Piše: Jusuf Trbić
U balkanskoj gustoj i tamnoj stvarnosti nižu se dani i posrću ljudi kroz mučni pejzaž svakodnevnog života. Događaji prestižu jedni druge, i dok dlanom o dlan, otpale su godine kao sasušeni listovi, a mi zaboravili i ono juče, i ono prije toga, kao da ničega nije ni bilo. U današnjem burnom vremenu ljudi su postali jednodnevna bića, koja žive samo u ovom trenutku, pa ako ne zapamte i ne zapišu, njihova prošlost postaje provalija kojoj se ne vidi kraj. Nova knjiga Jusufa Trbića “Dnevnik posrtanja” bilježi, objašnjava, izlaže ono što nam se događa, a što može obilježiti naše živote, čak i kad toga nismo svjesni. To je niz kolumni, nastalih u rasponu od godinu dana, koje čuvaju sjećanje na naš svakodnevni život, izdvajajući ono što je važno, analizirajući, pokazujući ponekad prstom, sjećajući se onoga što ne smije biti zaboravljeno. Ovi tekstovi, beskompromisni i otvoreni, hrabri i upozoravajući, obojeni ponekad ironijom i tamnim humorom, otvoriće čitaocu neočekivane vidike i obogatiti ga neslućenim spoznajama. Tekstovi govore o tome kako živi Bošnjak u entitetu izgrađenom na masovnim grobnicama, na zločinu i progonu, u entitetu koji glumi pravoslavnu kvazi državu, koja otvorenim aparthejdom guši sve druge i drugačije, i kako on vidi to što nam se događa, a ne saginje glavu, ne predaje se, i pamti, i knjigu završava pitanjem upućenim svima nama : imamo li petlju?
Imamo li petlju da se odupremo, makar odbijanjem da zaboravimo?
Imamo li snage da se konačno, nakon toliko decenija i toliko stradanja, uspravimo i kažemo šta mislimo?
Imamo li pameti da budućnost uskladimo s ritmom kojim korača svijet?
Imamo li prkosa da, posrćući kroz mrak , dignemo glavu i gledamo u zvijezde?
Kad pročitate “Dnevnik posrtanja” biće vam lakše da sami sebi odgovorite na ova pitanja.