Piše: Umihana Sofić
Zaključak
Stambena izgradnja se u Semberiji oduvijek odvijala u složenim društveno-ekonomskim prilikama. Prolazeći kroz razne vrste drustvenog uredjenja, stalne i povremene ratove, nemirna vremena koja su zahtijevala žrtve (gubitke ljudskih života, vječito traženje sopstvenog staništa), u ljudima se javljala i potreba za sopstvenošću, osjećajem sigurnosti i ugodjajem u vlastitom domu.
Ljudska težnja da jednu od osnovnih funkcija svog života – stanovanje, prilagodi prirodnim, kulturno – istorijskim, društveno – ekonomskim i tehničkim zbivanjima, ostala je vječita. Nalazeći odgovore na mnoga graditeljska pitanja koja mu je postavljala okolina, čovjek se i sam mijenjao, razvijajući svoju sposobnost u oblikovanju prostora.
U Semberiji je bilo često smjenjivanje vlasti (Turske i Austro-Ugarske), jer je i jednom i drugom carstvu bilo važno ovo pogranično područje. Stanovništvo je bilo u stalnoj nesigurnosti za opstanak, tako da su gradjene jednostavne kuće, koje su sa pojavom nepovoljnih dogadjaja mogli lako i bez žaljenja da napuste. U mirnija vremena gradile su se kuće od trajnijih materijala sa više odjeljenja. Po spoljašnosti, objekti za stanovanje imućnih trgovaca i zanatlija imali su neke karakteristike orijentalne kuće (spratni objekti sa doksatom, prozori sa “demirima”). Uticaj Orijenta naročito je bio izražen u unutrašnjoj organizaciji prostora kuće, opremanju prostora namještajem tipičnim za orijentalne kuće, obradi tavanica, u organizaciji dvorista (podjela na mušku i žensku avliju), itd.
Pod uticajem klimatskih uslova gradjene su kuće sa četvorovodnim krovom i od materijala koji se nalazio u neposrednoj okolini. Danas slobodno možemo govoriti o slabljenju, pa čak i eliminisanju uticaja klimatskog faktora na gradnju stambenih objekata. Moguć transport gradjevinskog materijala iz svih krajeva naše zemlje, pa čak i inostranstva, ne uslovljava upotrebu isključivo lokalnog materijala. Medjutim, klimatski uslovi, zbog sve izraženije globalne promjene klime, i dalje moraju zadržati svoj uticaj kod termičke zaštite, orijentacije objekata, izbora materijala i sl.
Za velika kretanja stanovništva na ovom području stimulativni su bili odredjeni prirodni uslovi (velike šume, zemlja pogodna za obradu) i ekonomski uslovi sredine (razvijena trgovina, zanatstvo). Pozitivne posljedice migracije bile su unošenje novih navika i običaja drugih kultura, a u stambenu gradnju novih iskustava. Pojedinačna kretanja stanovništva (doseljavanje i iseljavanje) iz Semberije su stalna i danas, ali ne u takvom obimu da mogu bitno uticati na opštu sliku stanovnšstva. U Bijeljini je i danas izražena migracija na relaciji selo-grad, a u toku i nakon posljednjeg rata veliki broj Bošnjaka je, silom prilika, otišao, a Srbi iz drugih dijelova BiH došli su u Semberiju, i taj proces još traje. Posljedice te migracije ogledaju se u izraženom problemu rješavanja stambenih pitanja, naraslom problemu nezaposlenosti, pojavi bespravne gradnje, nedovoljnom razvoju u oblasti agrara i dr.
Rezultati istraživanja u okvirima zadate teme ukazuju na to da su na razvoj stanovanja u Bijeljini, pored uticaja istorijskih, političkih, društveno – ekonomskih, tehničkih i drugih uslova, djelovali i drugi uticaji koje ne treba ubuduće zanemariti u planiranju stanovanja i projektovanju objekata za stanovanje (klimatski, migracije, priliv novog stanovništva i mali indeksi izgradjenosti stambenih zona, nedostatak sadržaja koji stanovnicima omogućuju zajedničko korištenje prostora, izbjegavanje naselja – spavaonica i dr.). Zbog toga, pristup planiranju stambenih naselja mora biti studiozan, svestran, a u idejnim fazama izrade predmet stručnih i javnih rasprava. Realizacija usvojenih regulacionih planova mora biti praćena društvenim nadzorom, kako bi se izbjegle eventualne pojave napuštanja planova, a time i sve negativne posljedice te pojave.
Razvoj stanovanja u Bijeljini nema za rezultat gradnju izrazitog i tradicionalnog objekta za stanovanje. Semberska kuća je, u svojoj spoljnjoj obradi, bila skromna, a sadržinski dosta siromašna. Nagli razvoj kuće u periodu poslije Drugog svjetskog rata donio je pretjerivanje u obradi fasada, u njihovoj veličini, što često nije u skladu sa veličinom kuće i parcele. Krajnja posljedica takvog razvoja ogleda se u neekonomičnom ulaganju u stambenu izgradnju. Uz to, grad je izgubio svoju viševjekovnu fizionomiju, jer je skoro sva stara gradnja uklonjena, da bi se oslobodio prostor za neplanske i često nekontrolisane građevinske poduhvate koji su vodjeni isključivo profitom. U gradu nema vidljivog planiranja pojedinih dijelova i njihove povezanosti i sve je prepušteno hirovima tržišta, pa se čitav grad pretvorio u haotični skup sve većeg broja stambenih zgrada sa malim lokalima u prizemlju. Nema važnih objekata namijenjenih svim građanima, koji svuda u svijetu označavaju najvažnije gradske kote, pa se Bijeljina rasplinula u nekoliko dijelova koji kao da funkcionišu svaki za sebe. To je stvorilo sliku bezličnog grada koji se širi neplanski, nekontrolisano, bez imalo volje da se zadrže bar neke tačke koje povezuju prošlost i sadašnjost.
………………………
Ovi tekstovi su dijelovi magistarskog rada kojeg je Umihana Sofić odbranila na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu 20. 12. 1985. godine.