Na dnu crne krvi u korijenu vida

Mlado jutro u tamnim biljkama spava

Na istoku noći srce košulju skida

Nad usnulim tijelom stražari glava

 

U njoj ribari zore u mreže love

Duboka čula u koja se ruši mrak

I bršljani svjetla penju se uz snove

Na proplanku niče mladi uspravni zrak

 

Otvara oči nebo i tvoje ime

Raste ko cvijet na dlanovima zore

Pod očnim kapcima ozeleni more

 

Iz utrobe vode na leđima plime

Poteku iz tame iz dubokog zlata

Potoci tvojih ruku oko mog vrata

Jusuf Trbić