HEROJI ODBRANE BOSNE (VI dio)

5

Piše: Saud Grabčanović

c) Objava rata i strateški pravci napada Austrijanaca

      Austrija je službeno objavila rat 14. jula 1737.  U gradu Pakracu se već nalazilo 17.000. austrijskih vojnika, a taj je broj veoma brzo narastao. Komandovao im je princ Joseph Hildburghausen. Dana 15. jula Hildburghausen je uputio proglas  svim katoličkim i pravoslavnim podanicima u Bosanskom ejaletu da se pridruže njegovoj vojsci. On dolazi u Bosnu da ih «oslobodi od turskog jarma». Austrija je 14. jula 1737. godine napala na Bosnu velikim snagama iz četiri pravca, koristeći odsustvo bosanske vojske, koja je bila angažovana u tursko-ruskom ratu . To su bili  pravci :

1. prema Banjoj Luci (kod Gradiške),

2. prema  Zvorniku ,

3. prema  Bužimu i

4. prema  Staroj Ostrovici. Austrijanci su najprije napali na grad Zvornik i pokušali da osvoje ključnu tvrđavu u tom gradu.

 

d)Početak rata, bitke: kod Zvornika, Gornje Spreče, Lešnice i Bijeljine

Prvi grad u Bosni koji su Austrijanci napali  bio je dobro utvrđeni i branjeni grad Zvornik, koji je bio sjedište Zvorničkog sandžaka. Austrijanci su u to vrijeme gospodarili Semberijom i kompletnom bosanskom Posavinom i zahvaljujući tome imali su prednost u ratu. Početkom jula 1737.godine Zvornik su napale austrijske trupe koje su došle iz pravca Bijeljine. U borbama kod grada Austrijanci su opsjeli tvrđavu, koja je u toku petnaestodnevnih borbi bila jako oštećena. U grčevitu odbranu zvorničke tvrđave bile su uključene i žene. Opsjednutom gradu Zvorniku je hitno upućena pomoć iz Sarajeva, a činili  su je janjičari kojih je bilo pet bajraka,  pod komandom Ahmed-paše. Kada su Austrijanci saznali da Zvorniku dolazi pomoć, dijelom su podigli  opsadu i krenuli  su u susret Ahmed-pašinim janjičarima. Mehmed-beg Fidahić je, kada je saznao za ovo, sa svojim borcima izašao  iz tvrđave i  porazio preostale ćesareve soldate oko grada. Poslije ove brze pobjede Mehmed-beg je krenuo sa svojim trupama za neprijateljem prema Spreči i vještim manevrom pratio ih. Kada su se Austrijanci približili janjičarima došlo je do odlučne bitke na području Gornje Spreče kod sela Caparde. Austrijanci  su prvi udarili  na janjičare, a zatim ih je Mehmed-beg napao sa leđa, što je za njih bilo veliko iznenađenje, pa je došlo do haosa u njihovim redovima. U ovoj su bitci Austrijanci pretrpjeli veoma težak poraz. U borbama je ubijen njihov glavni komandant  maršal Cappardi, a zarobljen je njegov zamjenik general Milhauzen sa više oficira,  i sva ratna oprema. U ovom boju je Mehmed-beg sa Zvorničanima pokazao veliko junaštvo i oni su bili najzaslužniji za tu veliku pobjedu. U tom boju su se istakli i Ahmed-pašini sarajevski janjičari.

U isto vrijeme se  austrijska vojska, koja se  nalazila u Srbiji, u logorima  kod Šapca, spremala da ponovo napadne na grad Zvornik. Bosanski valija  Ali-paša Hećimović (Hekimoglu), koji je pristigao u ove krajeve, bio je ulogoren sa vojskom kod sela Osmaka. Kada je saznao za ovu prijetnju, odmah je  prema Lešnici i Šapcu poslao izvidnicu, na čijem je čelu bio slavni zvornički kapetan  gazi Mehmed-beg  Fidahić. Mehmed-beg je prvo udario na Lešnicu koju su držali Austrijanci. U kratkom, ali vrlo krvavom boju, do nogu je potukao neprijatelja i oslobodio Lešnicu. Nakon pobjede kod Lešnice, Mehmed-beg je krenuo prema  Šapcu. Austrijanci ih nisu sačekali.    U paničnom strahu su se povukli preko Save  i pobjegli, kad su saznali ko im dolazi u susret. Nakon povratka u Zvornik, po novom valijinom naređenju, gazi Mehmed-beg Fidahić je krenuo  sa svojom vojskom ka Bijeljini da je oslobodi. Grad su pod okupacijom držali Austrijanci još od Požarevačkog mira 1718. godine. Mehmed-begove trupe su imale ukupno oko 3000 boraca. Ova bošnjačka vojska koja je krenula na Bijeljinu  najvećim dijelom je bila sastavljena od bašibozuka, a sa njima je bilo oko hiljadu sarajevskih janjičara i tri stotine spahija konjanika. Oni su sa sobom vukli dva topa. Bošnjačka vojska je najprije ušla u napuštenu i spaljenu varošicu Janju, a zatim nastavila prodor ka Bijeljini. Bošnjačka je vojska napala Bijeljinu 20. jula 1737.godine. Bijeljinu su zajedno branile kombinovane austrijske trupe. Te trupe su činili austrijski dragoni i srpski graničari – plaćenici u ćesarevoj službi. Branitelja je bilo oko 4000. Poslije kratke i veoma krvave borbe, bošnjačka je vojska do nogu potukla austrijske trupe. Prvi su se u centar Bijeljine probili janjičari i to preko odbrambenog šanca.Taj iznenadni proboj kroz njihove odbrambene linije  izazvao je pometnju, paniku i rasulo kod Srba graničara i Austrijanaca. Preživjeli ćesarevi soldati su bili prisiljeni na povlačenje iz grada i paničan bijeg preko Save.Trupe slavnog gazije Mehmed-bega su ih u stopu gonile do Save. Na taj su način oni oslobodili kompletnu Semberiju od ćesareve vlasti. U tim borbama je na austrijskoj strani poginulo više stotina srpskih graničara i dragona , dok su gubici bošnjačke vojske bili ispod stotine mrtvih. Nakon  oslobođenja cijele sjeveroistočne Bosne od austrijske okupacije, Mehmed-beg je na čelu svoje vojske krenuo u pomoć ostalim dijelovima Bosne, koji su bili ugroženi austrijskom agresijom.

                                                                        ( Nastaviće se)