovništvo ove opštine, tačnije muslimansko i katoličko stanovništvo. Srpski ekstremisti, koji su nasilno preuzeli vlast od legalno izabranih opštinskih organa, formirali su čitav niz koncentracionih logora. Ovi se logori po organizaciji i brutalnosti nimalo nisu razlikovali od onih iz Drugog svjetskog rata. Na meti su bili svi oni koji se nisu uklapali u plan velike Sbije koja je forsirana od strane tadašnjeg fašisoidnog režima Slobodana Miloševića, a bila svesrdno prihvaćena od ekstremnih bosanskih Srba”. Oni koji su imali sreće i preživjeli te logore smrti kao i oni koji su uspjeli da izbjegnu hapšenje i izvuku se iz tog obruča i pakla ovog grada, kasnije su svoje utočiste i novi dom našli uglavnom širom svijeta, a mnogi od njih i ovdje u Saint Louisu. Nekadašnji stanovnici ovog grada govore da je ovo područje prije rata bilo naseljeno muslimanima, Srbima i katolicima a to je upravo smetalo Slobodanu Miliševiću, predsjedniku tadašnje krnje Jugoslavije u ostvarenju njegovog plana zvanog Velika Srbija. Dobro naouražane snage ekstremnih bosanskih Srba su 1992. g. opkolile Prijedor i okolna naselja te su potom počeli da zatvaraju, maltretiraju i muče glađu nedužne civile, a bile su veoma učestale pojave silovanja žena. Hiljade nedužnih civila bilo je silom otjerano i zatvoreno u logore ili ubijeno na licu mjesta. (Novinarka Associate Press-a Cheryl Wittenauer)
Genocid u Prijedoru je jedna velika ljudska tragedija. Žao mi je što su Nato snage i SAD zakasnile sa intervencijom i nisu na vrijeme zaustavile ovo krvoproliće. U.S. senator(Christopher “Kit” Bond).
Ed Vulliamy, čovjek koji je 1992. godine razotkrio namjere tadašnjih vlasti u Prijedoru kao novinar britanskih novina Guardian, Ed je uspio da u ranu jesen iste godine svijetu otkrije čitavu mrežu logora na području Prijedora i među prvim prodre u prijedorski logor smrti Omarska. O tome Vulliamy kaže: “Potrošio sam dane i dane dok nisam došao do potrebnih odobrenja od Karadžića da odem u prijedorske logore. Konačno kad mi je Karadžić odobrio, susreo sam se sa Stakićem, Kovačevićem, Arsićem i Drljačom, koji mi nisu dali da ulazim sve pod nekim lažnim izgovorima. Na kraju nudili su mi logor u Manjači jer su znali da su tamo već bili ljudi iz Međunarodnog crvenog krsta. Ali, mene u tom trenutku nije ništa drugo interesovalo osim logora Omarska. Bilo je to mjesto gdje sam ja morao da uđem. Da bi me odvratili, pucali su nam iznad glava i pored automobila govoreći da ih mudžahedini upravo napadaju. Znao sam tada već dovoljno da lažu i da me žele samo uplašiti. Konačno su mi dozvolili da prođem kapiju kada sam ostao šokiran vidjevši pokretne leševe koji se kreću logorom. Mršavi i jadni ljudi su hodali ili sjedili. Izgledali su mi kao gladni psi koji se vrte u krug. Jednog logoraša sam nešto pitao i sjećam se da mi je rekao: „Ne želim ti govoriti laži, ali ti ne smijem reći istinu“. Bilo mi je jasno gdje sam. Kasnije sam tog čovjeka sreo u Engleskoj, živi negdje u blizini Londona. Omarska je bila užasna i žudim da sretnem preživjele iz Omarske. Ne mogu pobjeći niti od sjećanja a niti od ljudi. Sudbina je odredila da me sve to prati do dana današnjeg. Prate me sjećanja, prate me duhovi mrtvih a prate me i ljudi koji me sreću. Užasi i stradanja civilnog nesrpskog stanovnistva na prijedorskoj općini su takvih razmjera da im je dato pravo ime genocid. Ta stradanja nikad nisu do kraja istražena i valorizirana.
Nikada ne smijemo dozvoliti da oni koji su vas protjerali postanu pobjednici i da slave svoju pobjedu. (dr. Bisera Turković )
Roy Gutman iz knjige “Svjedok genocida”, Zagreb, 1994.
Preživjeli pričaju o zatvoreništvu i masovnim pokoljima u Bosni – “Ispred vrata logorskih prostorija jedan i dva postavljena su dva manja vojna kamiona. Naređeno je da izađu ili da se iznesu svi teško povrijeđeni ili pretjerano izmršavljeli. Kod većine njih mogao se na licu zapaziti izraz nekog olakšanja – vjerovali su da im se uslišuju molbe i preklinjanja da budu upućeni na liječenje. Nije trebalo biti mnogo sumnjičav pa znati da je to njihov zadnji dan života. Nikada ih niko više nije vidio.”
Gore navedeni citat je opis zadnjeg dana života desetina hiljada Bošnjaka zatočenih u srpskim logorima smrti. Izmrcvareni, gladni, bosi i poniženi, Bošnjaci, bili su tučeni, mučeni, zlostavljani, maltretirani i ubijani, ubijani na zvjerski način, na način teško shvatljiv zdravom razumu. Naše Bošnjakinje, majke, sestre, kćerke, strine, tetke, dajdžince bile su sistematski silovane po ovim logorima užasa, oduzeta im je svaka ljudska vrijednost, pokušali su da ih psihički unište. Ali se ne da ta Bošnjakinja, srca junačkoga, neće da poklekne, da se preda, da dopusti da je ponize i unište. Borit će se ta Bošnjakinja kao i taj Bošnjak za svaku grudu bosanske zemlje.
Takođe bih želio odati počast i sjetiti se žrtava u manje spominjanim mjestima kao što su Kozarac, Prijedor i Banja Luka u Sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini. Ovaj sukob je bio najveći masakr i genocid nad civilima u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. (Kongresmen Russ Carnahan. )
„Na vrlo tragičan način Prijedor ima posebno mjesto u historiji KKTJ. Zastrašujuće slike iz prijedorskih logora iz 1992. godine su šokirale opštu javnost, podsjećajući na strahote Drugog svjetskog rata. Ta rekacija svjetske javnosti je pokrenula proces koji je doveo do osnivanja MKTJ, prvog suda za ratne zločine“. (Matias Hellman)
| ZA ZLOČIN U PRIJEDORU PRED MKTJ OSUĐENI SU:
Miomir Stakić 40 godina, ZA ZLOČIN U PRIJEDORU PRED PRAVOSUĐEM BIH OSUĐENI SU: ZA ZLOČIN U PRIJEDORU VODI SE POSTUPAK PRED PRAVOSUĐEM BIH PROTIV: |
U ovom slučaju suočeni smo upravo sa onom situacijom zbog koje su neki od delegata bili zabrinuti, jer je zapravo Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) u VRS uspostavila u suštini marionetski režim, kojem je povjerena odgovornost za izvršenje vojnih operacija Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) u Bosni i Hercegovini. Pretresno vijeće ne bi smjelo uvoditi uslov efektivne kontrole iz predmeta Nikaragva, već bi trebalo, kao što stoji i u ovom komentaru, zanemariti formalne kriterijume vojne strukture. Ključno pitanje ovdje jeste da li je VRS odista bila zavisna i kontrolisana od strane Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora). Kao što je gore obrazloženo, dokazi su i više nego dovoljni da se može donijeti takav zaključak.
Ukratko, dokazni materijal pokazuje van svake sumnje da je VRS djelovala u svojstvu agenta savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) u napadu na opštinu Prijedor i u njenoj okupaciji u vrijeme na koje se odnose optužbe iz Optužnice, pa su žrtve prema tome zaštićene osobe. Zavisnost VRS od Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) i njeno ostvarivanje kontrole nad VRS podržavaju donošenje ovakvog zaključka, kako prema kriterijumu efektivne kontrole, kojeg je usvojila većina, tako i prema uopštenijem kriterijumu zavisnosti i kontrole. Međutim, pažljivo čitanje predmeta Nikaragva navodi me na zaključak da kriterijum efektivne kontrole čini različitu i zasebnu osnovu za pripisivanje ponašanja ne-agenata nekoj državi, i da to nije nužan element za ustanovljavanje agentskog odnosa. Iz ovih razloga podnosim ovo Izdvojeno i različito mišljenje.
U prvom odjeljku ovog Mišljenja zaključujem da dokazi podastrijeti Pretresnom vijeću podržavaju zaključak da je Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) imala efektivnu kontrolu nad VRS u opštini Prijedor u čitavom periodu na koji se odnose optužbe navedene u Optužnici. Međutim, kao što to obrazlažem u drugom odjeljku, odgovarajući kriterijum za agentski odnos iz predmeta Nikaragva je zavisnost i kontrolaž, a dokazivanje efektivne kontrole nije nužno.
Pretresno vijeće je prihvatilo da je nakon što je sama bila u direktnom oružanom sukobu sa BiH posredstvom Jugoslavenske narodne armije (“JNA”), SRJ osnovala, obučila, opremila, snabdijevala i održavala VRS. Osnivanje je izvršila SRJ 19. maja 1992. time što je ostavila dio JNA u BiH da funkcioniše kao VRS, i to samo nekoliko dana nakon što je Savjet bezbjednosti zatražio od SRJ da se povuče iz BiH. Viši vojni oficiri iz SRJ bili su članovi štaba VRS. SRJ je plaćala plate (i penzije nakon umirovljenja) oficira u VRS koji su došli iz JNA. Komanda VRS je imala vezu sa komadom Vojske Jugoslavije (“VJ”), kako se tada prozvao jugoslavenski dio stare JNA. VRS je bila uključena u izvršavanje plana SRJ za etničko čišćenje i izdvajanje dijela teritorije BiH koji bi se na kraju pripojio SRJ i time se realizovala ambicija SRJ da stvori “Veliku Srbiju”.
Prema tome, SRJ je uradila više od opšteg finansiranja VRS. Na osnovu Nikaragve, ja nemam nikakvih poteškoća da zaključim da su nalazi Pretresnog vijeća dovoljni da se pokaže da je SRJ koristila silu protiv BiH posredstvom VRS, čak i ako se pretpostavi da činjenice nisu bile dovoljne da se SRJ pripiše odgovornost za bilo koja deliktna djela koja je počinila VRS. SRJ i BiH bile su dakle u oružanom sukobu u smislu člana 2, stav prvi Ženevske konvencije IV, uz posljedicu da se ta Konvencija primjenjuje na taj oružani sukob.
Krajem jula 1992. godine u logoru Omarska je ubijeno više od 100 ljudi. Petog augusta 1992. godine u istom logoru je ubijeno 120 ljudi. (Iz presuda MKTJ. )
GLAVNI ORGANIZATORI :
1. Srdjo SRDIĆ – zubar iz Prijedora, jedan od najbližih saradnika Radovana Kardžića
1. Savo KESIĆ ŽORŽ – bivši taksista
2. Nenad MORAČA – karatista, besposličar
3. Brane BERIĆ REBAC – veterinarski bolničar
4. Mile dr RADETIĆ – ginekolog, osnivač SDS Prijedora,
5. Dragan RADETIĆ – vojni tužilac u srpskoj vojsci
6. Predrag RADETIĆ – od prvog dana u redovima srpske vojske
7. Milomir STAKIĆ – liječnik, predsjednik srpske opštine Prijedor
8. Milorad Mićo KOVAČEVIĆ – liječnik, predsjednik Izvršnog odbora opštine Prijedor
Izvršioci Milorada Miće Kovačevića
1. Veljko ing HRGAR – stručnjak “srpskog” urbanističkog plana Prijedora
2. Dule MILJUŠ – stručnjak “srpskog” urbanističkog plana Prijedora
3. Branko Raca HRNJAK – stručnjak “srpskog” urbanističkog plana Prijedora
5. Simo MIŠKOVIĆ – bivši milicioner, predsjednik SDS
6. Simo DRLJAČA – nečelnik srpske milicije
7. Slobodan KURUZOVIĆ – komandant logora Trnopolje – nastavnik matematike
8. Mile MUTIĆ – direktor Srpskog Radio Prijedora i Srpskog Kozarskog vjesnika
1. RADE MUTIĆ – Sljedbenici Mile Mutića
2. Živko EĆIM – Sljedbenici Mile Mutića
3. Ostoja KESAR – Sljedbenici Mile Mutića
4. Mira KUNIĆ – Sljedbenici Mile Mutića
9. Dragan SAVANOVIĆ – predsjednik Kluba poslanika SDS
10. Slavko BUDMIR – komandant Srpskog sekreterijata za Narodnu odbranu
11. Milovan DRAGIĆ – direktos Srpskog komunalnog preduzeća
12. Slobodan BALABAN – produkator četnickog legla u Rudniku željezne rude Ljubija
13. Dušan KURNOGA – ideolog “četnicke omladine”, snadbijevač Srba benzinom i naftom
14. Bogdan DELIĆ – direktor gimnazije u Prijedoru
Izvršioci zločina
1. Vladmir ARSIĆ – pukovnik koji je pogazio sve Ženevske konvencije
2.Radmilo ZELJAJA – major, na ulazu u Kozarac lično je postavio tablu sa “Radmilovo’ i tako gradu koga je srušio dao svoje ime
3. Zoran KARLICA – kapetan, komandant jedinice koja vršila etničko čišćenje Prijedora
4. Drago TUBIN – mehaničar i rezervni poručnik, odgovoran za masovno ubijanje 320 ljudi u Partizanskoj ulici i Lukavici u Prijedoru
5.Savan RUNJO – nastavnik ONO i DSZ, major, komandant četnicke jedinice u Gornjim Podgradcima i bivši komandant Kasarne u Prijedoru
Logor Omarska, Organizatori i sponzori
1. Milan ANDIĆ – trgovac, specijalizirao se u iznuđivanju dragocjenosti od bogatijih Prijedorčana, obećavajući im slobodu
2. Nedo DELIĆ – vlasnik restorana “Evropa’
3. Rajko STUPAR PALE – trgovac, vlasnik restorana”Pale”, kriv je za ubistva i pljačke svih prijedorskih privatnika.
Uprava logora Omarska
1. Komandant: Željko MEJAKIĆ – komandant logora, milicioner,
2. Upravnik: Drago PRČAC – upravnik logora, penzionisani milicioner
3. Zamjenik: Milorad TADIĆ BRK – pomoćnik upravnika logora taksista
4. Miroslav KVOČKA – Jedno vrijeme komandant logora
Radnici rudnika željezne rude Ljubija, Srbi koji su zlostavljali i maltretirali logoraše u logoru Omarska, kamionima odvozili ubijene logoraše
1. Dragan PEŠEVIĆ PEŠA
2. Milorad DARDA
3. Vlado KOBAS
4. Zdravko BJELOBRK
5. Miloš RADIĆ BRKO
6. Petar PERO MRDJA
Prijeki sud u logoru Omarska
1. Slavko BERETA – advokat
2. Živko DRAGOSAVLJEVIĆ – sudija u “srpskom sudu” u Prijedoru
3. Draško ZEC – sudija u “srpskom sudu” u Prijedoru
4. Milenko TOMIĆ – sudija u “srpskom sudu” u Prijedoru
Službenice u logoru Omarska
1. Nada MARKOVSKI – radnica Milicije u Prijedoru
2. Slavica LAKIĆ – radnica Službe državne bezbjednosti
3. Nevenka SIKMAN – radnica Milicije
4.Darinka LUJIĆ – radnica Milicije
Ispitivači u logoru Omarska
1. Ranko MIJIĆ – šef ispitivača, načelnik kriminalističke službe u SUP Prijedor
2. Mirko JESIĆ – bivši radnik Službe državne bezbjednosti
3. Ranko BUCALO – radnik Službe državne bezbjednosti
4. Goran NOVIĆ – radnik Službe državne bezbjednosti
5. Dragan RADAKOVIĆ – nastavnik likovnog odgoja
6. Dragoje MEJAKIĆ – radnik Milicije
7 Rade KNEZEVIĆ – radnik Službe državne bezbjednosti
8. Ilija BJELIĆ – radnik Milicije
9. Obrad DESPOTOVIĆ – radnik Milicije
10. Nebojša TOMČIĆ – radnik Milicije
11. Nenad LUKIĆ – radnik Milicije
12. Miroslav ZORIĆ – radnik Milicije
13. Nebojša BABIĆ – profesor elektrotehnike
14. Ratko MILOSAVLJEVIC – agronom
15. Zarko TEJIC – radnik Milicije
16. Zoran KRNETA – radnik Milicije
17. Milan JENJETOVIĆ – radnik Milicije, vozač autobusa kojim su dolazili ispitivači u logor Omarska, tukao logoraše
Vođe smjena u logoru Omarska
1. Mladjo RADIĆ KRKAN – radnik Milicije
2. Momir GRUBAN ČKALJA – radnik Milicije
3. Milojica KOS KRLE – konobar
Stražari u logoru Omarska
1. Goran GRUBAN – ubio veterinara Seada Sivca
2.Goran PASPALJ GOPA – ubio R. Hadžalica i G. Ka.
3. Nedeljko SOSKAN SOLE – ubojica
4. Zoran KVOČKA – ubojica Enesa Alića
5. Stevan STEVANOVIĆ – ubojica
6. Miroslav STOJNIC – ubojica
7. Milutin POPOVIĆ POP – ubojica
8. Draženko PREDOJEVIĆ – ubojica {na slici TV CNN}
9. Željko PRČAC –
10. Nenad VRHOVAC
11. Nenad PENIĆ NEŠO
12. Ratko MRKIĆ – ubojica
13. ZUNE – ubojica
14. Dušan LONČAR DUDO – ubojica
15. STAKIĆ
16. JOKIĆ – ubojica
17. Marinko ROSAVA – ubojica
18. Uroš URE – ubojica
19. Ranko BERIĆ
20. MICKO – ubojica
21. MIKA
22. RAKAJ – ubojica
23. Popović CVITONJA
24. Stole KOKA – poslovođa prodavnice “Oka”
25. Branko PIRVAN ĆELO – ubojica
26. Stanko KRIVAJA – ubojica
27. Mile ROSIĆ
28. Draško GRUBAN
29. Zoran DELIĆ – bivši fudbaker, ubojica
30. Dušan JOKIĆ – mesar
31. Milojica MILE PANIC
32. Zivko MARMAT ZUTI – ubojica
33. Zoran ROMANIĆ DŽAJA – vlasnik diskoteke u Omarskoj
34. Rade RITAN
35. PAVLIĆ
Logor Keraterm
Duško SIKIRICA – komandant logora Keraterm
Komandanti straža logora Keraterm
1. Damir DOSEN – naređivao ubojstva logoraša
2. Dragan FUSTAR – naređivao ubojstva logoraša
3. Dragan KOLUNDŽIJA – naređivao ubostva logoraša
Stražari u logoru Keraterm
1. Zoran ŽIGIĆ – taksista, poznati kriminalac, počinio velike zločine u: Rakovčanima, Čarakovu, Zecovi, Zeger, Rizvanovići, Bišćani, Sredice
2. Dušan KNEŽEVIĆ – mesar, dolazio ubijati u u logor Omarska
3. Goran LAJIĆ – višestruki kriminalac bez zuba
4. KAJIN – komandir straže u logoru Keraterm
5. Nenad BANOVIĆ ČUPO – pripadnik bande Zorana Žigića
6. Predrag BANOVIĆ ČUPO – pripadnik bande Zorana Žigića
7. Dragan KONDIĆ – pripadnik bande Zorana Žigića
8. Nikica JANJIĆ – pripadnik bande Zorana Žigića
9. Nedeljko TIMARAC – pripadnik bande Zorana Žigića
Ispitivači u logoru Keraterm
1. Mira JANKOVIĆ – isljednik u Miliciji
2. Gostimir MODIĆ – isljednik u Miliciji
3. Živko JOVIĆ – isljednik u Miliciji
4. Branko ŠILJEG – isljednik u Miliciji
5. Jugoslav RODIĆ – isljednik u Miliciji
6. Radomir RODIĆ – radnik Službe državne bezbjednosti
7. Dragan RADETIĆ – advokat
Logor Trnopolje
Slobodan KURUZOVIĆ – Komandant logora Trnopolje
Pomoćnici komandanta logora Trnopolje
1. Braća BALABAN – tjelohranitelji Slobodana Kuruzovića
2. Pero ČURGUZ – pomoćnik komandanta logora Trnopolje
3. Vesna STOJANOVIĆ – dobrovoljka
4. Blanka BRKIĆ – dobrovoljka
5. Brane BERIĆ REBAC – deportirao logoraše u stočnim vagonima prema Doboju
Komandanti straža u logoru Trnopolje
1. Radenko SPIRIĆ – radnik:”Električnog” Prijedor
2. Jezdimir TOPIĆ – nastavnik
3. Čedo MANDIĆ – radnik Milicije
Stražari u logoru Trnopolje
1. Boško LAKIĆ – ubojica
2. Aco OSTOJIĆ – vozač
3. Zoran ŠTRBAC
4. Boro GRUBIĆ – novinar
5. LISCANSKI
6. Milutin MANDIĆ MANDOV – radnik Milicije
7. ČURGUZ
Spisak ostalih zločinaca prijedorskog kraja
Ovaj spisak je sačinjen na osnovu autentičnih svjedočenja preživjelih logoraša i izbjeglica u sabirnim centrima Karlovac i Resnik kod Zagreba
1. MARKO PAVIĆ – pravnik, bivši radnik Službe državne bezbjednosti, sada direktor PTT
2. JOSIĆ KRSTAN – profesor, komandant grada
3. KAURIN DRAGAN – ekonomista, direktor ‘Celuloze”
4. VUKOJA JOVAN – Direktor centra za socijalni rad
5. NEŠKOV MILANKO – profeosr, Bugarin po prijeklu, naređivao ubistva
6. DOSEN DJORDJE DJOLE – ubojica, ubio I. Jurica Putu i N. Bajramovića
7. ŽIGIĆ ZORAN – taksista, ubojica po narudžbi
8. KNEGINJIĆ ZORAN TACNA – konobar
9. KANTAR SNJEŽANA – medicinska sestra
10. SLAVKO BUDIMIR – komandant srpske TO
11. RADIŠIĆ MARKO – pravnik, bivši radnik Službe državne bezbjednosti
12. MARMUT SPIRO – načelnik Vojnog odsjeka
13. DRAGIĆ MILOVAN – direktor Komunalnog Prijedor
14. SAVIĆ MIRKO – inžinjer, direktor “Prijedorčanke ”
15. VEJINOVIĆ RANKO – ekonomista, direktor “Opresse”, sada “Srpskog glasa”
16. ALEKSIĆ DUŠAN – direktor osnovne škole
17. DALJEVIĆ RAJKO – radnik Milicije
18. CRNCEVIC NEDELJKO – stolar
19. STANIĆ ANA – profesor
20. STANIĆ JOVO – profesor
21. DALJEVIĆ MILUTIN – profesor
22. NOŽINIĆ ZIZA – predsjednica Kola srpskih sestara
23. NOŽINIĆ NEBOJŠA – politolog, srpski dobrovoljac
24. ZGONJANIN BORO – mesar
25. KANTAR ZDRAVKO – radnik u Ljubiji
26. ŠIPKA VUKAŠIN – ekonomista
27. LEKIĆ SLOBODAN – radnik ‘Agrounije”
28. VUJMILOVIĆ NENAD – major, komandant četničke jedinice u napadima na Gradačac
29. DUJO MILANKO – radnik Komunalnog
30. JOVIČIĆ MIRKO – profesor
31. OSTOJIĆ RADE – inžinjer u “Celulozi”
32. DJURDJEVIĆ MILAN – profesor
33. BAJIĆ BOŽIDAR – ekonomista u “Autotransportu”
34. GORNJIĆ SLOBODAN – direktor Službe društvenog knjigovodstva
35. MEDAREVIĆ LJUBAN – radnik Službe društvenog knjigovodstva
36. OBRADOVIĆ RADOVAN COLE – arhitekt
37. OBRADOVIĆ PETAR PEKIŠA – električar
38. BERIĆ DUŠKO – radnik u “Kolskoj”
39. AGBABA MLADEN – službenik
40. KOVRLIJA MIRKO – profesor
41. TOPIĆ RANKO – ekonomista, direktor tvornice keksa “Josip Kraš”, sada “Mira”
42. VILA RANKO – pravnik
43. MACANOVIĆ LJUBO – pravnik
44. SIMATOVIĆ MOMIR – vodoinstalater
45. EGIĆ NIKOLA – vozač
46. STOJANOVIĆ MLADEN – profesor i direktor Ekonomske škole
47. DELIĆ BOGDAN – profesor i direktor gimnazije
48. MIŠKOVIĆ SLOBODAN – profesor
49. ZORIĆ LAZO – profesor
50. SANIČANIN MIRKO – tehničar
51. JOVES RATKO – profesor
52. RADETIĆ DRAGAN – advokat, načelnik Vojne policije
53. ZEZELJ BRANKO – vozač
54. RADAKOVIĆ BRANE – vozač
55. JESIĆ GORAN – vozač
56. ROSIĆ MILAN – zidar
57. VUJINOVIĆ DANE – inžinjer
58. KECMAN BRANE – direktor ‘Kozara putevi”
59. BURUDŽIJA MIRKO – hirurg
60. SOVILJ RADOMIR – profesor, ideolog SDS, kasnije prešao u Srpsku radikalnu stranku
61. MANOJLOVIĆ NIKOLA – inžinjer, direktor “Kolska”, četnik dobrovoljac
62. MACURA ŽELJKO – liječnik, srpski dobrovoljac
63. KOBAS MIRKO – medicinski tehničar, ubojica bez ruke
64. TORBICA ZDRAVKO – radnik Milicije, ubojica
65. STUPAR NENAD SMIT – srpski dobrovoljac
66. MRDJA DADO – pripadnik Interventnog voda, višestruki ubojica
67. BABIĆ ZORAN – pripadnik Interventnog voda, višestruki ubojica
68. STUPAR BOŠKO – pripadnik četničke jedinice iz Tukova
69. BABIĆ LJUBAN – geometar, predsjednik SDS Tukovi
70. BALTIĆ SRETKO – vozač
71. BALTIĆ VLADO – vozač
72. BALTIĆ MIŠO – radnik Kumunalnog
73.BOSANČIĆ MOMČILO –
74. BASKOT MARKO
75. BUJIĆ LUKA – ubojica
76. BILBIJA RADE – četnicki vojvoda, naredio masakr u Staroj Rijeci
77. DESNICA ZDRAVKO
78. DOBRIJEVIĆ MIŠO – četnicki vojvoda
79. DOSEN STOJAN – izvršilac masakra u bolnici u Banja Luci
80. DRCA LJUBAN – mesar
81. DJAKOVIĆ MIRKO – lugar
82. EĆIM JOVO GLOCO – privatnik, saučesnik u ubojstvu Halila Dedića
83. EĆIM NENAD GERA – muzičar
84. GRUBLJEŠIĆ MIRKO – načelnik za privredu u Opštini Prijedor
85. GRUBLJAŠIĆ OSTOJA – ubijao po Kozarcu
86. GUSLOV NIKOLA
87. KOLAR SLAVKO – ubojica
88. KOLAR MIODRAG – klao kamom po selima oko Prijedora
89. KNEŽEVIĆ DRAŽEN – penzioner
90. KOTORAŠ BRANKO – koljač iz Puharske
91. KOTORAŠ DRAŠKO – radnik u Toplani
92. KOTORAŠ JOVO – radnik u Ciglani
93. KOVAČEVIĆ VUKAŠIN – geometar
94. MANOJLOVIĆ MILOŠ – geometar
95. MILUTINOVIĆ MILOVAN – major
96. MILUTINOVIĆ – karatista
97. MITROVIĆ DRAGO, PERO I SLOBODAN
98. PEKIJA MILAN
99. RAUS DUŠAN, MILROAD I RAJKO
100. SAVANOVIĆ MIRKO
101. SRDIĆ DRAGOJE – bivši oficir JNA
102. SRDIĆ ŽIVKO – radnik “Celuloze”
103. TELEBAK RAJKO – lugar
104. TOMIĆ BRANE – radnik ‘Borca”
105. TOPIĆ DRAGAN – nastavnik, direktor Pozorišta
106. TUBIN RAJKO – radnik ‘Autotransporta”
107. TUBIN VELJKO
108. VUČKOVIć MIHAJLO – radnik
109. VUČKOVIĆ NEDJO
110. VUČKOVIĆ NEDJO II – učesnik masakra u bolnici u Banja Luci
111. ZEC SIMO – nastavnik
112. ZELENIKA BRACO – električar
113. ŽIGIĆ MILENKO – trgovac
114. GRBIĆ MILKA – socijalna radnica
115. TRMOŠLJANIN DRENA – učiteljica, pljačkala bosnjačke kuće
116. ŠIPKA MILAN – inžinjer
117. BABIĆ KAĆA – pravnica
118. JANDRIĆ VLADO – tehničar
119. TRAVAR MILAN – radnik Milicije
120. TRAVAR RANKO – načelnik za privredu
121. MRDJAŠ MILE – ekonomista
122. VUKOJEVIĆ DRENA – daktilografkinja
123. MARIN MIRKO – nastavnik
124. PANIĆ JOVO – vozač
125. MARJANOVIĆ OSTOJA – inžinjer, direktor Rudnika željezne rude Ljubija
126. BECNER ZORAN – vozač
127. RADIŠIĆ MIRJANA – profesorica
128. VRACAR MILENKO – profesor
129. MAKSIMOVIĆ BRANKO BRANJA – pravnik, predsjednik Srpske radikalne stranke
130. VRACAR M. MILENKO – guverner u RS
131. ROMANIĆ ŽELJKO – privatnik
132. SUKIĆ RADE – ekonomista
133. STOJAKOVIĆ TOMO – radnik Milicije
134. ZELIĆ ZELE – pripadnik četnićke jedinice”Zaran Karlica”, ubio više od 150 Kozarčana
135. KMEZIĆ RAJKO – vikend četnik iz Minhena
136. GAVRANOVIĆ NEDJO – vikend četnik iz Minhena
137. BUJIĆ MIĆO – komandir milicije u Rakelićima
138. PILIPOVIĆ RADE – privatnik
139. SURTOV RAJKO – nastavnik, četnicki vojvoda iz Gomjenice
140. SURTOV ZORAN – nastavnik
141. BAJIĆ ZORAN – nogometaš
142. MAKSIMOVIĆ DRAGAN – ubojica iz Cele
143. BALABAN MILE – direktor u ‘Celulozi’
144 BABIĆ BORO – direktor Uprave za prihode
145. BESIĆ MIRA – profesorica
146. TOPOLA RANKO – službenik
147. GLIGIĆ DUŠAN – trgovac
148. SAVIĆ LAZO – trgovac
149. GVOZDEN ZDRAVKO – trgovac
150. GVOZDEN RAJKO RAJS – trgovac
151. GRBIĆ MILE – trgovac
152. RAJČEVIĆ MILOŠ – direktor Srednješkolskog centra
153. MILIĆ ALEKSANDAR – profesor
154. ANTIĆ SLOBODAN – profesor
155. PANIĆ MILKA – medicinska sestra
156. RADJENOVIĆ LJUBAN – profesor
157. RADJENOVIĆ KAMENKO – pukovnik, podpredsjednik Srpske radikalne stranke
158. RADOJKA EDEKOV – direktorica Bolnice
159. MILANOVIĆ SNJEŽANA – liječnica
160. ŽIGIĆ DANKA – medicinska sestra
161. DJUKIĆ RAJKO – liječnik
162. PEKIJA MIRKO – trgovac, specijalista za pljačku bosnjačke imovine
163. GRANDIĆ MILEVA – otjerala u logor 15 susjeda
164. CRNIĆ BRANKA – pljačkala bošnjačke kuće
165. AGBABA JOVAN CICO – pljačkao kuće
166. RITAN BRANISALV – vođa ‘Delija”, sprske paravojske
167. KANTAR NENAD – proglašen ratnim zločincem u Hrvatskoj
168. ZRNIĆ NENAD NEŠO – vođa tkz. Grobara
169. PREDOJEVIĆ ZORAN – trgovac
170. MAZALIĆ MILORAD – kapetan
171. KANTAR NEBOJŠA – penzioner
172. ČADJO MLADJEN – radnik Milicije
173. TADIĆ BOGDAN – pravnik
174. TADIĆ SLOBODAN – nastavnik i muzičar
175. TOPIĆ BORO – vlasnik ‘Uniprometa”, ratni profiter
176. MARČETIĆ BORKO – zidar, učesnik masakra u Kozarcu
177. SAVIĆ DUŠAN – kapetan komandant Kriznog štaba Rakelići
178. ANTONIĆ SLAVKO – inžinjer
179. RAJLIĆ RADOVAN – tehničar, komandant Kasarne u Prijedoru
180. TOPIĆ JEZDIMIR – nastavnik, komandant straže u logoru Trnopolje
181. RUJEVIĆ SLOBODAN – zločinac, došao iz Vukovara
182. KESIĆ MIRKO – osnivač samostalnog odreda ubojica
183. MRKIĆ VASKRSIJA – službenik u Komunalnom
184. DOČINOVIĆ SLOBODAN – zločinac, došao iz Vukovara
185. BUCALO VASO – službenik
186. MACURA MILUTIN – zidar
187. DRAGOJEVIĆ MILAN – mesar
188. STUPAR RADOMIR – šofer, ubojica iz Pakraca, izvršilac zločina u logoru Keraterm
189. MIJIĆ RELJA – radnik u Keramici
190. RADOŠEVIĆ ACO – nastavnik
191. ZORIĆ BORO – privatni ugostitelj
192. JOKSIMOVIĆ MILE TICA – službenik
193. TRKULJA ZORAN – službenik
194. BRKOVIĆ MILORAD – srpski dobrovoljac
195. DJENADIJA MARKO – radnik u Miliciji
196. DALJEVIĆ RADOVAN – milicioner
197. GRUBLJEŠIĆ MILUTIN – mesar, učestvovao u masakru u Kozarcu i “Brdu”
198. MILIĆ MILORAD PINGO – dobrovoljac u četničkoj jedinici iz Omarske
199. RADANOVIĆ MOMČILO CIGO – komandir četnika iz Omarske
200. SUPIĆ DRAGAN – čelnik četničke omladine, palio kuće u Starom gradu i Prijedoru
201. MILOŠEVIĆ SRETEN SREJA – slubenik, etnički očistio Skelu i Raskovac
202. KECMAN MLADEN – rukometaš, pljačkao po Prijedoru
203. MARKUŠ – rukometaš, četnik dobrovoljac
204. KECMAN LJILJA – službenica, pljačkala zlato i devize
205. MADŽAR STOJAN – višestruki kriminalac, pripadnik četnicke vojne policije
206. BLAGOJEVIĆ RADOŠ – direktor Srpske banke
207. TUBIN VUKAŠIN – inžinjer
208. PLEMIĆ NIKOLA – opljačkao i prisvojio Tvornicu ‘Borac” Travnik, pogon Prijedor
209. OBRADOVIĆ STEVO – inžinjer, dobrovoljac na ratištima
210. ŠEVA STOJAN – referent u vojnom odsjeku, pravio spiskove za mobilizaciju
211. PEKIJA NENAD – pripadnik Interventnog voda, uselio se u stan dr. Osmana Mahmuljina
(bosnjaci.net)