Piše: Saud Grabčanović

Naseljavanje Bošnjaka- muslimana u Istanbulu i evropskom dijelu Turske

 Naseljavanje Bošnjaka u Istanbul i njegovu okolinu odvijalo se u nekoliko etapa. Odmah nakon okupacije BIH od strane Austro-Ugarske došlo je do masovnog iseljavanja našeg naroda u Tursku. Dok su se slabije stojeći muslimani naseljavali u okolinu Istanbula, bogatiji Bošnjaci-muslimani, koji su mogli birati gdje će živjeti i bolje su se snalazili, naseljavali su se u samom gradu. Bošnjaci koji su stigli u Istanbul najviše su se naselili u dvije istanbulske gradske četvrti Pendiku i Bajrampaši. U ova dva naselja danas živi oko 200.000 Bošnjaka čiji su preci u Istanbul došli sa prostora BiH i bivše Jugoslavije. Struktura ovog stanovništva je različita. Pored Bošnjaka iz BiH tu imamo i jako puno onih koji su doseljeni u Istanbul u kasnijim vremenima iz Crne Gore, Sandžaka i Makedonije. Bošnjaci iz Sandžaka su se najviše doseljavali 60-ih godina prošlog vijeka. Tu danas imamo i dosta Bošnjaka koji su došli u Istanbul  devedesetih godina prošloga vijeka, tokom agresije na BiH.

Govorilo se tada: Bajrampaša je naša, i kada stignete na odredište više nećete biti stranac. Najveća opština u Istanbulu gdje žive Bošnjaci je Bajrampaša. Ovo se naselje smatra „starosjedilačkim“ jer tu danas živi najviše potomaka Bošnjaka koji su se u Istanbul doseljavali još u doba Austro-Ugarske i kraljevine Jugoslavije. Druga najveća opština u Istanbulu po broju stanovnika bošnjačkog  porijekla je Pendik sa mahalom Sapanbagları. Sapanbaglari sadrži četiri manje mahale najvećim dijelom naseljene Bošnjacima: Yenimahalle, Yešilbaglar, Bahčelievler i Sapan Bagarı.Većina bošnjačke populacije koja živi u ovom dijelu grada došla je iz Novog Pazara i drugih dijelova Sandžaka između 1955. i 1960. godine. Bošnjaka u Sapanbaglarıju danas ima oko 50.000. Među Bošnjacima koji danas žive u Istanbulu ima dosta uglednih i poznatih građana Turske koji su ljekari, profesori fabrikanati, trgovaci, ugostitelji, vrhunski sportisti….

Pored Istanbula, Bošnjaci su se naseljavali i u gradu Karamurselu koji se nalazi na obali Mramornog mora, u blizini Istanbula. U tom gradu danas živi već peta generacija Bošnjaka, koji su došli iz različitih krajeva Bosne još u doba austrougarske okupacije, najviše iz Nevesinja, Tuzle, Stoca i Bosanske Krajine. Bošnjaci u Karamurselu žive više od 140 godina, oni danas čuvaju jezik, kulturu i običaje svojih predaka. Bošnjaka u Karamurselu ima oko 40 posto od ukupno 60.000 stanovnika ovog grada.Bošnjaci su u ovom gradu veoma ugledni i cijenjeni građani. Među njima danas ima industrijalaca, bankara, profesora, ljekara, poznatih sportista,  a važan su dio i karamurselske privrede, oni su vrijedni poljoprivrednici, zanatlije, trgovci… 

   Pored naseljavanja u gradovima Istanbulu i Karamurselu, bošnjački su se muhadžiri naseljavali i na području Rumelije, današnje evropske Turske. Tu su podigli niz sela od kojih je danas najveće i najpoznatije selo Aksıgım. To se selo nalazi između Istanbula i Edirne, 7 kilometara od crnomorske obale. Selo je 100% naseljeno Bošnjacima i sastoji se od nekoliko mahala koje su slične bosanskim. Selo je izgrađeno  tipičnom bosanskom arhitekturom, ulice u selu su popločane, prizemne kuće pokrivene ćeremidom, kanata na ulazu u dvorište… Selo ima oko 125 kuća i 320 stanovnika, svi su Bošnjaci i govore bosanski jezik. Njihove žene danas nose poznate bosanske kerane marame. Bošnjaci su se doselili na ove prostore između 1912. i 1913. godine, najviše iz Foče i Mostara, a kasnije su stigli muhadžiri i iz Novog Pazara. Prvi doseljenici su ovom selu zatekli desetak devastiranih grčkih kuća, koje su raniji vlasnici Grci napustili za vrijeme balkanskih ratova, zauvijek napustivši selo. Grčku crkvu koju su zatekli Bošnjaci su pretvorili u mesdžid, a 1970. godine u blizini su napravili kamenu džamiju sa munarom. Bošnjaci koji su stigli u selo uglavnom su se bavili šumarstvom i poljoprivredom. Turske vlasti su nakon nekoliko godina u blizini sela na obližnjoj rijeci napravile branu i veliko akumulaciono jezero, iz kojeg se pitkom vodom danas snabdjeva Istanbul.Tom je prilikom najveći dio njihovih njiva poplavljen. Sa druge strane, šume su bile stavljene pod državnu kontrolu. Bošnjaci koji danas žive u ovom selu se uglavnom bave stočarstvom.

(nastaviće se)

Prethodni članakU Potočarima
Naredni članakJecaj srebreničke majke
Saud Grabčanović
Rođen u Bijeljini, 10.09.1952 godine. Osnovnu i srednju školu završio u rodnom gradu, a za RTV mehaničara studira u Beogradu do 1973. Poslije Beograda seli se u Vinkovce gdje završava višu mašinsku školu 1983 godine. Rat ga je pomjerio do daleke Njemačke, u gradu Nürnbergu /Augsburgu gdje se stacionira 1993 godine. Radio je u Loewe opta, Metz, Grundig, Telefunken, Philips, Nord Mende, Blaupunkt, Schneider, Sony firmama sve do svoje penzije. Sadašnji status: penzioner ( aktivni još radi elektroniku – profi i piše istoriju - u dokolici)... Najdraži hobi: Istorija( u slobodnom vremenu)