Piše: Jusuf Trbić
Na specijalnoj konferenciji za štampu u Banjoj Luci predsjednik Predsjedništva BiH Milorad Dodik obratio se vrlo emotivno svom voljenom srpskom narodu. Govor je bio dirljiv do suza, pa ga prenosimo u cjelosti.
“Narode moj, obraćam vam se kao predsjednik nepostojeće države, takozvane Bosne i Hercegovine, da vam iskreno, kako sam i navikao, iznesem svoje jade. Kao što znate, ja sam se žrtvovao za našu otadžbinu Republiku Srpsku zbog vas, da vama bude bolje, da živite u slobodi i blagostanju, na srpskoj zemlji, u srpskoj kući, da dišete srpski vazduh i jedete srpski hljeb, vama više i ne treba. Ja vodim brigu o vama, pa sam naredio da se, uprkos protivljenju međunarodne zajednice, uzmu novi krediti iz tih bjelosvjetskih banaka, čine ćemo oslabiti njihov finansijski sitem i dovesti ih do ruba propasti. Tako im i treba, kad su vazda bili protiv Srba. A od tih para nama će biti još bolje, mada mnogi nisu vjerovali da se ionako dobro stanje u našoj srpskoj republici, našoj državi, može učiniti još boljim. Ali, zahvaljujući našoj slozi i podršci našoj vlasti, eto, i to smo postigli. Naša politika, jedinstvenija nego ikad, garantuje nam da ćemo nastaviti da unapređujemo našu ukupnu društvenu situaciju, pa će našim ljudima, umjesto četiri godine, kako je to objasnila gospođa Željka Cvijanović, život biti produžen za pet, a možda i deset godina, u prosjeku, i to do kraja mog mandata. A pošto namjeravam da vas, na vašu radost, vodim i dalje, naša dostignuća u budućnosti biće nezamisliva, cijeli svijet će da nam zavidi na tome, a buduća pokoljenja će još dugo da pominju ne samo nas, već i našu familiju.
Vi sanjate, kao i ja, da se jednog dana udružimo sa našom majčicom Srbijom, da budemo mi tamo, da budemo i mi Srbija, a ja, prvi među vama, to sam već učinio. Pošto ne možemo svi odjednom da postanemo Srbija, krenuo sam ja, prvi među vama, da se i u tome žrtvujem, pa sam našao skromno parče kućice na Dedinju, to je moje novo vjekovno ognjiše. Polako, doći ćete svi na red, jer vas čeka budućnost u kojoj će svi Srbi imati kuću na Dedinju, ja sam samo probio led. Uostalom, i naš voljeni drug Dačić je rekao da svi naši putevi vode u Beograd, i u pravu je. Mada neki zlobnici kažu da svi putevi vode na Zapad, ali ja svojim primjerom želim da pokažem da to nije tačno.
Narode moj, ne možete ni zamisliti koliko se ja patim samo da vama bude bolje. Moram da sjedim na mjestu predsjednika takozvane BiH, usred ove federalne džamahirije i mrskog grada Teherana, kojeg ovdje zovu Sarajevo, a znate koliko se ja u tom Teheranu osjećam nelagodno. Jer, ovdje ne samo da nema naše drage ćirilice, osim nešto malo, već ovi džihadisti pišu isključivo arapske brojeve, nećete vjerovati. Pa sam se ja smjestio u svoj rezervni kabinet, na brdu, kao svaki pravi Srbin. Odatle ću da komandujem, pa će biti po onoj narodnoj : “Ako neće Muhamed brdu, mi ćemo s brda po Muhamedu”. A odavde baš puca lijep pogled na to mrsko Sarajevo.
Pošto je takozvana BiH za mene inostranstvo, što sam hiljadu puta rekao, ja sam, takoreći, predsjednik inostranstva, što mi veoma teško pada. Ovdje kažu da sam ja, izvinite na izrazu, glavni hadžija i da treba da povedem tu Bosnu u Evropu. A kako da je povedem, kad ni ja ne mogu u Evropu, ni do Zagreba ne mogu stići, zbog one proklete američke ambasadorke, koja mi je nametnula nepravedne sankcije. Da, ali zato mogu u Beograd i Moskvu, meni i ne treba više, vi znate da ja volim Rusiju neizmjerno, a Srbiju do ludila, pa i dalje. I mogu ići tamo kad god poželim, znam da to i vama donosi neizmjernu radost.
Neki me sad tjeraju da idem u onaj zločinački NATO, kojeg smo mi Srbi pobijedili kad nas je bombardovao. Pokazala se tu snaga srpske vojske. jer smo im uništili neopisivo mnogo raketa, a svaka ta raketa košta itekako, od tog se poraza nisu još oporavili. A otkako je počeo da ga bije loš glas među Srbima, taj je takozvani NATO upao u krizu, ne zna više šta radi. Tako mu i treba Ali je zato Srbija sve jača, razvija se u svim pravcima, a sad se i naoružava, ali će sve te avione, tenkove i topove upotrebljavati isključivo u humanitarne svrhe, kao i do sad. To su tipična obilježja i garanti naše miroljubive politike, i ništa više. Čujem da se i Hrvatska naoružava, ali mi smo dva bratska naroda i istim očima gledamo na Bosnu, srodne duše, takoreći, jedni će odozgo, drugi odozdo pripaziti tu Bosnu, da se ne prehladi, zima je. Bilo bi dobro da i RS napravi svoju vojsku, kud će Srbi bez vojske, to im je omiljena igračka, rado ide Srbin u vojnike, to se zna. Bošnjacima ta igračka ne treba, oni su miroljubivi, njima treba ukinuti i to malo vojske što imaju, što da se pate i troše na naoružanje, obuku i slične trice i kučine, mi ćemo ih čuvati, nema šta da se brinu. Nadam se da neće biti nezahvalni kao onda, kad su nas optužili da smo ih ubijali i progonili, gdje bismo mi to radili, to nije naša osobina, nas je ocrnila bjelosvjetska propaganda, braća Rusi mogu to da potvrde. Ti koji mrze Srbe stalno izvrću logiku, pa kažu kako smo pobili, štajaznam, sto hiljada Bošnjaka, a neće da kažu koliko nismo! Milion, dva, tri, pa zar to nije dokaz koliko smo mi Srbi humani i dobrodušni? Evo i danas isto. Činjenicu da mi danas u Republici Srpskoj živimo na rubu opšteg blagostanja oni tendenciozno izvrću, pa kažu da živimo na ivici bijede, a neće da vide naše ogromne uspjehe, koje ne vidi niko osim mene i nas. A ko to neće da vidi, ima da ga opametimo zakonski, zakonom ćemo urediti da niko ne smije da misli drugačije nego što mislim ja, to jest Narodna Skupština, u kojoj se zna ko je glavni Baja. Pa ćemo vidjeti čija majka crnu vunu prede.
A dokle ide mržnja prema Srbima, može se vidjeti i iz postupaka onoga Trampa, takozvanog predsjednika SAD-a. Donalde, Donalde, kako te nije sramota, pozdravljaš samoproglašemo takozvano Kosovo, a zaboravljaš šta smo sve učinili za tebe. Podržavali smo te onoliko, slavili kad si pobijedio, pjesme smo ti pjevali, sliku tvoju ljubili, a napravili smo ti sliku sa šajkačom na glavi, baš ti je lijepo stajala, nadali se da ćemo zajedno s tobom i bratom Putinom razvaliti mrsku Evropu, kad tamo, međutim! Ne samo što podržavaš takozvanog Tačija i ostalu bandu i čupaš iz naše duše Kosovo, zajedno s Metohijom, već ovaj tvoj Saliven nahvali podlu Morin, i još reče da će meni sankcije ostati, džaba sva naša ljubav i pažnja. Jebiga, nisi fer. Ali, izdržaćemo mi i tebe i tvoju odlazeću administraciju.
Narode moj, kad smo zajedno, kad zbijemo svako svoje redove, ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine. Još kad se udružimo sa Srbijom i Rusijom, nas i mene trista miliona. Dok je vama mene, i meni vas, mogu samo da nas mrze oni što nas ne vole. A što se tiče zastave, ona će uvijek da se vijori u mom srcu, odatle je niko neće skloniti, kao što ni mene niko ne može skloniti s tvog čela, dragi moj narode, sve do sudnjeg dana!