Piše: Jusuf Trbić
Mršavo nedeljno jutro
Na pustoj obali sjedim
Sa očima punim tišine
Nijemo je more i gorko
Od sopstvenog sjećanja
U providnom nebu
Ptice kljucaju prazninu
Ovdje sam stao i ostao
Zemlji pod grlom
Daljini pod pazuhom
Jer više nema puta
Ni na jednu stranu svijeta
I više nema gdje da se ode
Umorna zvijer života
Na kraju snaga puzi
Po konopcu između dva bezdana
Tankom stazom krvi
Dok lovci joj za vratom dišu
A tamo gdje mene nema
Tamo je zavičaj čije ime
Ne umijem više izgovoriti
Tamo je srce koje svake noći
Iznova odgoneta
Pred čijom će se kapijom
Ovoga puta
Koraci dželata zaustaviti
Tamo moja kuća na mene čeka
Stub dima se
Iznad dimnjaka
Kida
Ptice s krova
Ukoso padaju
U dubinu
I lišće breze
Kraj moga mezara
Drhti