Onako kako je nekada Boris Dežulović počinjao svoje kolumne u Oslobođenju, mogao bih i ja. Iskreno se nadam da mi čitaoci to neće zamjeriti.
Elem, zove mene moj jaran Edo, kasno naveče, ima on taj običaj, da mi ispriča jedan vic …
Stvar je u tome što to i stvarno jeste malo ozbiljniji vic, a radi se o sljedećem. Dugo su Crnogorci dumali kako da se izvuku iz krize, a da ne moraju raditi, pa se dosjetili – objavili rat Amerikancima. Bijela kuća se zabrinula, uzbuna na Kapitol Hilu zaredali sastanci sa samo jednom tačkom dnevnog reda : kako reagovati na vijest o objavi rata SAD-u od strne jedne europske države?
Mudri ljudi poslije nekog vremena zasjedanja odluče da pošalju delegaciju kao izvidnicu da se ispita gdje je ta i koja je to sila koja im je objavila rat. A Crnogorci to riješe u trenu : predali se odmah jačoj sili, što da stradaju ljudi bez potrebe, i postali nova država u sastavu SAD-a.
E, sad Edo pita : šta misliš koji je najlakši način da Bosna uđe u NATO?
Pa, da im objavimo rat, rekoh.
Kome bo?
Pa NATO-u, dakako.
Dobro, a šta ćemo s ANP-om potpisan i ovjeren, tako kažu? Ništa se tu još ne zna, kaže Edo.
Da li je Dodik ili neko drugi potpisao neki papir o Annual National Programme (ANP) dogovoru, ugovoru ili nečemu drugom? Jeste, evo potpisa.
A jesu li ti potpisi validni i o čemu se radi? To još nikome nije jasno. Društvene mreže, elektronski mediji, štampani mediji, TV stanice sa svih strana iz čitavog regiona bruje o tome, ali jedino zajedničko im je – da nemaju ništa zajedničko.
Svi tuku po svome, kao i obično.
Istočni mediji decidno poriču i odbijaju da je validno i da je istinito, nema ništa od NATO-a, niti će biti, kažu, centralni mediji to posipaju benzinom i pušu u žišku smatrajući da je BiH već gotova za ulazak, odnosno čuči pred vratima NATO-a ne bi li ih neko zaboravio zatvoriti kad bude ulazio, a ponajprije SR Makedonija, a možda i izlazio, kao na primjer Turska. Ostali to gledaju po sistemu vruće-vruće, jer ako mačka hoda oko vruće kaše, znači da je gladna i da će se navući na šerpu.
A šta je to ANP?
”Godišnji nacionalni program, odnosno ANP, koji se šalje NATO-u, priprema svaka zemlja, koja želi postati članica i riječ je o sveobuhvatnom dokumentu koji se odnosi na postignuća i planirane reforme u više oblasti, između ostalog političkih, sigurnosnih, pravnih i odbrambenih. U tom dokumentu, takođe, svaka zemlja članica navodi u kojim oblastima i predviđenim reformama joj je potrebna pomoć, kako bi ispunila zadatke koji je vode u članstvo.” Tako piše u dokumentima.
Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je 10. juna 2009. usvojilo zaključak o upućivanju formalnog zahtjeva Bosne i Hercegovine za Akcioni plan za članstvo, a zahtjev je službeno uručen 2. oktobra 2009. U aprilu naredne godine stigao je pozitivano dgovor sa samita NATO-a održanog u Talinu.
Početkom decembra prošle godine ministri vanjskih poslova zemalja članica NATO-a na sastanku u Briselu, nakon devet godina čekanja, donijeli su odluku da se Bosni i Hercegovini odobri da podnese prvi Godišnji nacionalni program (ANP). Ali, za sad je, kako se čini, sve stalo, i ni makac.
Kako se onda uvući u NATO a da oni to i ne osjete?
Pa, treba objaviti rat NATO-u, pa se odmah predati, i gotova stvar.
A kako to učiniti?
Pošto se BiH kopneno graniči sa dvije članice NATO pakta, a morski sa jednom od njih, Bosni i Hercegovini bi najviše odgovaralo napasti Hrvatsku, najbliža je. Znači, uđemo na hrvatsku teritoriju, uslikamo se sa jedno 300-400 vojnih selfija, objavimo to na Facebook-u ili Twitter-u i čekamo šta će se dogoditi. Ako ništa, nastavimo se slikati, dok im ne dosadi. Ako se ovi pobune i krenu na selfaše, odmah se predamo. To je kopnena varijanta, jedino moguća, jer za napad na Italiju potrebna je mornarica sa makar nekoliko brodova, po mogućnosti da nisu ribarski, a mi to nemamo.
Crna Gora ionako nije više raspoložena da se brani ni od koga, jer im je to genetski mrsko, golem je to posao, a imaju i veoma loše internet veze. Ko će sa Lovćena da „telališe“ napad selfi-vojnika na brdovitu i ekološku Crnu Goru?
Dakle, udarimo na NATO, pa pošto ne možemo da ih pobijedimo, hajde onda da im se pridružimo, jeftinije je ….