Piše: Saud Grabčanović
Grb Hrvoja Vukčića Hrvatinića
U srednjovjekovnoj Bosni simbol ruke naoružane mačem predstavljao je posebno viteško dostojanstvo kojeg je bosanski kralj davao istaknutom pojedincu, pripadniku bosanskog plemstva, kao priznanje za njegove hrabre ratničke podvige. Nakon kraljevog odobrenja taj vitez je mogao slobodno posjedovati svoj porodični grb sa takvim heraldičkim simbolom. Jedan od najčuvenijih nosilaca takvog grba u srednjovjekovnoj Bosni, kojeg mu je dodijelio kralj Tvrtko, bio je Veliki vojvoda bosanskog Rusaga, a nešto kasnije i herceg splitski Hrvoje Vukčić-Hrvatinić. Ruka s mačem na čelenci prvobitno je prikazana na njegovom novcu, kojeg je on kovao od 1403.godine kao herceg u Splitu. Nedugo nakon toga Hrvoje je svoj grb dopunio prikazom odore Zmajevog reda kojem je pripadao i kojeg mu je dodijelio ugarski kralj Žigmund Luksemburški. Ruka s mačem također je prisutna kao simbol u štitu i čelenci na grbu Hrvojeva nećaka vojvode Jurja Vojsalića, koji ga je naslijedio na na čelu roda Hrvatinića, kao gospodar Donjih Kraja i Usore. Da su isti znak mogli koristiti i Jurjevi nasljednici, vojvoda Petar i njegovi sinovi, naslućuje se iz očuvane predstave grba na jednom kaležu koji se danas čuva u riznici ženskoga benediktinskoga samostana Sv. Marije u Zadru.(Klaić, N. Srednjovjekovna Bosna, Zagreb, 1994, 35-42,)
S obzirom na okolnost da je u decenijama nakon pada Bosanskog kraljevstva pod osmansku vlast 1463. godine nošenje i isticanje grbova skoro u potpunosti zamrlo, bivše bosanske heraldičke tradicije nastavljene su, s izvjesnim prekidom, na zapadu. Opća konfuzija nastala usljed osmanskih osvajanja i kompleksnih političkih dešavanja na Balkanu rezultirala je činjenicom da su evropski heraldičari tog vremena Bosni pripisivali razne izmišljene grbove s
različitim motivima, predstavama i obrazloženjima.
(Fox-Davies,A.C.A Complete Guide to Heraldry, London,1909,11.)
Hrvojeve katakombe – bogumilska podzemna crkva
Jedno do najinteresantnijih mjesta i objekata koje posjetitelj danas može vidjeti na jajačkoj tvrđavi jesu tzv. Hrvojeve „katakombe“. Navodno, one su trebale biti kripta-podzemna grobnica za vojvodu Hrvoja i njegove potomke. Međutim, u tim “katakombama“ nikada niko nije bio sahranjen! Tu danas nema ni jedne jedine košćice koja bi dokazivala tu namjenu ovoga objekta. Poznata je istorijska činjenica da je Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić umro 1416. godine u svom rodnom gradu Kotoru (Kotor –Varoši) i da je tu bio i sahranjen u crkvi od koje tamo danas nema ni kamička! Uprkos tome što, navodno, katakombe nisu bile završene (što ja lično nisam primjetio) u njima je bilo dovoljno mjesta da tu Hrvoje nađe svoj vječni spokoj! Nedostatak skeletnih ostataka, neobičan oblik ove građevine, nedostatak bilo kakvih vjerskih obilježja karakterističnih za katoličanstvo i pravoslavlje, nedvosmisleno nam govori da se ovdje radi o „nečemu drugom“ i da to uopšte nije bila nikakva kripta nego objekat posebne vjerske namjene, tajna podzemna crkva i to vjerovatno“ hiža“ Crkve bosanske! Danas postoji puno naših istoričara koji u svojim radovima imaju iste ovakve pretpostavke !
Ovaj podzemni objekat na dva kata je izdubljen u živoj stijeni na kojoj se nalazi jajačka tvđava. Ulaz u „katakombe“ se nalazi vrlo blizu Medvjed kule, a nedaleko od ruševina crkve svetog Luke. Taj objekat danas predstavlja dragulj iz naše srednjovijekovne istorije. Objekat je osvijetljen i pod stalnim je nadzorom, a ulaz u njega se plaća po simboličnoj cijeni. U samom objektu možemo samo vidjeti veliki broj udubljenih pregrada u zidovima, bez ikakve je posebne dekoracije, tu nema niti ikona niti kipova kršćanskih svetaca, kao ni samog Isusa i njegove majke Marije. U katakombama nema praktično ničega osim jednog velikog križa u donjem dijelu, za kojeg se tačno ne zna je li on isklesan i tu postavjen u Hrvojevo vrijeme ili nakon njegove smrti, s obzirom na to da bogumili nisu prihvatali krst kao svoj simbol, niti su prakticirali krštenje vodom kao i slike i kipove u svojim crkvama-hižama. Po meni, ovakav oblik izvornog i čistog bogumilstva iz 12. i 13. vijeka je bio u Bosni u Hrvojevo vrijeme napušten! Pojavila se nova vrsta hereze koja je napustila izvorno bogumilstvo koje je predstavljalo dualističku religiju,vjerovanje u dva boga. Pojavila se nova struja u Crkvi bosanskoj koja ju je približila „normalnom“ kršćanskom nauku, ali sada onom izvornom iz vremena prvih kršćanskih zajednica. Na drugoj strani, mnogo toga je iz ranijeg bogumilstva ostalo prisutno i u ovom novom učenju. Da se Crkva bosanska stvarno transformisala iz čisto bogumilske u crkvu koja je bila slična ranokršćanskoj, dokazuje nam nedvosmisleno Hvalov zbornik pisan za Hrvoja Vukčića. Takođe nam to može posvjedočiti i nešto kasnije pisani „Testament gosta Radina Butkovića“, posljednjeg djeda naše Crkve bosanske. Ovakva transformacija unutar Crkve bosanske je dovela u dilemu čuvenog engleskog istoričara lorda Noela Malkolma, koji u svom radu o srednjovjekovnoj Bosni tvrdi da su u Bosni postojale paralelno dvije heretičke crkve. Jedna veća koja se zvala Crkva bosanska i jedna manja- bogumilska sekta. Ja mislim da nisu paralelno postojale dvije crkve, nego se radi samo o jednoj te istoj heretičkoj crkvi koja je kroz vijekove doživjela izvjesne transformacije u svom učenju!
U sljedećem tekstu su isječci iz radova raznih naših autora koji govore o ovim katakombama:
Katakombe u Jajcu su kršćanska vjerska građevina koju je za sebe dao podići Hrvoje Vukčić Hrvatinić. Neki istoričari danas tvrde da se on namjeravao tu sahraniti, kao i da to bude grobnica u kojoj će se sahranjivati članovi njegove porodice. Međutim, za ovakve pretpostavke danas ne postoji ni jedan pisani dokumenat koji to može potvrditi, Ovaj objekat po svome izgledu više nalikuje crkvi nego grobnici. Narod je naziva katakombama, iako to nije u klasičnom smislu, nego je to u stvari podzemna crkvica. ( Franjevački samostan Jajce Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. listopada 2016. Wayback Machine, Bruno Ljubez: Katakombe -pristupljeno 29. srpnja 2017.)
Katakombe su izgrađene u blizini zidina i Medvjed-kule. Istočno od njih se nalaze Franjevački samostan i crkva sv. Marije, kao i toranj sv. Luke. Na sjeveroistoku od katakombi je jajačka tvrđava. Ženska džamija i sahat-kula nalaze se jugoistočno od katakombi, kao i rimski sarkofazi. Južno preko Plive nalazi se Muzej AVNOJ-a u Jajcu .Podzemna crkvica je djelo jajačkih klesara. Sve su prostorije isklesali u živom kamenu ili su adaptirali već postojeću pećinu. Čini se da je ovdje odavno bila pećina za razne namjene. Dio povjesničara pretpostavlja da ju je herceg Hrvoje namjeravao preurediti u obiteljsku grobnicu. (Franjevački samostan Jajce Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. listopada 2016. Wayback Machine, Bruno Ljubez: Katakombe-pristupljeno 29. srpnja 2017.)
Katakombe su izgrađene u stilu zakašnjele romanike. ( Hrvatska enciklopedija, Jajce, pristupljeno 27. studenoga 2016.). Hrvojeve katakombe imaju stilski različita obilježja: katolička, istočnjačkih kršćana, kao i Crkve bosanske! One kao da su simbolizirale više vjera. Vjerojatno je to zbog hercegove vjerske nestabilnosti, jer premda je on bio vjernik Crkve bosanske, bio je pragmatičan pa glede okruženja nije odbacivao kršćanstvo. (Franjevački samostan Jajce Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. listopada 2016. Wayback Machine Bruno Ljubez: Katakombe pristupljeno 29. srpnja 2017.)
Katakombe su dvorana na dva kata, isklesana u podzemlju pokraj Medvjed-kule, na citadeli. Vjerojatno je trebala služiti kao prostor za molitve Crkve bosanske i kao mjesto za odvijanje rituala Zmajeva reda. Grb u predvorju navodi na zaključak da je po nalogu hercega Hrvoja isklesan prostor. Vjerojatno je to bilo potkraj hercegova života, jer je ostao nedovršen kao kripta. Nedovršene klesane figure i naznake grba su na ulazu. U unutarašnjosti su nedovršene prostorije. Hrvoje je umro 1416. godine u Kotor Varoši, a udovica Jelena se preudala za bosanskog kralja Stjepana Ostoju. Katakombe su jedinstvena arhitektonska zgrada. Po svim sadržajima je kršćanski hram. Sliči na stare indijske hramove, koje također karakterizira uklesanost u živu stijenu. Crkvica je građevina na kat, od gornjeg i donjeg dijela. Lukovi su istočnjačkog stila i podsjećaju na mitraizam, u donjem dijelu su prezbiterij i krstionica u kršćanskom stilu, ali ostavlja dojam bogomolje pripadnika Crkve bosanske. U donjem dijelu je i križ. Taj detalj argumentira nedosljednost „dobrih krstjana“ i njihove sekte, jer je ta sekta proklamativno odbacivala raspelo i krštenje vodom. ( Hrvatska enciklopedija Jajce pristupljeno 27. studenoga 2016.)
Razni su stanari bili u katakombama. Poznato je da su franjevci u Jajcu držali leprozorij, pa su bolesnici bili smješteni po špiljama uz rijeku Plivu ili u Katakombama. Za represalija Omer paše Latasa ovamo su odlazili skriti se žene i djeca. Derviši su ovdje postom i molitvom, izolirani od vanjskog svijeta, nastojali pronaći duševni mir. Prema predaji, u katakombama je bila i tamnica.(Franjevački samostan Jajce Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. listopada 2016. Wayback Machine) Bruno Ljubez: Katakombe pristupljeno 29. srpnja 2017.)